Nikolaj Mladenov, bivši specijalni koordinator UN-a za bliskoistočni mirovni proces, a sada visoki predstavnik za Gazu pri "Odboru za mir", pogrešno predstavlja Gazu kao područje prepuno mogućnosti zapadnog saučesništva s kolonijalizmom. Tokom osam mjeseci, "Odbor za mir" bi trebao provesti pet faza razoružanja, podložno dogovoru Izraela i Hamasa. Izrael nema šta izgubiti bez obzira hoće li sporazum biti usvojen ili ne. Međutim, za Palestince je slika u svakom slučaju sumorna i Mladenova "dva lica" ne mogu prikriti činjenicu da razoružanje i obnova olakšavaju izraelsku kontrolu nad Gazom putem "Odbora za mir".

Zaustavljanje vojnih operacija i provedba humanitarnih protokola predstavlja prvu fazu razoružanja, prenosi Stav.ba pisanje medija Middle East Monitor.

Iako Mladenovljev jezik implicira uobičajeni koncept obje strane, kao da postoji ekvivalencija između kolonizatora i koloniziranog, prva faza zapravo ukazuje na neuspjeh u održavanju dogovorenog primirja u oktobru 2025. i ulasku humanitarne pomoći u Gazu.

Razoružavanje Hamasa i dalje pruža privid izraelskom genocidu na razne načine, uključujući kršenje primirja i uskraćivanje humanitarne pomoći Palestincima. Prema Mladenovu, prva faza se temelji na reciprocitetu, ali reciprocitet nije stvarnost u kolonijalnoj genocidnoj stvarnosti.

Druga faza, koju Mladenov naziva sekvenciranjem, odnosi se na prikupljanje "najopasnijeg oružja" i uništavanje tunela u Gazi. Retorički reciprocitet odnosi se samo na prvu fazu. Iako se fokusira na prikupljanje oružja od Hamasa – na skali od najopasnijeg do ličnog oružja, nema spomena o izraelskim bombama za uništavanje bunkera od 2.000 funti proizvedenim u SAD-u. Kolonijalno preduzeće koje je počinilo genocid neće biti recipročno zamoljeno da preda svoje najopasnije oružje. Umjesto toga, Hamas, grupe otpora i Palestinci koji posjeduju oružje koje se ne može mjeriti s izraelskim vojnim arsenalom ostaju u fokusu Mladenovljevog plana, makar samo da bi "Odbor za mir" održao privid relevantnosti.

Verifikacija je treća faza.

- Poštivanje (programa) morat će se pratiti i verificirati - izjavio je Mladenov.

Poštivanje se, naravno, traži samo od Palestinaca, a ne od Izraela koji je počinio genocid nad Palestincima u Gazi. Mladenov je napomenuo da će se obnova dogoditi samo ako se Hamas razoruža, čime se jasno implicira da su ljudska prava i osnovne potrebe sada predmet pregovora i ne mogu se uzimati zdravo za gotovo. Glavni sekretar UN-a Antonio Guterres, koji je nedavno izrazio podršku i saradnju s "Odborom za mir", vjerovatno ne nalazi primjedbe na pregovaranje o ljudskim pravima.

Niko ne očekuje ništa bolje od UN-a u ovom trenutku, ali UN je također u trenutku kada može odustati od svog poziranja ljudskih prava u korist autentičnijeg pozicioniranja - institucije čije postojanje ovisi o kršenjima ljudskih prava, baš kao što kolonijalizam ovisi o kolonijalnom nasilju da bi napredovao, piše Middle East Monitor.

U četvrtoj fazi, koja se prema Mladenovu "obraća narodu", Palestincima povezanim s otpornim grupama bit će dopušteno da se "ponovno uključe u civilni život s dostojanstvom, kroz strukturirane aranžmane amnestije i programe reintegracije". Kolonijalizam ne nudi dostojanstvo, a Izrael će se vjerovatno protiviti svakoj tzv. reintegraciji ne samo zato što se Hamas u izraelskoj retorici koristi kao narativ za genocid, već i zato što su izraelski lideri cijelo stanovništvo Gaze nazvali legitimnom metom genocida.

Peta država bi potvrdila razoružanje i povlačenje izraelskih snaga iz Gaze "osim prisutnosti u sigurnosnom perimetru". Na temelju potvrde razoružanja, obnova bi tada mogla započeti.

Nacionalni odbor za upravljanje Gazom, prethodno povezan s nadzorom obnove, bit će uključen u plan razoružanja. Na čelu NCAG-a je Ali Shaath, koji je prethodno obnašao dužnosti unutar Palestinske uprave. U januaru je Shaath izjavio: "Posvećeni smo uspostavljanju sigurnosti, obnovi osnovnih usluga koje čine temelj ljudskog dostojanstva, poput struje, vode, zdravstvene zaštite i obrazovanja, kao i njegovanju društva utemeljenog na miru, demokratiji i pravdi."

U toj izjavi previše podsjeća na Palenstinsku narodnu samoupravu, ne samo na sigurnosni narativ koji ne proizlazi iz nezavisnog palestinskog društva, već kao nametanje nadzora koje narušava političku slobodu Palestinaca u Gazi.

Mladenov je rekao Vijeću sigurnosti UN-a da NCAG "vrši vlast isključivo na privremenoj osnovi. Krajnje stanje je reformirana Palestinska uprava sposobna upravljati Gazom i Zapadnom obalom, te u konačnici put do palestinskog samoodređenja i državnosti."

Reforma i palestinska državnost mogu izgledati kao postupni napredak u diplomatskoj retorici, ali Mladenov nije naveo kako bi reforma Palenstinske narodne samouprave izgledala i koliko bi još morala popustiti zapadnim zahtjevima i iluzornoj izgradnji države kako bi joj se dopustila vlast nad Gazom. Palenstinska narodna samouprava nije uspjela ispregovarati niti jedan zahtjev prema palestinskoj državnosti, iako je slavila svoja uzaludna simbolična postignuća dok je Izrael dodatno širio svoja naselja na okupiranoj Zapadnoj obali i narušavao čak i iluziju o palestinskoj državi.

Jednostavno je shvatiti zašto bi Mladenov, Izrael i SAD željeli da Gaza doživi istu sudbinu kao i okupirana Zapadna obala. Međunarodna zajednica bi imala koristi od iluzije prosperiteta, društva koje djelomično oponaša normalizirane ekonomske nejednakosti koje se nalaze u zapadnim društvima. Takve je razlike lakše previdjeti nego genocid koji se odvija u Gazi, gdje su gotovo potpuno uništenje zemlje i njezine vidljivosti sada dosegle neželjenu globalnu pozornost.

Kratkoročno, hipotetički, razoružavanje Hamasa ostavit će Izrael s manje sigurnosnom naracijom. Međutim, pretvaranje Gaze u repliku okupirane Zapadne obale olakšava kolonijalni proces za Izrael. S ugušenjem palestinskog antikolonijalnog otpora i Palenstinske narodne samouprave kao upravljačkim tijelom, Zapad bi predvidio sličan scenarij donatorskog finansiranja koji stvara ovisnost o Zapadu i marginalizira pokrete otpora.

Međutim, jedan ključni detalj koji zapadnjačka naracija izostavlja jest snaga Gaze kao predstavnika cjelokupnog palestinskog stanovništva od 1948. Izrael i zapadni lideri naporno su radili na učvršćivanju slike Gaze i okupirane Zapadne obale kao zasebnih entiteta kako bi fragmentirali palestinsko oslobođenje. Ista kolonijalna dinamika sada će imati jednako poteškoća uvjeriti Palestince u Gazi da se podvrgnu onome što okupirana Zapadna obala simbolizira u smislu politike i sigurnosne koordinacije s Izraelom, a za što plaća Zapad.