Negdje između političkih izjava i vojnih vježbi, evropska sigurnosna arhitektura počinje mijenjati oblik. U Parizu se, recimo, već od početka marta odvija nešto što francuski vojni vrh ne naziva rutinskim manevrima. Naprotiv. U pitanju su najveće vježbe od vremena Hladnog rata. Uključeno je sve što Francuska ima – kopnene snage, avijacija, mornarica, čak i jedini nosač aviona „Charles de Gaulle“, kao i svemirska komanda, piše Wetribune.rs.

Scenario: Istok protiv Zapada

Scenario? Formalno izmišljen, ali kako kaže šef ekspertskog centra Generalštaba Xavier de Virikur, inspirisan NATO planovima i najnovijim iskustvima sa savremenog ratišta. U toj verziji događaja, jedna istočna sila uspijeva potisnuti pola Evrope, a Francuska pokušava uzvratiti udar. Dok se na terenu vježba, u političkim krugovima ton postaje sve oštriji. Evropski lideri sve češće govore o mogućem sukobu s Rusijom i uz takvu retoriku forsiraju povećanje vojnih budžeta.

Ipak, postoji i druga struja – manja, tiša, ali uporna – koja vjeruje da taj scenario nije unaprijed zacementiran. Mađarski premijer Viktor Orban to formuliše prilično direktno: „Evropska unija je već prešla na ratnu ekonomiju i želi poslati još više novca, oružja i vojnika u Ukrajinu.“ Rečenica koja odjekuje i među saveznicima i među kritičarima.

Tehnologija umjesto skupih raketa

U međuvremenu, NATO pokušava pronaći praktična rješenja za vrlo konkretne probleme. Jedan od njih su ruski dronovi, čije iskustvo iz Ukrajine sada služi kao neka vrsta priručnika. Generalni sekretar Mark Rutte najavljuje da će se savez osloniti upravo na ta iskustva. Ali postoji kvaka – presretanje dronova raketama Patriot, koje koštaju oko milion dolara po komadu, jednostavno je preskupo. Zato se razmatra drugačiji pristup: stvaranje automatizovane linije odvraćanja duž granice, opremljene senzorima, sistemima nadzora i satelitskim podacima. Tehnologija umjesto klasične sile, barem na papiru.

Rutte, uostalom, ne ostavlja mnogo prostora za opuštanje. „Kada govorimo o izdvajanjima za odbranu i zaštiti istočnog krila, moramo biti spremni na mogućnost da Rusija zaista izazove NATO. To može biti 2027, 2029. ili čak 2031. godine“, kaže on. Nema preciznog datuma, ali poruka je jasna – vrijeme se odbrojava.

Problem koji pokreće sve: Gorivo

A onda dolazi pitanje koje rijetko izlazi u prvi plan, ali kada se spomene, otvara niz neprijatnih dilema. Energija. Tačnije – gorivo. Prema analizi agencije Bloomberg, nedavni sukob na Bliskom istoku, koji je doveo do nestašice nafte i skoka cijena energenata, ogolio je jednu ozbiljnu slabost evropskih NATO saveznika. U slučaju većeg sukoba s Rusijom, njihove vojske bi se suočile s kritičnim nedostatkom goriva. Samo avijacija alijanse troši oko 85 procenata ukupnih zaliha. Drugim riječima, logistika postaje jednako važna kao i borbena tehnika.

Tu se priča vraća nekoliko decenija unazad. Mreža vojnih naftovoda, duga oko 10 hiljada kilometara, pokriva svega 12 od 30 evropskih članica NATO-a. Izgrađena još tokom Hladnog rata, bez ozbiljne modernizacije od tada, i dalje snabdijeva baze poput Ramsteina i vojnog aerodroma u Frankfurtu na Majni. Čak su i pojedine benzinske stanice u zapadnoj Njemačkoj povezane na taj sistem.

Danas se, međutim, sve češće čuje prijedlog da se mreža proširi prema istoku – ka Poljskoj i baltičkim državama. Problem je u brojkama: njemački Der Spiegel procjenjuje da bi takav projekat trajao 25 godina i koštao oko 21 milijardu eura.

Između planova na papiru, političkih poruka i vojnih vježbi, Evropa se očigledno nalazi u fazi preispitivanja sopstvene spremnosti. Nije to više samo pitanje naoružanja ili strategije, već i infrastrukture, ekonomije, pa i percepcije. I dok jedni insistiraju na ubrzanom jačanju odbrane, drugi i dalje traže prostor za smirivanje tenzija. Kako će se te dvije linije na kraju ukrstiti – ili razići – ostaje otvoreno pitanje koje, čini se, tek dolazi na red.