Donald Trump tjednima tvrdi da je dogovor s Iranom nadohvat ruke. Svaki put se pokaže da je previše optimističan. I sada, kada diplomatski krugovi šapuću da bi sporazum o otvaranju Hormuškog tjesnaca mogao biti blizu, nitko mu ne vjeruje da će to biti pobjednički kraj kakav predsjednik priželjkuje.

Rat s Iranom počeo je bez ozbiljnih konzultacija s Kongresom ili američkom javnošću. Trajao je tjednima, odnio 13 američkih života, zatvorio Hormuški tjesnac kroz koji prolazi petina svjetske nafte, koštao milijarde dolara i, prema procjenama, ubio stotine Iranaca. Na kraju se sve svelo na jedno pitanje: kako da sve izgleda kao pobjeda, kada pobjede, u klasičnom smislu, nema?

Daleko od originalnog plana

U ožujku je Trump od Irana tražio „bezuvjetnu predaju“. Ono što se sada pregovara daleko je od toga. Prema dostupnim informacijama, Washington razmatra odmrzavanje dijela iranskih financijskih sredstava i postupno ukidanje vlastite blokade iranskih luka i brodova zauzvrat za otvaranje tjesnaca. Nuklearno pitanje ostalo bi za kasniji krug pregovora koji bi trajao najmanje 60 dana, piše CNN.

Povijest pokazuje da Iran voli uvlačiti Sjedinjene Države u dugotrajne diplomatske procese koji traju mjesecima ili godinama bez konkretnih rezultata, tako da samo 60 dana za razrješenje jednog od najkompleksnijih problema modernog doba zvuči vrlo optimistično. 

Osim toga, nije ni jasno hoće li Iran uopće prihvatiti ono što SAD nudi. Iransko novo vodstvo vjeruje kako je pobijedilo u ratu protiv Amerike, iako im je ekonomija doživjela potpuni kolaps, a građani žive u teškom siromaštvu.

Državni tajnik Marco Rubio brani nacrt sporazuma. „Ideja da će predsjednik Trump, s obzirom na sve što je već dokazao da je spreman napraviti, pristati na dogovor koji bi Iran doveo u jaču poziciju kada je riječ o nuklearnim ambicijama, apsurdna je“, rekao je Rubio za vrijeme posjeta Indiji.

Trump je istodobno, kao da je čuo kritike, napisao na društvenim mrežama: „Obavijestio sam svoje predstavnike da ne žure s dogovorom jer je vrijeme na našoj strani.“

Republikanci: „Kako to ima smisla?"

Republikanski senatori otvoreno sumnjaju da Trump ide prema lošem dogovoru i nisu suzdržani u izražavanju tog stava.

„Rečeno nam je, otprilike prije 11 tjedana, da su Pete Hegseth i Ministarstvo obrane uništili iranske obrane i da je samo pitanje vremena kada ćemo imati nuklearni materijal“, rekao je senator Thom Tillis iz Sjeverne Karoline u emisiji State of the Union na CNN-u. „Sada razgovaramo o tome da nuklearni materijal ostane u Iranu? Kako to uopće ima smisla?"

Senator Roger Wicker, predsjednik Senatskog odbora za oružane snage, upozorio je da bi traženje dogovora sada moglo stvoriti „percepciju slabosti“.

Trumpov dugogodišnji saveznik senator Lindsey Graham upozorio je da bi dopuštanje Iranu da zadrži kontrolu nad Hormuškim tjesnacem trajno promijenilo regionalnu ravnotežu snaga na Bliskom istoku, i to na način koji ne ide u prilog Washingtonu.

Demokrati: „Izigravaju ga kao budalu"

Demokrati su Trumpu zamjerili pokretanje rata, njegovo vođenje i sada mu zamjeraju mogući ishod.

„Predsjednik je rekao da je ušao u ovo kako bi riješio njihov nuklearni program“, rekao je senator Cory Booker iz New Jerseyja u emisiji State of the Union. „Ovo to ne rješava. Donald Trump je izigran kao budala, što i jest, jer nas je uopće uveo u ovu situaciju."

Demokratska stranka bi u cijeloj ovoj situaciji mogla i politički profitirati. Ankete pokazuju da većina Amerikanaca ne podržava rat, što bi stranci moglo donijeti značajnu prednost na izborima. Svaki novi problem koji Trump ima s Iranom, bilo da se radi o nastavku sukoba ili lošem miru, dodatno jača takvu računicu.

Trumpu, pak, ne pomaže ni to da ni u jednom scenariju ne može izaći kao pobjednik u očima šire javnosti. Nastavi li rat, suočava se s novim pritiscima tržišta. Potpiše li loš mir, suočava se s optužbama da je popustio pred Teheranom.

Predsjednikovi savjetnici nude ekonomske argumente za brzi dogovor. Kevin Hassett, direktor Trumpova Nacionalnog ekonomskog vijeća, rekao je za Fox News da bi dogovor otvorio „bujicu“ nafte kroz tjesnac. „Mogli bismo gledati negativnu inflaciju zbog pada cijena energenata“, rekao je, sugerirajući da bi mir mogao biti ekonomski spasonosan za Trumpovu administraciju.

Mnogi analitičari, međutim, spuštaju loptu na zemlju. Analitičari JPMorgana procjenjuju da će nafta prosječno koštati 97 dolara po barelu do kraja godine, bez obzira na ishod pregovora, piše CNN.

Pritisak starog sporazuma

Barack Obama 2015. dogovorio je sporazum koji su potpisali Iran, SAD, Rusija, Kina, Francuska, Njemačka i Velika Britanija. Bio je to detaljan dokument od 150 stranica o kojem su pregovarači raspravljali dvije godine. Iran je pristao ograničiti obogaćivanje uranija na 3,67 posto čistoće, daleko ispod razine potrebne za oružje. Podzemno postrojenje Fordo pretvoreno je u istraživački centar, reaktor u Araku prenamijenjen kako bi se eliminirao plutonijski put do oružja, a IAEA je dobila najopsežnija inspekcijska prava koja je Iran ikad prihvatio. Zauzvrat, SAD, EU i UN ukinuli su nuklearne sankcije i odmrznuli milijarde iranskih sredstava.

Trump je 2018. izašao iz tog sporazuma te ga je nazvao katastrofalnim. Njegov argument bio je da sporazum financira režim koji sponzorira terorizam, a da zauzvrat ne zaustavlja trajno nuklearni program niti ograničava iranske balističke rakete i potporu skupinama poput Hamasa i Hezbollaha.

Sada mora odgovoriti na neugodno pitanje: je li rat koji je uslijedio, s 13 poginulih Amerikanaca, zatvorenim tjesnacem i milijardama potrošenih dolara, doveo SAD u bolju poziciju prema Iranu nego što je bio s tim sporazumom na snazi? Hoće li eventualni novi dogovor biti čvršći od onoga kojega je tako lako poderao?

Jedini izlaz koji mu je sada dostupan nije trijumf koji je obećavao. A Teheran to zna jednako dobro kao i Washington.