Brodovi za koje se vjeruje da prevoze kineske hemikalije namijenjene proizvodnji raketnog goriva stigli su u Iran, što otvara pitanje o razmjerima podrške koju Peking pruža tamošnjem režimu. Analiza pomorskih podataka pokazuje da su četiri sankcionisana broda pod iranskom zastavom pristala u iranske luke od izbijanja rata, piše The Telegraph.

Prema podacima kompanije za praćenje brodova MarineTraffic, još jedan brod nalazio se u subotu nedaleko od iranskih teritorijalnih voda. Vjeruje se da plovila prevoze natrij-perhlorat, ključnu sirovinu za proizvodnju krutog goriva za projektile. Brodovi su isplovili iz kineske luke Gaolan u Zhuhaiju, gdje se nalaze neki od najvećih terminala za skladištenje tečnih hemikalija u zemlji.

Dovoljno sirovine za stotine projektila

Analiza koju su pregledali i stručnjaci sugeriše da su brodovi mogli prevesti dovoljno natrij-perhlorata za proizvodnju stotina balističkih projektila. Ipak, nije poznato je li Iran zadržao sposobnost proizvodnje novog naoružanja nakon petosedmične kampanje bombardovanja koju su proveli SAD i Izrael.

Miad Maleki, bivši zvaničnik američkog Ministarstva finansija zadužen za sankcije na Bliskom istoku, smatra da je ovo jasan znak:

"Ovo je definitivno pokazatelj da Iran očajnički pokušava obnoviti zalihe i riješiti problem manjka raketnog goriva. Sada, dok su u direktnom sukobu, potreba je golema. Troše svoje projektile i očekivano je da uvoz ovih hemikalija naglo poraste."

Američki obavještajni zvaničnici izjavili su za CNN da je gotovo polovina svih raketnih lansera u Iranu i dalje operativna, uprkos suprotnim tvrdnjama Donalda Trumpa i Izraela.

Sankcionisana flota

Svih pet brodova koje je identifikovao The Telegraph pripadaju državnoj kompaniji Islamic Republic of Iran Shipping Line Group (IRISL), koja je pod sankcijama SAD-a, Velike Britanije, EU, Švicarske i drugih evropskih zemalja.

Maleki, danas viši savjetnik u američkom institutu Foundation for Defense of Democracies, kaže da su isti brodovi i ranije viđeni kako isplovljavaju iz luke Gaolan s istim teretom.

Četiri broda — Hamouna, Barzin, Shabdis i Rayen — stigla su u Iran nakon 22. marta, nakon što su na moru provela u prosjeku tri sedmice. Peti brod, Zardis, nalazi se blizu iranske obale, a njegov dolazak prvobitno je bio procijenjen za 2. april. Hamouna, koja se ranije zvala Canreach — promjene imena brodova česta su taktika za izbjegavanje sankcija — imala je najduže putovanje. Isplovila je 19. februara, sedmicu prije početka rata, te je provela pet sedmica na putu prije nego što je 26. marta stigla u lučki grad Bandar Abbas. Kašnjenje je vjerovatno uzrokovano izbijanjem rata.

Procjene o novim zalihama

Početkom 2025. godine, pošiljke na dva sankcionisana broda iz flote IRISL-a, Golban i Jairan, prevezle su dovoljno natrij-perhlorata za proizvodnju između 102 i 157 projektila, prema procjeni vodećeg američkog stručnjaka za kontrolu naoružanja, profesora Jeffreyja Lewisa s centra James Martin.

Brodovi koji su sada praćeni otprilike su dvostruko veći, što znači da mogu nositi znatno više paleta s hemikalijama. Koristeći poznate količine s Golbana i Jairana kao mjerilo, procjenjuje se da je Iran teoretski mogao uvesti dovoljno sirovine za dodatnih 785 projektila. To bi Iranu omogućilo da nastavi ispaljivati 10 do 30 projektila dnevno još mjesec dana, kako procjenjuju analitičari.

Međutim, profesor Lewis napominje da bi, s obzirom na neprestano bombardovanje, proizvodni pogoni mogli biti uništeni prije nego što hemikalije stignu. "Ipak, sama činjenica da ove pošiljke postoje govori nam da Iran i dalje proizvodi projektile. Sve dok se one događaju, to je signal da Iranci imaju proizvodne kapacitete", zaključuje Lewis.

Taktike izbjegavanja praćenja

Moguće je da je Iran tokom rata primio i više od pet pošiljki iz Kine. Brodovi mogu isključiti svoje automatske sisteme za praćenje, čime prestaju slati podatke o položaju, kursu i odredištu, što ih čini gotovo nemogućim za praćenje.

Većina brodova koje je pratio The Telegraph u nekom je trenutku putovanja isključila te sisteme. Za dva broda, odredišna luka koju su sami prijavili bila je lažna — naveli su Vijetnam, iako su podaci jasno pokazali da su putovanje završili u Iranu.

Isaac Kardon, viši saradnik u institutu Carnegie Endowment for International Peace, kaže da se i drugi podaci za identifikaciju brodova "mogu lako lažirati, uz bezbroj novih trikova i inovacija vezanih uz registre, zastave, boju i vlasničke strukture". Većina praćenih brodova stigla je u Bandar Abbas, a samo jedan u Chabahar, odakle se teret kamionima može prevesti bilo gdje u Iranu.

Uloga Kine

U aprilu 2025. godine, Bandar Abbas pogodila je eksplozija toliko snažna da se osjetila na udaljenosti od 50 kilometara. Poginulo je najmanje 70 ljudi, a više od 1.000 je povrijeđeno. Crvenkasti dim koji se nadvio nad područjem ukazivao je na izgaranje hemijskog spoja.

Izvor iz iranskih sigurnosnih službi kasnije je za New York Times potvrdio da je eksploziju uzrokovao natrij-perhlorat. Tri dana nakon eksplozije, SAD je uveo nove sankcije Iranu i Kini "zbog njihove uloge u mreži za nabavku sastojaka za gorivo balističkih projektila", izričito navodeći natrij-perhlorat.

Činjenica da Kina dopušta ove pošiljke tokom rata "pokazuje da se radi o redovnom protoku", dodaje Kardon.

"Iskorištavaju činjenicu da je riječ o komercijalnoj robi. Ne šalju same projektile ili bojeve glave, ništa što je smrtonosno."

Peking tako istovremeno pruža prešutnu podršku ideološki bliskom autoritarnom režimu u Iranu, ali i zadržava mogućnost poricanja odgovornosti. Sličan pristup Kina primjenjuje i u podršci ruskoj ratnoj proizvodnji. Ipak, za Kinu je to osjetljivo balansiranje, s obzirom na to da Iran napada širi Bliski istok, posebno Zaljev, gdje je Peking uložio velika sredstva u infrastrukturne projekte.

Strateški problem

Stručnjaci kažu da bi Kina mogla otići i korak dalje, potencijalno dopuštajući kopnene pošiljke preko Pakistana — zemlje koja je nabavila nuklearno oružje uz pomoć Pekinga i koja je posljednjih godina postala sve neprijateljskije nastrojena prema SAD-u. Zapadne vojske, uključujući američku, nemaju dovoljno pomorskih kapaciteta za presretanje i zapljenu tankera potrebnim tempom.

"Nemamo efikasan mehanizam za ograničavanje protoka ovih sirovina, bilo da se radi o oružanim sistemima, energentima ili proizvodnji droge", rekao je Kardon. "To je pravi strateški problem, a Kina je malo drskija nego što sam čak i ja očekivao."

Takav potez također bi ozbiljno uznemirio Kinu usred širih geopolitičkih previranja. "Pokušava li se SAD sukobiti i s Kinom usred svega ovoga? To je rizik na koji Kina računa, a pretpostavljam da je odgovor — ne, zapravo ne", rekao je on. "To je igra mačke i miša. Ali miševa je jednostavno previše."