U povratničkom naselju Kozarac kod Prijedora, gdje su mnogi život ponovo gradili iz početka, Sabit Čustić (50) danas vodi rasadnik koji se prostire na oko dva hektara i okuplja kupce iz cijele Bosne i Hercegovine.

Njegova novoizgrađena kuća plijeni pažnju vozača i prolaznika, modernim izgledom skladno uklopljena u zelenilo i cvijeće koje je okružuje.

Od skromnog početka s jednim plastenikom i jednim dunumom zemlje, ovaj povratnik je za više od dvije decenije rada razvio proizvodnju sa oko 250 vrsta biljaka, prilagođavajući se tržištu i klimatskim promjenama.

- Krenuli smo sa jednim dunumom. Malo po malo i sada imamo sadnice na oko 20 dunuma. Proizvodnju stalno širimo, pratimo šta tržište traži, uvodimo nove vrste, a ono što više ne može opstati zbog biljnih štetočina, izbacujemo - kaže Čustić u razgovoru za Fenu.

Razvoj rasadnika finansirao je isključivo vlastitim sredstvima, bez zaduživanja, gradeći posao postepeno, kako je rastao i obim proizvodnje. Rasadnik trenutno broji pet plastenika, a Sabit posebnu pažnju posvećuje kvalitetu i prilagođavanju biljnog asortimana novim uslovima. Klimatske promjene, kaže, značajno utiču na proizvodnju, zbog čega je morao ulagati i u infrastrukturu.

- Biljkama je najbitnija voda. Imam pet vlastitih bunara i sistem kap po kap. Suše i nagle promjene vremena mogu uništiti sav trud ako se ne reaguje na vrijeme - objašnjava.

Tako se, kako kaže, svojevremeno “opustio” pa je zbog suše ostao bez 2.000 sadnica koje su u prosjeku koštale 10-15 KM po komadu.

- Lako je izračunati koliku sam štetu imao - kaže ovaj vrijedni preduzetnik iz Kozarca.

Njegov radni dan počinje rano ujutru kada oblači radno odijelo i radi sve dok traje dan.

- Zna se desiti da neko dođe i pita me gdje je gazda. Kad im kažem da sam ja vlasnik, zbune se. Valjda ne očekuju da vlasnik i radi - priča Čustić.

Čustić se u Kozarac vratio krajem devedesetih godina i to među prvim povratnicima u ovo poznato povratničko mjesto. Znanje koje je stekao radeći u Njemačkoj prenio je na vlastiti posao.

Danas, osim supruge Sanje i jednog radnika, povremeno mu pomažu i prijatelji, jer je, kako kaže, sve teže pronaći radnu snagu. 

- Nas troje sve ovo održavamo. Svi pitaju koliko radnika zapošljavamo. Ovo je posao koji traži puno odricanja. Nema praznika ni slobodnih dana. Radni dan traje koliko i dan. Ali ako radiš ono što voliš, uspjeh je zagarantovan - ističe Čustić.

Kupci dolaze iz svih krajeva zemlje, od Banje Luke i Prnjavora do Zenice i Sarajeva, najčešće po preporuci. Upravo preporuka i kvalitet, kaže, ključ su opstanka.

- Neki dan dođe čovjek iz Jajca s prikolicom po sadnice. Kaže da je po preporuci došao. To izuzetno cijenim i poštujem. Treba doći iz Jajca do Kozarca - prepričava Čustić.

Za sve ove godine rada nije imao reklamaciju. Ljudi prepoznaju trud, poštenje i kvalitet.

- Povjerenje se dugo gradi, a lako izgubi - dodaje.

Osim proizvodnje, Čustić radi i na terenu, uređujući dvorišta i zelene površine, što je rijetkost među vlasnicima rasadnika. Iako razmišlja o daljem širenju, najveći izazov ostaje nedostatak radne snage.

Kozarac, kako kaže, i danas živi od rada svojih stanovnika, uglavnom u poljoprivredi i manjim biznisima.

- Ovdje su ljudi vrijedni. Poslije rata sve je ponovo izgrađeno. Svako radi nešto. To je u nama - kaže.

Njegova životna filozofija je jednostavna - rad i odgovornost. 

- Bolje je džaba raditi nego džaba ležati. Moraš ustati i tražiti svoju nafaku. Država se gradi radom, ne neradom - poručio je.

Za sebe kaže da je "fabrika na otvorenom“, ali i čovjek koji je, kako ističe, zadovoljan i ponosan onim što je stvorio. Gdje god krene, vidi svoje biljke. To je za njega najveća nagrada jer je, kako naglašava, važno ostaviti trag iza sebe.

- Postoji život i izvan politike i političkih fotelja. Ima ljudi koji žive od svog poštenog rada, bez tenzija i podjela. Za mene je put do sreće u cvijeću - zaključuje u razgovoru za Fenu ovaj povratnik iz Kozarca.