Dvotjedno primirje i dalje je na snazi nakon što su se više od dvadeset sati američko-iranskih pregovora, kojima je domaćin bio Pakistan, završili 12. travnja bez napretka.

Samo dan nakon neuspješnih razgovora, američki predsjednik Donald Trump najavio je novu strategiju prema Iranu, predloživši blokadu Hormuškog tjesnaca, strateškog prolaza ključnog za međunarodnu trgovinu naftom.

Kako razumjeti ovaj početni neuspjeh u postizanju dogovora i mogućnosti daljnjih razgovora? Kreću li se Iran i SAD prema kontroliranoj eskalaciji ili čak neizbježnom širem sukobu? Pitanja su to koja u svojoj analizi postavlja BBC i pritom nudi četiri moguća scenarija za daljnji razvoj događaja.

Krhko primirje kao "taktički predah"

Nakon više tjedana borbi činilo se da primirje između SAD-a i Irana pokazuje spremnost za obuzdavanje krize.

Međutim, od samog početka pratile su ga značajne nejasnoće.

Razlike u tumačenju uvjeta, uključujući geografski opseg, vrste ciljeva pa čak i definiciju "kršenja primirja", navele su neke promatrače da sporazum vide više kao taktički predah nego održiv okvir.

"Šanse za postizanje sporazuma bile su ravne nuli od samog početka sukoba", kaže Behnam Ben Taleblu iz washingtonske Fondacije za obranu demokracija pa dodaje:

"To je skup načela, stavova i politika oko kojih se Amerika i Islamska Republika ne slažu godinama i rat ih nije smanjio, nego produbio."

Suprotstavljene izjave dužnosnika dodatno su oslobile situaciju. Dok iranski dužnosnici govore o stalnim kršenjima primirja, SAD i Izrael nude uža tumačenja svojih obveza. Ako se pregovori ne obnove uspješno, primirje bi moglo biti samo sredstvo za kupovanje vremena, omogućujući stranama da se oporave i pripreme za sljedeću fazu.

U takvom scenariju jedna bi strana mogla zaključiti da mora pojačati pritisak. SAD bi, primjerice, mogle razmotriti napade na ključnu infrastrukturu, elektrane, mostove ili energetska postrojenja.

Takvi napadi donijeli bi kratkoročni pritisak, ali i ozbiljne humanitarne i ekonomske posljedice, te potencijalno jači odgovor Irana.

Istodobno bi Izrael, skeptičan prema pregovorima, mogao igrati značajnu ulogu.

"Izrael bi mogao posegnuti za atentatima na iranske dužnosnike, uključujući i one uključene u pregovore", rekao je analitičar Hamid Reza Azizi.

"Trumpova blokada Hormuškog tjesnaca povećava rizik od sukoba, čak i bez stvarne namjere strana", dodao je.

Ipak, visoki troškovi eskalacije, uključujući mogućnost regionalnog rata i globalnih ekonomskih posljedica, čine ovaj scenarij manje vjerojatnim u kratkom roku.

Jedan od vjerojatnijih scenarija jest povratak na oblik sukoba koji se može opisati kao "kontrolirana eskalacija".

To znači da sukob ne prelazi u otvoreni rat, ali ni da strane odustaju od vojnih akcija. To bi uključivalo ograničene napade na infrastrukturu, vojne ciljeve ili opskrbne linije. Uloga posredničkih aktera postaje važnija.

Aktivnosti proiranskih skupina u Iraku ili Crvenom moru, uz američki pritisak na te mreže, mogle bi proširiti sukob bez njegovog izravnog intenziviranja. Ako primirje bude prekršeno, vrlo je vjerojatno da će Iran djelovati preko saveznika, posebno u Jemenu. No ovaj scenarij nosi rizik pogrešnih procjena koje mogu dovesti do nekontrolirane eskalacije.

Nastavak tihe diplomacije

Unatoč neuspjehu pregovora u Pakistanu, još se ne može zaključiti da je diplomacija iscrpila sve opcije ili da pregovori više nisu mogući.

Pakistan, kao domaćin ovih razgovora, najvjerojatnije će u narednim danima nastaviti napore kako bi potaknuo Teheran i Washington na postizanje sporazuma, prenoseći poruke između njih.

Bijela kuća u međuvremenu navodi da se neizravni razgovori nastavljaju.

Istodobno bi neki tradicionalni posrednici, poput Katara, Omana, pa čak i Saudijske Arabije i Egipta, mogli postati aktivniji zbog zabrinutosti da bi se sukob mogao oteti kontroli, djelujući kao komunikacijski kanali i nastojeći spriječiti naglu eskalaciju krize.

Međutim, ključna je činjenica da bilo kakav napredak ovisi o smanjenju temeljnih razlika između dviju strana.

Američki prijedlog u 15 točaka i iranski protuprijedlog u 10 točaka sugeriraju da obje strane i dalje nastupaju s pozicija koje daju prednost nametanju vlastitih okvira, umjesto postizanju kompromisa.

Stoga, iako je nova runda pregovora i dalje moguća, očekivati brz i sveobuhvatan dogovor zasad djeluje nerealno.

Djelomična pomorska blokada

Trump je najavio da američka mornarica planira uvesti pomorsku blokadu Iranu, sprječavajući brodove i tankere da prolaze kroz Hormuški tjesnac.

Zaprijetio je i presretanjem brodova koji Iranu plaćaju tranzit kroz tjesnac, s ciljem smanjenja iranskih prihoda od nafte i udara na Kinu kao glavnog kupca.

"Pomorska blokada mogla bi biti vrlo učinkovita uz dovoljno nadzornih i obavještajnih kapaciteta", rekao je Taleblu.

No analitičari upozoravaju na visoke troškove takve politike i ranjivost američkih snaga. Dugotrajno raspoređivanje mornarice blizu Irana bilo bi skupo i rizično.

Takva politika mogla bi također povećati globalne cijene energije i potaknuti dodatne poremećaje u drugim strateškim prolazima.

Zaključak je da je regija ušla u fazu u kojoj je granica između rata i mira nejasna. Neuspjeh pregovora ne znači kraj diplomacije, ali ni početak velikog rata. Radi se o stanju "sive zone".

"Iako obje strane žele završiti sukob, to nije izgledno u kratkom roku", kaže Azizi.

U takvom okruženju i manji događaji mogu imati velike posljedice.

Analitičari zato govore o "strukturnoj nestabilnosti", stanju u kojem pravila nisu jasno definirana, a ishodi su nepredvidivi. Najtočniji opis možda je da se rat i pregovori odvijaju paralelno.

Obje strane koriste vojna sredstva, dok istodobno ostavljaju diplomatske kanale djelomično otvorenima.