Piše: Vlado VURUŠIĆ / Jutarnji list

Je li studentski antivučićevski bunt pokazao svoje pravo lice? Zahuktava se izborna kampanja u Srbiji. Aleksandar Vučić u vječnoj je kampanji, a i studenti su krenuli. Doduše, kada će biti izbori, ne zna se. Sve ovisi o Vučiću, a najvjerojatnije će biti u sumornoj jeseni - negdje između kasnog rujna i još kasnijeg studenoga. Bit će iscrpljujuće, jer ne zna se tko će, kako i s kim od ljutih suparnika na te "povijesne" izbore. Vučićeva agenda uglavnom se zna - "Srbija je ugrožena sa svih strana, ja sam patnik i mučenik, ali jamac spasa", a studenti, kako kažu, nude promjene - mada nikome, a možda ni njima nije jasno kakve, osim onoga s čim su prije više od godine i pol i krenuli u pobunu - Vučića na smetlište povijesti. Što će biti od toga, pogotovo jer se politička platforma studenata otkriva na kapaljku, ali s ovim svojim prvim otvoreno političkim programima ne pokazuju da nude političku alternativu i neku novu geostratešku poziciju Srbije u odnosu na Vučića, kojeg im je dosta i žele promijeniti njega. U tome i jest veliki problem. Što bi značio odlazak Vučića ako bi politika ostala ista ili slična? Da ne bude "džaba ste krečili", kao onomad "legendarnog" 5. listopada kada je rušen Slobodan Milošević.

Studenti su odlučili kampanju otvoriti memorandumom, koji izaziva zazor i pojačava raniju dvojbu - jesu li studenti za promjene (istinske reforme i europeizaciju) ili samo za zamjenu Vučića. Nažalost, studenti koji su najavljivali promjene. Aleksandar Vučić ne preže ni pred čim, a represija i nasilje režima i fizički i verbalno se pojačavaju, a vjerojatno će se s približavanjem izbora postajati žešći. Studenti su se počeli "politički otvarati", ali jesu li baš trebali krenuti ovako? Podsjetimo, pobuna je počela sa zahtjevom za kaznenom i političkom odgovornošću za tragediju na novosadskom kolodvoru pa se tražilo raspisivanje izbora, a sada se političke teme šire, ali ne u očekivanom smjeru.

Protest studenata u Beogradu; Aleksandar Vučić na skupu u Jagodini (Foto: Ante Cizmic/Cropix)

Radi se o dokumentu koji su nazvali "Memorandum o Kosovu i Metohiji" (riječ je, da budemo precizni, o Republici Kosovo) u kojem tvrde da su "Kosovo i Metohija neotuđivi i sastavni dio Republike Srbije" te podcrtavaju: "Ova činjenica nije samo ustavna kategorija, već i povijesni i moralni imperativ koji u suštini nije predmet pregovora. Očuvanje ustavnog poretka Srbije na prostoru Kosova i Metohije temelj je opstanka srpske države i garancija za pravedan mir u regionu". Dakle, i studenti poručuju "nije predmet pregovora" (dodajmo da se o Kosovu ne pregovara, jer je njegova neovisnost činjenica). Studenti pristaju na višedesetljetni "kosovski mit", na parole o "Kosovu kao srcu Srbije" te se ne namjeravaju suočiti s realnošću, a to je da je Kosovo druga država, da Srbija nema nikakve ingerencije nad njim te da čak, kakve god pregovore traljavo vodila s EU - oni ne obuhvaćaju Kosovo!

Kako kosovski politolog Veton Surroi na prištinskom portalu Koha Ditore piše, "na sceni se pojavila nova generacija nacionalista koja će nastaviti izgubljene bitke" ili, kako je to nedavno definirao crnogorski književnik Dušan Pajović - "od velike blokade do velike Srbije". Osim toga, i jedan čisto "semantički" detalj. Svoj "politički dokument" nazvali su memorandumom, što već u startu, pogotovo kod dobrog dijela ljudi u okruženju i regiji, izaziva određenu nelagodu i sumnju, jer zna se što se nazivalo memorandumom u ona davna olovna vremena koja su najavljivala "oružane bitke". Je li "studentski memorandum" razočaranje i hoće li izazvati ograđivanje? On, s jedne strane, ulazi u prostor sadašnjeg režima koji sebe predstavlja i definira kao jedinog spasitelja Srbije i jedinog koji se brine za njezine nacionalne interese, a sada odjednom "ustaše" to rade! Podsjetimo studenti njemu viču - Aco Šiptare! Jesu li studenti time zapravo sami sebi iskopali jamu u koju će upasti? Memorandum svakako može dovesti i do raskola u studentskom pokretu, a i do postavljanja pitanja - koja je razlika između njih i Vučića?

Studenti navode da se pitanje Kosova "ne može rješavati u izolaciji, već isključivo unutar složenih tokova međunarodne zajednice", te da Srbija mora "aktivno i konstruktivno surađivati sa svim relevantnim međunarodnim organizacijama" kako bi pronašla održivo rješenje u okviru svog Ustava.

U Srbiji, kaže Surroi, nudi se generacija mladih ljudi koja će, ako pobijedi na sljedećim izborima, "surađivati sa svijetom kako bi se svijet prilagodio srpskom Ustavu". "Dakle, mladi ljudi ponekad imaju iluziju da se svijet vrti oko njih, i to se možda dogodilo i sa srpskim studentima. Problem je kontinuitet, jer je tijekom cijelog ovog, pa čak i prošlog stoljeća, značajan dio srpske politike dizajniran s idejom da se Zapadni Balkan i politika oko njega prilagode srpskoj osi; sigurnost, nesigurnost, integracije, dezintegracije, razvoj, mir i rat, a sve ovisi o Srbiji. Studenti su ovdje sudionici u grešci", konstatira Surroi. Srpski politolog Ognjen Gogić u beogradskom Vremenu pak kaže kako je memorandum nepotreban, jer "može izazvati podjele u dijelu javnosti koja ih podržava, ali je pitanje da li se iza toga nalazi neka kalkulacija, jer se, na kraju krajeva, studenti sada bave politikom. Ne znamo jesu li proveli analizu da li objavljivanjem ovog memoranduma više dobivaju ili gube", kaže Gogić.

Aleksandar Vučić (Foto: Pedja Milosavljevic/Cropix)

Studenti nisu imali potrebu krenuti u izbore, objašnjavajući svoj stav i privrženost recimo "europskim vrijednostima", pravnoj državi, svjetonazorskim pitanjima ili bilo kojim drugim kojim bi pokazali da su alternativa Vučiću, da nisu opterećeni isključivo nacionalističkom "razvojnom strategijom", da se ne moraju pred opskurnom Vučićevom propagandom stalno opravdavati da "nisu pravi Srbi" ili kako ih tamošnji režim titulira - "ustaše", pa su upali u Vučićevu zamku i potvrdili da se cijela srpska nacional(istička) politika vrti u začaranom krugu "kosovskog mitskog ciklusa" i ne može ponuditi ništa drugo i novo. Njihova politika nije nimalo drugačija od njegove, a i pitanje je hoće li time pridobiti "nacionalističko i desno biračko tijelo" kojemu se obraćaju. Postavlja se pitanje čemu služi ovakav memorandum - da se dokaže kako su i "studenti pravi Srbi, a ne "ustaše" i da se oni "brinu za Srbiju bolje od Vučića". A još nešto upada u oči, kao ni u jednom dosadašnjem srpskom dokumentu o Kosovu - Albanci se ne spominju, oni kao da nisu relevantni, nego samo teritorij. I u tome jest veliki problem ovog "studentskog memoranduma". Dilema ovog memoranduma je u tome da je poslana poruka da ni studenti, kao nova pokretačka snaga, ne vide Srbiju kao dio europskih integracija, kao dio europske obitelji koja se temelji na liberalnim vrijednostima i svjetonazoru. Očito je višedesetljetna indoktrinacija učinila svoje te se nisu izvukle pouke iz "jugoslavenskih ratova" koje je pokrenula i vodila Srbija.

Stalno smo se i pitali zašto na prosvjedima nema zastava EU, kakav je studentski stav o nizu kontroverznih vučićevskih tema koje zabrinjavaju regiju, od Kosova (sada smo dobili), Crne Gore, Republike Srpske, odnosa s Hrvatskom, odnosa prema Rusiji. Uz to, kada i studentima bude jasno da ni Oluja ni NATO-ova intervencija "nisu došle same od sebe", nego da su one bile plod Miloševićevih ratova od Slovenije do Kosova, onda će se i Srbija promijeniti.

Još prije otprilike godinu dana, na tzv. Vidovdanskom skupu 2025. godine, studenti su se okrenuli jako udesno, na što je beogradski analitičar Tomislav Marković tada reagirao: "Na studentskom prosvjedu došlo je do radikalnog zaokreta udesno, do reaktiviranja svih nacionalističkih ideologema, do povratka na stari program svesrpskog ujedinjenja, kao da smo ponovo u 1989. godini." I pokazalo se da se nisu otresli "tog vidovdanskog tereta". No, mogu li dva nacionalistička programa biti suparnici, mada je srpski apsurd upravo u tome - mogu, jer se sve vrti samo oko Vučića. Sada više nije u pitanju "korupcija, klijentelizam, kriminalizacija politike i društva", nego tko je veći Srbin i tko može "vratiti Kosovo".

I nekadašnji potpredsjednik vlade Zorana Đinđića, umirovljeni profesor beogradskog univerziteta Žarko Korać za RSE kaže: "Poraz Vučićeva režima moguć je samo vođenjem drugačije politike." I to je smisao svega, ali prema "prvim studentskim mačićima" (memorandum), javlja se skepsa u mogućnost takvog obrata, jer ovako je to samo voda na mlin sve rigidnijem režimu Aleksandra Vučića, koji vodi Srbiju u propast i baca je u ambis, a pogotovo ako pobijedi na izborima, Srbija (a i regija) može samo sa zebnjom očekivati njegov osvetnički, primitivni i kičasti trijumfalizam.