PROŠLE sedmice (29. 3.) jedan projektil je eksplodirao u blizini položaja misije Privremenih snaga Ujedinjenih nacija (UNIFIL) u južnom Libanonu. Jedan indonežanski pripadnik plavih šljemova je poginuo, dok je drugi zadobio povrede opasne po život. Samo dan kasnije poginula su još dvojica indonežanskih vojnika UN-a, kada je njihovo vozilo uništeno u eksploziji nepoznatog porijekla u blizini mjesta Bani Hadžan, piše Deutsche Welle.

Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres oštro je osudio incidente. Zajedno s Francuskom, Indonezija je zbog najnovijih događaja zatražila hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a.

Troje Indonežana prve su žrtve misije UNIFIL od ponovnog izbijanja sukoba između izraelske vojske i libanskog Hezbollaha. Međutim, već ranije su u dva druga incidenta sedam vojnika UNIFIL-a bila ranjena u izraelskim raketnim napadima.

Početkom marta libanski Hezbollah, kojeg su Sjedinjene Američke Države, Njemačka i druge evropske zemlje proglasile terorističkom organizacijom, napao je Izrael brojnim dronovima i raketama. Bio je to odgovor na zajednički napad Izraela i SAD-a na Iran, koji je započeo samo nekoliko dana ranije i koji se smatra najvećim podržavaocem Hezbollaha.

Izraelska vojska odmah je odgovorila snažnim zračnim udarima na položaje Hezbollaha širom Libanona, a od 16. marta i novom, opsežnom kopnenom operacijom na jugu zemlje.

Neuspješno razoružavanje Hezbollaha

Izrael je već ranije više puta pozivao trupe UN-a da se povuku iz neposrednog pograničnog područja, jer Hezbollah za napade na Izrael koristi i položaje u blizini baza UN-a. Jedan od deklarisanih ciljeva izraelske vojske jeste stvaranje trajne sigurnosne zone bez Hezbollaha u južnom Libanonu, koja bi se protezala od izraelske granice do rijeke Litani, udaljene gotovo 30 kilometara.

Zapravo, uspostavljanje i nadzor takve tampon-zone takođe je jedan od glavnih zadataka aktuelne misije UNIFIL. Ona u osnovi postoji još od 1978. godine, ali je 2006., nakon Trećeg libanskog rata, znatno proširena.

Te godine su Ujedinjene nacije donijele Rezoluciju 1701, koja predviđa da se Hezbollah u potpunosti povuče iza rijeke Litani. Misija UNIFIL trebala je to osigurati u saradnji s redovnom libanskom vojskom; zbog toga je broj vojnika povećan sa 2.000 na 15.000, a misiji su dodate i pomorske snage u kojima učestvuje i njemački Bundeswehr.

Međutim, taj cilj – faktičko razoružavanje militantnih grupa u južnom Libanonu – misija UN-a nikada nije ostvarila. Uprkos pojačanoj prisutnosti UN-a, Hezbollah je uspio izgraditi ogroman arsenal oružja i uspostaviti vlastita uporišta i položaje čak i u neposrednoj blizini izraelske granice.

Razočaravajući bilans nakon gotovo 50 godina

Ni kada je riječ o ostalim ciljevima misije, bilans nakon gotovo 50 godina prisutnosti UN-a prilično je razočaravajući. Misija već decenijama zapravo služi kao jedini direktni kanal komunikacije između izraelske i redovne libanske vojske, kako bi se razjasnili nesporazumi i spriječile nenamjerne eskalacije.

UNIFIL bi u tom okviru trebao pomagati i redovnim oružanim snagama Libanona u jačanju državne vlasti na jugu zemlje. Pomorski dio misije trebao je nadzirati morske granice Libanona i sprečavati krijumčarenje oružja, dok bi patrole UNIFIL-a trebale štititi civilno stanovništvo u regiji. Ipak, uprkos svim naporima, libanska vojska nikada se nije uspjela nametnuti nasuprot Hezbollahu, a tokom proteklih godina i decenija stalno je dolazilo do sukoba između te organizacije i izraelske vojske.

Osim toga, plavi šljemovi imaju samo ograničen mandat. Primjerice, ne smiju pretraživati privatne posjede u Libanonu, ne mogu samostalno provoditi kontrole brodova uz obalu i moraju sumnjive objekte prijavljivati libanskoj vojsci. Pretresi se smiju obavljati samo u njenom prisustvu.

Takva procedura je u prošlosti znatno ograničavala efikasnost u sprečavanju krijumčarenja oružja. A s obzirom na više od 1.200 poginulih i stotine hiljada raseljenih Libanaca samo tokom marta, i zaštita civilnog stanovništva bila je krajnje nedovoljna.

Nakon oštrih kritika: kraj UNIFIL-a

Uprkos problemima koje je teško zanemariti, Ujedinjene nacije i libanska vlada dosad su se držali misije UNIFIL. Za vlasti u Bejrutu plavi šljemovi do sada su bili važan partner kako bi se uopšte moglo suprotstaviti Hezbollahu.

Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres smatra da je UNIFIL važan faktor stabilizacije u regiji, bez kojeg bi situacija u južnom Libanonu još brže izmakla kontroli. Zemlje koje šalju trupe – među njima, uz Indoneziju, i Francuska, Italija i Španija – oštro su osudile napade na vojnike UN-a. One zahtijevaju da Izrael tokom svoje ofanzive poštuje međunarodne obaveze i garantuje sigurnost osoblja UN-a.

Suprotno tome, naročito Izrael i Sjedinjene Države već godinama žestoko kritikuju misiju UNIFIL: plavi šljemovi su, kako tvrde, preskupi, preslabi i nedovoljno efikasni u borbi protiv Hezbollaha. Ta milicija, prema tim kritikama, čak koristi položaje UN-a kao "živi štit", s kojih pokreće raketne napade na Izrael.

Američka vlada je misiju nazvala "potpunim neuspjehom". Smanjila je svoje finansijske doprinose UNIFIL-u za dvoznamenkasti milionski iznos i zalagala se za znatno smanjenje broja vojnika. Upravo je snažan pritisak iz Washingtona na kraju bio presudan da se mandat misije više ne produži, pa će ova misija UN-a biti okončana krajem 2026. godine.

Od 2027. libanska vojska bi sama trebala biti zadužena za trajno razoružavanje Hezbollaha i sigurnost u južnom Libanonu. Međunarodni stručnjaci, međutim, sumnjaju da će ona to biti u stanju zaista provesti.

Zbog toga Evropska unija planira od sljedeće godine pokrenuti vlastitu misiju kako bi dodatno ojačala libanske oružane snage. Ta misija bi se, međutim, trebala ograničiti isključivo na savjetovanje, obuku i trening. Slanje vlastitih trupa, kao svojevrsnih nasljednika UNIFIL-a, izričito nije predviđeno.