Kada je ne tako davno voditeljica gledane emisije, reagirajući na konstataciju „da ga se kriminalci toliko boje pa ne znaju kako da se ponašaju u njegovom prisustvu“, upitala ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH „šta vi uopće radite u prisustvu kriminalaca“, on je ignorantski bahato i arogantno, s naglašenim antišarmom provincijskog jalijaša odgovorio: “Ja? Ne razumijem pitanje?“

Negdje gotovo u isto vrijeme objavljeno je da je ministar u posjetu Potočarima išao s nekim personama „od ranije poznatih organima gonjenja“. piše Fahrudin Đapo za !Odgovor.ba.

Od tada su se skandali vezani za federalni sigurnosno-političko-pravosudni milje kalemili jedan na drugi.

Aktuelna afera, u javnosti poznata kao „Spengavanje“, razgranala se od njenog otkrivanja u više rukavaca, a i sam ministar Ramo Isak našao se prije desetak dana na inicijalnom udaru istražnih organa.

Da li namjera POSKOK-a u navedenom slučaju stvarna ili fingirana, ostaje nam da se tek uvjerimo.

Svi se prave da ne razumiju pitanje

Sve reakcije prozvanih aktera nakon otkrivanja ovog korupcijskog mega skandala svodile su se na isti kliše: krivi su mediji, a neka istražni organi rade svoj posao!

Očekivano, po uhodanoj shemi, nijedan od imenom i prezimenom dokumentiranih i prozvanih zvaničnika nije se udostojio prokomentirati meritum onog za šta ih se proziva i optužuje, ali naravno, nisu propustili priliku ostrviti se punim kapacitetom na istraživačkog novinara koji je činjenice o njihovim nepodopštinama iznio pred sud javnosti.

Svi se, dakle, prave da „ne razumiju pitanje“!

Da bi koliko-toliko pokušali oprati vlastitu savjest i opravdati nerad, pred novinarima su se prije nekoliko dana pojavili glavni federalni tužilac i čelnik Posebnog odjela za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala tzv. POSKOK-a.

Uglavnom, zatrpani neočekivano velikim brojem predmeta, uz premali broj tužilaca, poslali su poruku građanima da se ne nadaju bilo kakvom, a kamoli brzom, rješavanju slučajeva visoke, a pogotovo političko-pravosudno-policijske korupcije.

Faktor vrijeme i faktor zaborav je ono što očajnički treba akterima afere „Spengavanje“.

Dobro organizirani, oni će u međuvremenu, kako bi rekao suspendovani direktor Policijske akademije i bivši nazovi novinar Ervin Mušinović, „udariti preko pravih i najjačih medija“ koji su spremni „olajati“ one koji se usprotive i nađu na putu ovoj multistranačakoj udruzi sa elementima i karakteristikama pravog ganga.

Na službenoj stranici Policijske akademije FMUP-a još na istaknutom mjestu stoji biografija i fotografija sa beretkom na glavi navedenog direktora-operativca iz afere „Spengavanje“.

Kako je Ervin Mušinović došao na tu poziciju, građanstvo uglavnom najbitnije zna. Zašto je suspendovan, ni to nije tajna.

Na koga se ugledaju budući čuvari reda i zakona

Bahata i besramna, protivzakonita i neetička kombinatorika umišljenih i arogantnih uzurpatora i moćnika, slikovit je primjer kako u državi nejake institucionalne javnosti, kontroliranog pravosuđa, potkupljenih medija i opozicije koja ne pruža relevantan otpor, mogu biti kidnapovane čak i one odgojne ustanove u kojima bi trebale stasati nove generacije čuvara zakona, javnog reda, mira, sigurnosti i stabilnosti.


Uzor budućim čuvarima reda i zakona?

Nevjerovatno je, kad već nema adekvatne i pravovremene reakcije politički zarobljenog pravosuđa, da izostaje bilo kakav oblik mirne pobune i nekog oblika protesta policijskog sindikata, uposlenika, profesora i odgojitelja, ali i roditelja polaznika Policijske akademije FMUP-a na čije je čelo oktroiran nedostojni, nečasni i kompromitirani direktor.

U ravnodušnom društvu umorni su i „nezavisni“ analitičari i intelektualci, anestezirana svaka eventualna reakcija tzv. NVO-a, a brojna društva novinara i regulatorna vijeća šutke gledaju kako u „pravim i najjačim medijima“ hajke naručuje policija.

Na koga se trebaju ugledati budući čuvari reda i zakona?

Ko im trebaju biti neposredni moralni i profesionalni uzori, učitelji za čijim će se primjerom voditi u budućoj praksi?

Koruptivna destrukcija izuzetno značajnog segmenta ukupnog sektora sigurnosti nije „obični“ problem poput nezakonitog zapošljavanja ili imenovanja u javnim preduzećima.

POSKOK sigurno razumije pitanja

Nije tome sličan ni problem davanja mita od 20-30 maraka koje se guraju u džep saobraćajcu, pa se nekako prelazi preko toga kao da se radi o „lokalnom folkloru i običaju“. Puno je gore i opasnije.

Bilo gdje u svijetu neuspjeh policije da djeluje u javnom interesu otvara vrata političkoj represiji, kršenju ljudskih prava, slabljenju demokratije i stvara okruženje u kojemu organizirani kriminal može uspjeti u svojim namjerama, navedeno je u jednom ranijem nevladinom istraživanju o posljedicama korupcije u policiji.

Upravo temeljito razorene policijske institucije otvaraju put snažnijem uplivu mafije i kriminalnih lobija u ključne društvene, pa i u političke procese.

Ako je namjera vinovnika afere „Spengavanje“ bila da izbrišu jasnu liniju koja bi morala dijeliti i odvajati djelovanje legalnih struktura i zaštitnika zakona od aktivnosti organiziranih kriminalnih skupina, uspjeli su u tome.  

Zato, iako su opterećeni velikim brojem predmeta i manjkom tužilaca, čelni ljudi pravosuđa, žele li uvjeriti javnost u vlastiti kredibilitet i odlučnost, moraju u vrh prioriteta staviti istrage vezane za kriminal koji potkopava temelje izuzetno važnog dijela sigurnosnog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Ne bude li tako, smatraju sigurnosni stručnjaci, preuzet će na sebe značajan dio odgovornosti za ukupno stanje provođenja zakona u entitetu FBiH, ali i za budućnost policijskih institucija koje su u posljednjih nekoliko godina gurnute u ozbiljnu krizu vjerodostojnosti i čiji je demokratski kapacitet gotovo u potpunosti ruiniran.

Zaštitna lica organizirane korupcije, od Isaka i Munjića do Mušinovića, poznata su, njihovo neetičko djelovanje uhvaćeno je in flagranti.

Nalogodavci, saučesnici i ostali izvršioci potencijalnih kriminalnih radnji također su razotkriveni u međusobnim komunikacijama.

U situaciji, dakle, u kojoj manje-više ništa nije skriveno i u kojoj svakodnevno cure novi kompromitirajući dokazi, pravosuđe bi trebalo biti na potezu.

Tužitelji POSKOK-a ne mogu reći „ne razumijemo pitanje“!