"U ratnim vremenima istina je toliko dragocjena da je uvijek mora čuvati tjelohranitelj sastavljen od laži", rekao je jednom Winston Churchill. Istina koja se nazire unutar bujice besmislica američkog predsjednika Donalda Trumpa jeste da on želi izaći iz haosa koji je sam stvorio, piše u novoj kolumni urednik Financial Timesa Edward Luce.

Svi ostali razlozi koje Trump navodi – od rušenja režima do njegove promjene – samo su pozadinska buka. U ovom trenutku, kada bi Iran ponudio otvaranje Hormuškog tjesnaca u zamjenu za pravo na razvoj nuklearnog oružja, niko ne može biti siguran da bi Trump to odbio, upozorava Luce. Kada bi mu Iran uz to dodijelio i nagradu za mir nazvanu po Kiru Velikom, šanse za to bile bi još veće.

Plan A bez plana B

Luce opisuje šta je Trump očekivao kada je pokrenuo napade na Iran: pad režima ili bezuvjetnu predaju u roku od 72 sata. To je bio Plan A. Plan B nije postojao, što znači da Trump sada pokušava vratiti stanje na ono kakvo je bilo prije početka rata.

Njegov ratni cilj danas je, zapravo, povratak na staro. Da je postojao Plan B, Trump bi pripremio saveznike, rasporedio američke minolovce i marince, povećao zalihe nafte i osigurao dodatne protivraketne sisteme za zaljevske države.

"Niko o tome nije ni razmišljao", rekao je Trump komentarišući iranske napade na druge zemlje u regiji. Svi su očekivali iranski odgovor, osim njega, piše Luce. Vladari zaljevskih zemalja direktno su ga upozoravali da ne pokreće napade još prije 28. februara. Nije važno koliko su mu sigurnosne službe predočavale rizike – ono što Trump ne želi čuti, za njega jednostavno ne postoji.

Prijetnje i pregovori koji se međusobno poništavaju

Trump je sada, prema Luceu, ušao u fazu u kojoj istovremeno koristi prijetnje i ponude koje se međusobno potiru. Iran na to za sada ne reaguje.

U jednom trenutku Trump prijeti "nivom snage i moći kakvu Iran nikada nije vidio", a već 36 sati kasnije tvrdi da SAD i Iran vode "vrlo dobre i produktivne razgovore". Malo ko je povjerovao u ovu drugu tvrdnju. Situacija je postala apsurdna: svijet čeka izjave iz Irana kako bi provjerio da li je američki predsjednik govorio istinu. Iran je potom poručio da nikakvih razgovora nije bilo.

Nema povjerenja ni u posredne pregovore

Svijet nema razloga vjerovati ni u posredne pregovore između SAD-a i Irana, upozorava Luce. Trump je u posljednjih godinu dana dvaput pokretao napade dok su pregovori bili u toku.

S jedne strane: Steve Witkoff, Trumpov izaslanik, koji nije poznat po diplomatskoj suzdržanosti. Nakon što je Vladimir Putin rekao Trumpu da Rusija ne daje Iranu obavještajne podatke za udare na američke mete, Witkoff je poručio: "Možemo im vjerovati na riječ."

S druge strane: Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, iskusni diplomat, ali nema garancije da on govori u ime Revolucionarne garde.

Neki u Trumpovom okruženju vjeruju da bi predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf mogao imati ulogu sličnu onoj koju je imala Delcy Rodríguez u Venecueli, no Luce to opisuje kao puko priželjkivanje.

Spirala prijetnji i gubitak vjerodostojnosti

Trump će, prema autoru, pojačavati ili smanjivati retoriku zavisno o tome kako procjenjuje iransku spremnost na pregovore. No, Iran nikada neće odustati od svoje sposobnosti da poremeti globalna energetska tržišta – upravo ono što Trump želi osigurati.

Zbog toga će pregovori stalno oscilirati između prijetnji i velikih obećanja, u skladu s Trumpovim raspoloženjem. Svaki put kada se pokaže da prijetnja nije urodila plodom, Trump će morati dodatno podići uloge. Luce upozorava da nije teško zamisliti trenutak kada će Trump početi aludirati i na upotrebu nuklearnog oružja. To ne znači da ga želi upotrijebiti, ali nepromišljene izjave mogu imati ozbiljne posljedice.

Druga opcija bila bi uspostava američkog vojnog uporišta uz obalu Hormuškog tjesnaca, ali to bi gotovo sigurno dovelo do dalje eskalacije.

Povlačenje bez rješenja nosi nove rizike

Trump se uvijek može povući i prepustiti drugima da rješavaju posljedice, piše Luce, pozivajući se na Richarda Haassa, bivšeg zvaničnika republikanskih administracija. To bi značilo obrat poznatog "Pauellovog pravila" ("razbio si – tvoje je").

No, takav izlazak bio bi Pirova pobjeda. Iran bi mogao nastaviti držati globalno tržište energije pod pritiskom dok ne bude siguran da Trump neće ponovo pokrenuti napade. Trump može obećati da više neće bombardovati Iran, ali ostaje pitanje – da li bi mu Iran vjerovao?

Utrka u naoružanju i zaokret ka zelenoj energiji

Još je prerano procijeniti razmjere štete nanesene američkoj moći, ali jedno je sigurno: ovaj rat će dodatno ubrzati globalnu utrku u naoružanju, naročito među američkim saveznicima koji sve manje vjeruju Washingtonu.

Istovremeno, svijet ulazi u novu fazu razvoja alternativnih izvora energije. Nuklearna energija, solarni paneli i vjetroelektrane zahtijevaju kritične sirovine, ali za razliku od nafte, njihova opskrba ne zavisi od Hormuškog tjesnaca.

Zaključak: Povratak na početak

Ostaje pitanje kako će Trump pronaći izlaz iz situacije koju je sam stvorio. Počeo je s ciljem rušenja iranskog režima, a sada razmatra ublažavanje sankcija kako bi Iran mogao prodavati više nafte.

Usred niza prijetnji, pretjerivanja i kontradiktornih poruka, Trumpov cilj sada je jednostavan – vratiti stvari na početak. S takvim načinom planiranja, zaključuje Luce, pitanje je da li mu je haos uopšte bio potreban.