General Min Aung Hlaing pet godina nakon vojnog udara konačno je formalno ispunio obećanje iz 2021. - održao je izbore i postao predsjednik Mjanmara.

No riječ je o civilnoj vlasti samo na papiru, smatra BBC.

Parlament, koji se prvi put sastao nakon puča kojim je svrgnuta Aung San Suu Kyi, gotovo u potpunosti čine njegovi lojalisti.

Vojska ima zajamčenu četvrtinu mandata, a njezina stranka osvojila je većinu preostalih mjesta na izborima koje mnogi opisuju kao unaprijed odlučene i daleko od slobodnih i poštenih. Više je to bila politička krunidba nego stvarni demokratski proces.

Iako je formalno napustio vojnu funkciju, Min Aung Hlaing zadržao je ključnu moć - postavio je bliskog saveznika na čelo vojske i osigurao kontrolu nad tijelima koja nadziru i civilni i vojni sektor. Time je praktički zadržao sve poluge vlasti, unatoč formalnom prijelazu u ‘civilni‘ status.

Rat koji ne prestaje

Njegov puč 2021. pokrenuo je val masovnih prosvjeda koje je vojska ugušila silom, čime je zemlja gurnuta u dugotrajan i krvav građanski rat.

U pet godina sukoba ubijene su hiljade ljudi, milioni su raseljeni, a gospodarstvo je u potpunom rasulu. Vojska je izgubila kontrolu nad velikim dijelovima teritorija, no i dalje pokušava održati dominaciju brutalnim metodama, prije svega zračnim napadima na područja pod kontrolom pobunjenika, koji često pogađaju i civilne ciljeve. ‘Proslavio‘ se i 2025. godine kada je bombardirao vlastiti narod nakon strašnog potresa.

Za mnoge građane, poput mladog aktivista Kyawa Wina, to znači život bez perspektive. Uhićen je tijekom prosvjeda, mučen i zatvoren.

Danas, iako i dalje podržava otpor, planira napustiti zemlju jer ne vidi način da iznutra išta promijeni.

Bez promjene kursa

Min Aung Hlaing ne pokazuje znakove preispitivanja vlastitih odluka. U svojim govorima i dalje tvrdi da vojska štiti demokraciju i stabilnost zemlje, dok protivnike naziva teroristima i stranim plaćenicima.

Analitičari upozoravaju da se sukob neće smiriti u skorije vrijeme.

- Situacija će ostati uglavnom nepromijenjena, kaže Su Mon iz ACLED-a. Pobunjeničke snage i dalje kontroliraju brojne gradove i regije, što znači nastavak napada, ali i daljnje razaranje infrastrukture i civilnih područja.

Ni opoziciona vlada u egzilu ne odustaje, izbore smatra potpuno nelegitimnima i najavljuje nastavak borbe protiv vojne vlasti, uz poruku da kompromis zasad nije opcija.

Država na rubu

Posljedice su sve vidljivije u svakodnevnom životu. Više od 16 miliona ljudi treba humanitarnu pomoć, a milijuni su raseljeni unutar zemlje ili su pobjegli preko granice. Inflacija i nestašice goriva dodatno pogoršavaju ionako tešku situaciju.

- Danas jedva možemo zaraditi za osnovno, kaže Tin Oo, vozač iz Yangona.

Povjerenje u vlast gotovo ne postoji, a mnogi građani smatraju da su prepušteni sami sebi u borbi za preživljavanje.

U takvoj situaciji rijetki su oni koji pozivaju na kompromis. Politički veteran Mya Aye smatra da je dijalog između vojske i oporbe jedini mogući izlaz iz krize te upozorava da je zemlja već na rubu potpunog kolapsa.

Smatra da bi oslobađanje Aung San Suu Kyi moglo otvoriti prostor za političko rješenje i smirivanje sukoba.

No zasad konkretnih pomaka nema, a retorika s obje strane ostaje tvrda.

Put prema miru postoji, ali je iznimno uzak i čini se da ga vojni vrh Mjanmara još uvijek ne želi slijediti, zaključuje BBC.