Motori s tri cilindra već godinama „dijele“ vozače na dva tabora, jedni ih hvale zbog manje potrošnje i solidnih performansi, dok ih drugi izbjegavaju zbog potencijalno skupih kvarova, posebno kod polovnih vozila, piše Raport.ba.

Ovi motori postali su standard u manjim gradskim automobilima, ali ih danas viđamo i u SUV modelima, pa čak i većim limuzinama.

Njihove glavne prednosti su manja masa, niža potrošnja goriva i manje emisije štetnih gasova, zbog čega su bili važan odgovor automobilske industrije na strožije Euro norme.

Ipak, najveći problem kod mnogih modernih trocilindraša je zupčasti kaiš koji radi u ulju. Iako je ideja bila da ulje produži vijek trajanja kaiša, praksa je često pokazala suprotno, kaiš s vremenom puca i raspada se, a sitni dijelovi mogu začepiti sito uljne pumpe, što dovodi do ozbiljnih problema s podmazivanjem motora.

Zbog toga se, umjesto prvobitno planiranih 150.000 kilometara, servis kaiša često preporučuje već na 50.000 do 70.000 kilometara, a ponekad i ranije.

Kupovina polovnog automobila s ovakvim motorom zato može biti odličan izbor ili velika greška, zavisno od toga kako je vozilo održavano.

Posebno je važno provjeriti kompletnu servisnu historiju, koliko često je mijenjano ulje i da li je veliki servis urađen na vrijeme.

Kod novijih modela primijećeni su i dodatni problemi, poput prodora rashladne tečnosti u cilindre, kvarova katalizatora, pucanja spojeva izduvne grane, kao i problema s plastičnim sitom uljne pumpe.

S druge strane, dobro održavan trocilindarski motor može bez većih problema preći i nekoliko stotina hiljada kilometara, a u kombinaciji s hibridnim sistemima pokazao se kao vrlo efikasno rješenje.

Zaključak je jasan: novi automobil s tri cilindra može biti vrlo dobar izbor, ali kod polovnjaka je ključno znati svaki detalj održavanja, jer jedan zanemaren servis može dovesti do potrebe za zamjenom kompletnog motora.