U prvim reakcijama u europskim prijestolnicama vladala je zbunjenost, gotovo nevjerica. Nije to bio samo još jedan poremećaj na tržištu, već lančana reakcija koja je zahvatila i energetiku i aviosaobraćaj.

U trenutku kada je sukob s Iranom eskalirao, a Ormuski moreuz praktično zatvoren za većinu, cijene energenata su naglo skočile. I to je bio tek početak problema koji će se, kako se kasnije pokazalo, preliti na čitav niz sektora.

Zapravo, ono što je dodatno zakompliciralo situaciju jest odluka Rusije da zadrži zatvoreno svoje zračno nebo za zapadne aviokompanije.

Ta odluka nije nova, vuče se već godinama kao odgovor na sankcije Europske unije, ali je u ovom kontekstu dobila sasvim novu težinu. Letovi između Europe i Azije također su već bili opterećeni alternativnim rutama, a sada su se našli pred dodatnim ograničenjima.

U takvim okolnostima, kako se primjećuje španjolsko izdanje Xataka, vrijeme leta se produžilo, a cijene karata naglo su porasle.

U međuvremenu, situacija na Bliskom istoku dodatno je zakomplicirala globalni aviosaobraćaj. Vazdušni prostor u regionu bio je blokiran, što je izazvalo domino-efekat na međunarodnoj liniji.

Čak ni Dubai, jedna od najprometnijih vazdušnih luka na svijetu, u prvim danima sukoba nije primao niti slao letove. Takav razvoj događaja teško da je iko u Europi mogao stvarno predvidjeti.

I tu se, paradoksalno, otvorio prostor za druge. Kineske aviokompanije, za razliku od evropskih, nastavile su koristiti ruski vazdušni prostor i time izbjeći najkritičnije zone oko Irana.

Njihove rute ostale su stabilnije, a troškovi pod kontrolom. Europske kompanije, s druge strane, morale su vladati duže i skuplje zaobilaznice. U neformalnim razgovorima u industriji već se provlači stara izreka – kada pokušavaš nauditi drugome, lako se desi da sam upadneš u isti problem.

Priča, međutim, ne stoji na avionima. Energetski sektor je, po mnogima, još osjetljiviji. Ormuski moreuz, prema dostupnim informacijama, u novijem razdoblju otvoren je prije svega za brodove iz Rusije, Indije i Kine.

Evropa, koja treba popuniti svoja gasna skladišta nakon zime, našla se u nezgodnoj poziciji. Predsjednik Vladimir Putin u tom je kontekstu poručio da bi obnavljanje energetskog partnerstva između Rusije i EU bilo moguće, ali uz određene uvjete. Odgovor iz evropskih krugova stigao je brzo – odbijanje.

I dok su europske institucije ranije planirale postupno odustajanje od ruskog plina i nafte u sljedeće dvije godine, situacija je ubrzana. Kako navode izvori, Moskva je praktički odlučila ubrzati taj proces, ostavljajući otvoreno pitanje – tko će Rusiju zamijeniti kao ključnog dobavljača?

Za sada, jasan odgovor ne postoji. Industrija u Europi već osjeća pritisak, dileme postaju sve konkretnije.

Sve to zajedno ostavlja utisak da je riječ o složenoj krizi u kojoj su političke odluke, tržišne reakcije i globalni tokovi povezani više nego što se na prvi pogled čini.

I dok se zvanične izjave i drže dalje čvrstih stavova, u pozadini ostaje pitanje koje se sve češće čuje u analitičkim krugovima – koliko se ovakav balans može održati bez dubljih rezultata, piše Webtribune.rs .