Prva crno-bijela snimka nadzorne kamere prikazuje jednostavan tvornički kompleks uz cestu zapadno od iranskog grada Isfahana. Na drugoj snimci ista je tvornica, za koju američko Središnje zapovjedništvo tvrdi da je proizvodila dronove, raznesena u komade, ostavljajući za sobom samo ruševine i pocrnjele kosture zgrada, piše The New York Times.

Središnje zapovjedništvo objavilo je prošlog tjedna snimke prije i poslije napada, predstavljajući ga kao "još jedan veliki udarac" iranskoj obrambenoj industriji. Time je ujedno poslalo svojevrsno obećanje saveznicima u Perzijskom zaljevu da će se napadi dronovima Shahed na njihova naseljena područja i energetsku infrastrukturu naposljetku zaustaviti. No, to je obećanje koje Sjedinjene Države možda neće moći ispuniti.

Tehnologija dostupna svima

Dronovi Shahed jeftino su oružje izrađeno od komercijalno dostupnih dijelova, a mogu se sastaviti i u radionici znatno manjoj od postrojenja u blizini Tehnološkog sveučilišta u Isfahanu, koje je bilo meta američkog napada.

"Problem s takvom tehnologijom jest što je postala demokratizirana", rekao je Maximilian Bremer, nerezidentni suradnik u Stimson Centru, organizaciji za analizu globalne sigurnosti, koji je prethodno vodio Odjel za napredne programe u Zapovjedništvu za zračnu mobilnost američkih zračnih snaga.

"Ako je relativno lako savijati aluminij, koristiti 3D pisač i osnovni motor motocikla, onda je teže pratiti odakle sve to dolazi", pojasnio je Bremer. Yasir Atalan, zamjenik direktora u Futures Labu pri Centru za strateške i međunarodne studije, bio je još izravniji.

"Iran će", rekao je, "moći proizvoditi još više ako se ovaj rat nastavi." Lakoća i relativno niska cijena proizvodnje pomogle su Iranu da nastavi borbu i stvara kaos diljem regije, unatoč opsežnom američko-izraelskom bombardiranju.

Iako rjeđe nego na početku sukoba, Iran redovito ispaljuje projektile i dronove preko Zaljeva. Atalan navodi da je Iran i dalje sposoban lansirati 70 do 90 dronova dnevno, što je pad u odnosu na više od 400 dronova lansiranih 1. ožujka. Točne ukupne brojke teško je pratiti jer neka ministarstva obrane u regiji objavljuju statistike, dok druga ne.

Napadi na zaljevske zemlje

Iran usmjerava velik broj dronova na zaljevske države. Udaljenost od Irana do tih nacija znatno je manja nego do Izraela, što im daje manje vremena za reakciju i obaranje letjelica. Mnogi dronovi budu presretnuti. Saudijsko ministarstvo obrane priopćilo je u subotu da je tijekom noći oborilo desetke dronova, dok su sirene u Bahreinu upozoravale na novi napad.

Ministarstvo obrane Ujedinjenih Arapskih Emirata objavilo je da je istog dana presrelo još tri balistička projektila i osam dronova. Ipak, neki se uspiju probiti, često sa smrtonosnim posljedicama. Šest rezervista američke vojske poginulo je u iranskom napadu dronom na luku Shuaiba u Kuvajtu.

Dronove Shahed jednostavnije je lansirati od balističkih projektila. Mogu se prevoziti u teretnom prostoru većeg kamioneta, što posadama omogućuje da izbjegnu otkrivanje skrivajući ih ceradom.

Sve dok su dronovi u zraku, Iran ima veću mogućnost birati kojim brodovima dopušta plovidbu Hormuškim tjesnacem, dok SAD žuri s prebacivanjem dodatnih snaga i opreme u regiju kako bi pokušao u potpunosti ponovno otvoriti taj plovni put.

Izazov za SAD

Pitanje s kojim se suočavaju ratni planeri u Washingtonu i Izraelu jest koliko dronova Iranci još imaju na zalihama ili mogu proizvesti te hoće li imati dovoljno presretača da ih obore prije nego što nanesu daljnju štetu regionalnim saveznicima i globalnim energetskim tržištima.

Procjene o broju Shaheda kojima je Iran raspolagao na početku rata uvelike variraju - od nekoliko tisuća do desetak tisuća. Postoji mnogo različitih modela drona poznatog kao Shahed, ali najčešće se koristi Shahed-136 s delta krilom, koji je u suštini spora, rudimentarna krstareća raketa.

Širok je oko 2.5 metra i dugačak oko 3.5 metra, s najvećom brzinom od 185 kilometara na sat. Lansira se s nosača postavljenog na stražnji dio vojnog ili komercijalnog kamiona. Jednom u zraku, Shahed ima domet do 2400 kilometara i koristi GPS za navođenje svoje bojeve glave od 40 kilograma do cilja. Sve to po procijenjenoj cijeni od 35.000 dolara po dronu.

Kako bi se suprotstavile ovoj prijetnji, zaljevske države ispaljuju presretače koji stoje milijune dolara po komadu i podižu borbene zrakoplove koji se moraju usporiti gotovo do brzine sloma uzgona kako bi se nosili s bučnim, niskotehnološkim strojevima. U borbi protiv njih koriste i jurišne helikoptere Apache.

Ruska pomoć

Čak i ako bi iranska sposobnost proizvodnje dronova bila ozbiljno narušena, Teheran bi mogao računati na pomoć Rusije. Gordon B. Davis, viši suradnik u Centru za analizu europske politike koji je nakon umirovljenja iz američke vojske u činu general-bojnika služio kao zamjenik pomoćnika glavnog tajnika NATO-a, rekao je na brifingu u četvrtak da Rusija radi na proizvodnji do 1000 dronova dnevno.

Rusija, čije se gospodarstvo i ratni stroj oslanjaju na prihode od nafte i plina, ima sve poticaje pomoći Iranu da Hormuški tjesnac ostane zatvoren. Osim toga, svaki skupi presretač ispaljen na iranski dron ujedno je i jedan presretač manje koji se može poslati ruskim protivnicima u Ukrajini.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski napomenuo je da je 11 zemalja zatražilo pomoć u borbi protiv dronova Shahed te da je više od 200 ukrajinskih stručnjaka za dronove otišlo na Bliski istok kako bi pomogli.

Ukrajina je naučila kako koristiti jeftine dronove presretače umjesto skupih projektila Patriot za obaranje borbenih dronova koje Rusija u valovima lansira na njezin teritorij, često stotinama svake noći.