Iran je prošlog petka pokušao napasti zajedničku britansko-američku vojnu bazu Diego Garcia u Indijskom okeanu, ispalivši dvije rakete – jedna je otkazala u letu, a drugu je oborila američka protivraketna odbrana, potvrdio je britanski ministar odbrane John Healey.

Kako piše BBC, Napad je izazvao uzbunu zbog dometa iranskih raketa i pokrenuo pitanje može li Iran sada gađati i dijelove Evrope, pa čak i London.

Navodni domet iranskih raketa

Zapad pratio svaki potez raketa

Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo imali su jasne naznake da Iran pokušava napasti Diego Garciu, koji se nalazi na gotovo 4.000 kilometara od Irana, i pratili su rakete tokom cijelog leta. Svemirske snage SAD-a u stanju su detektovati svaku raketu ispaljenu s iranskog teritorija iz baze Buckley Space Force u saveznoj državi Kolorado.

Udaljenosti koje bi iranske rakete morale preći

Mreža satelita i moćnih radarskih sistema na zemlji – uključujući britanski radar RAF Fylingdales – omogućava praćenje putanje svake rakete od lansiranja do cilja. Raketa koja je otkazala ipak je uspjela prevaliti oko 3.000 kilometara od mjesta lansiranja, što stručnjake navodi na zaključak da Iran nije bio potpuno iskren u pogledu dosega svog raketnog programa – Teheran je ranije tvrdio da je jednostrano ograničio domet svojih raketa na 2.000 kilometara, no Izrael sada tvrdi da je stvarni domet dvostruko veći, do 4.000 kilometara, što bi potencijalno dovelo u udar ne samo Diego Garciu, nego i veći dio kontinentalne Evrope.

Sidharth Kaushal, viši istraživač londonskog think-tanka Kraljevski institut za obrambene studije (RUSI), izjavio je za BBC da je "odavno poznato da Iran ima program balističkih raketa srednjeg dometa", i to iz dva moguća razloga: rakete dužeg dometa bile bi neophodne ako bi Iran želio razviti nuklearno oružje – što je dosljedno negirao uprkos zapadnim optužbama – a drugi razlog je razvoj svemirskog programa. Prema njegovoj procjeni, ispaljene rakete mogle su biti varijanta iranskog projektila Khorramshah, izvedenog iz sjevernokorejskog jednostepenog modela s dometom od više od 2.000 kilometara i bojevom glavom od 1,5 tone. Kaushal je napomenuo da se domet može "lako udvostručiti korištenjem mnogo lakše bojeve glave", mada bi u tom slučaju šteta na bazi bila ograničena. Moguće je i da je Iran prilagodio rakete iz svog svemirskog programa – Teheran je uspješno lansirao satelite u orbitu, a rakete poput Qaem 100 "oduvijek su se razumijevale kao sredstva s dvojnom namjenom".

London u dometu, ali ne i na meti

Što se tiče mogućnosti gađanja Evrope, stručnjaci su oprezniji od onih koji siju paniku. Kaushal je za BBC naveo da je "zamislivo" da iranska raketa "može dosegnuti London", objašnjavajući da je "domet rakete elastična stvar – stavljanjem lakše bojeve glave možete povećati domet". Ipak, dodao je: "I šta s tim?" Radilo bi se o "malom broju konvencionalno naoružanih balističkih raketa nad dobro branjenim vazdušnim prostorom... koje su prilično neprecizne na velikim udaljenostima."

Analitičar Decker Eveleth iz neprofitne istraživačke organizacije CNA Corporation sa sjedištem u Vašingtonu složio se s tom ocjenom, napominjući da povećanjem dometa rastu i greške u sistemu navođenja, što raketu čini sve manje preciznijim oružjem na velikim udaljenostima. "Istina je da raketa može dosegnuti London", zaključio je Eveleth, "ali neće biti posebno precizna. Rekao bih da je razina rizika za London prilično niska." Justin Crump iz obavještajne kompanije Sibylline upozorio je na drugačiju pouku ovog incidenta: "Iran je i dalje u stanju iznenaditi SAD i Izrael nakon tri sedmice bombardiranja. Njihove snage su možda oslabljene, ali nisu nokautirane."