Nakon što su propali svi pokušaji da Donbas osvoji za pregovaračkim stolom, Moskva se priprema za ljetnu ofanzivu kako bi ga zauzela silom. Na pragu onoga što bi mogla biti jedna od najvažnijih bitaka rata, u jednom od najvažnijih sektora ratišta na krajnjem istoku Ukrajine, vojnici se pripremaju za dosad najteže borbe.

Dok ruski dronovi prvi put nadlijeću Slavjansk, ukrajinske brigade na tom području, koje su zimus bile prisiljene na povlačenje nakon pada Siverska, sada se ukopavaju i spremaju za odbranu, piše The Kyiv Independent.

U riječima Dmitra, zvanog Lifecell, nema ni drame, ni panike, ni podsmijeha dok izgovara rečenicu: "Rusi su dobili zadatak da tokom ljeta započnu okupaciju Slavjanska". No, dok 44-godišnji načelnik artiljerijskog izviđanja ukrajinske 10. brdsko-jurišne brigade obilazi tek premještene položaje svoje jedinice u brdima istočno od Slavjanska, ton mu je zlokoban. Protekle dvije noći, goleme čelične zvijeri, neke stare i više od pola vijeka, premještale su se na nove položaje, ukopavale u crnu zemlju i skrivale pod maskirnim mrežama i granjem.

U podrumima i zemunicama, vojnici se odmaraju nakon neprospavanih noći provedenih u premještanju pod neprijateljskom vatrom. "Ovdje stalno osjećaš da bi se nešto moglo dogoditi", kaže artiljerac Semen Sega. "Kad smo tek stigli, još je bilo podnošljivo. Ali tamo odakle smo se noćas izvukli, bilo je strašno. Nisi mogao ni u toalet otići na sat vremena, jer je dron neprestano visio iznad nas."

Otkako je prije više od tri godine završila krvava bitka za Bahmut, 10. brigada drži ovu liniju, čuvajući prilaz Slavjansku, najsjevernijem gradu u ukrajinskom odbrambenom pojasu utvrđenja. "Cilj koji Rusi ovdje imaju sličan je onome kad su mislili zauzeti Kijev za tri dana", kaže Dmitro. "Oni sebi postavljaju takve ciljeve, a naš je posao da ih spriječimo u tome. I mi taj posao obavljamo."

Promjena ruske taktike

U više od tri godine brutalnog rata iscrpljivanja, 10. brigada, poznatija kao Edelweiss, jedna je od rijetkih koja je cijelo vrijeme ostala na istom području. Njeni vojnici, većinom iz Karpata, ovaj brdoviti teren između Slavjanska i okupiranog Bahmuta poznaju bolje od vlastitog doma.

Dmitru je dugi boravak na istom ratištu omogućio jasan uvid u promjenu ruske taktike od vremena nemilosrdnih napada zloglasne plaćeničke grupe Wagner. Wagner je u bici za Bahmut uveo taktiku pješadijskih juriša u malim grupama, što je kasnije postalo obrazac za ruske ofanzive duž cijelog fronta. Međutim, Dmitro kaže da je sve veća prisutnost ukrajinskih dronova prisilila Ruse da postepeno smanjuju veličinu svojih jurišnih timova.

"Ruski vojnici sada napreduju jedan po jedan ili u paru. Nema više one masovnosti kao kod Bahmuta, kad se činilo da će ih hiljadu navaliti odjednom. Sada u napad ide desetak ljudi dnevno", objašnjava on. Ruski fokus je, kaže, sada na infiltraciji.

Pokušavaju zaobići sve rjeđe ukrajinske pješadijske položaje i prodrijeti duboko u pozadinu, ponekad i do četiri kilometra. Iako ukrajinska komponenta bespilotnih letjelica ostaje jaka, udarni timovi često su prezaposleni suzbijanjem infiltracija da bi mogli djelovati dublje u ruskoj pozadini.

"Ti ljudi ginu, ali veliki dio naše izviđačke pažnje usmjeren je na njih", kaže Dmitro. "Kreću se u tim malim, zapravo samoubilačkim grupama i uvijek na kraju poginu. Problem je što se naše izviđanje zbog toga mora fokusirati na njih, pa ostaje manje kapaciteta za dalekometno izviđanje."

Za 33-godišnjeg Andrija, zvanog Žuk, koji je upravo proveo 21 dan na položaju u timu za izviđanje dronom Mavic, opasnost od ruskih infiltracija postala je svakodnevica. Prisjeća se kako su se u nekoliko navrata ruski vojnici provukli pored pješadije i došli na samo nekoliko stotina metara od njegove lokacije prije nego što su eliminisani.

"Motivacija im je samo da prežive još koji sat, to je sve", kaže Andrij. "Ako ne dođu do nas, ubit će ih njihovi. To nam kaže većina zarobljenika koje uhvatimo. Ko bi pri zdravoj pameti, bez obzira na to koliko drogiran ili pijan bio, radio ovo?"

Dronovi nove generacije u operacijama duboko iza linije

Ukrajinske snage koriste dalekometne bombarderske dronove s fiksnim krilima tipa Backfire, razvijene u Mikolajivu za napade na ciljeve duboko u ruskoj pozadini. Riječ je o sistemu koji može djelovati i u uslovima elektronskog ometanja, a njegova je ključna prednost mogućnost ponovne upotrebe - nakon ispuštanja bombe dron se vraća u bazu.

Lansira se pomoću katapulta, a tokom leta koristi ugrađeni balistički kalkulator koji automatski izračunava optimalni trenutak za ispuštanje eksplozivnog tereta, uzimajući u obzir brzinu, vjetar i konfiguraciju terena. Ciljevi uključuju infrastrukturu poput mostova, artiljerijskih položaja i lokacija za upravljanje dronovima.

Artiljerija i dalje ključna na ratištu

Uprkos sve većoj ulozi dronova, klasična artiljerija i dalje ima važnu ulogu. Ukrajinske snage koriste samohodne haubice Akacija kalibra 152 mm za napade na udaljene ciljeve, uključujući koncentracije ruskih snaga. Sistem omogućava brzo djelovanje i visoku razornu moć nezavisno od vremenskih uslova.

Međutim, efikasnost operacija uveliko zavisi od ljudstva - iscrpljenost i gubici predstavljaju dugoročni izazov. Vojnici ističu da, uprkos razaranjima i dugotrajnom ratu, ne vide opciju povlačenja s teritorije, jer bi to, kako navode, otvorilo prostor za daljnje napredovanje ruskih snaga.