Dva takozvana non-pejper dokumenta kruže posljednjih dana diplomatskim krugovima Evropske unije (EU).

Jedan je francusko-njemački prijedlog, koji je objelodanjen dan uoči samita EU i Zapadnog Balkana održanog 5. juna u Tivtu u Crnoj Gori.

Drugi je prijedlog pet država članica EU (među kojima su takođe Njemačka i Francuska) o ograničenim pravima budućih članica.

Razlika između dva dokumenta odnosi se na period prije i poslije prijema novih članica.

Jedan ima za cilj pronalaženje rješenja za novu dinamiku država kandidatkinja za članstvo, opterećenih manjkavim institucionalnim reformama koje su nužni uslov postavljen od strane EU, piše RSE.

Drugi dokument usmjeren je na zaštitu funkcionisanja institucija EU i sprječavanje eventualnog nazadovanja budućih članica u poštovanju temeljnih evropskih vrijednosti.

Šta je iza novih prijedloga iz EU?

Istovremeno, iza ovih prijedloga može se naslutiti i namjera sužavanja mogućnosti da neka od budućih članica, nakon ulaska u EU, iskoristi svoje pravo veta kako bi blokirala pristupanje narednih kandidata koji čekaju članstvo.

Dok francusko-njemački prijedlog nudi zemljama kandidatima benefite članstva i prije formalnog prijema u EU, najnoviji non-pejper bavi se ograničenjima koja bi nove članice imale i nakon što postanu dio evropskog bloka.

Postojeće članice EU imaju to pravo u odlukama koje zahtijevaju jednoglasje, među njima, prijema novih članica, spoljna politika, izmjene osnivačkih ugovora Unije, i odluke o prijemu novih članica u Šengensku zonu.

Romain Le Quiniou, generalni direktor francuskog tink-tenka "Euro Créative", smatra da prijedlog Njemačke, Francuske, Belgije, Holandije i Luksemburga još jednom pokazuje da su države članice podijeljene oko toga kakvo proširenje EU treba da sprovede, iako postoji saglasnost o geopolitičkoj hitnosti tog procesa.

-Neke zapadnoevropske zemlje, uključujući i države osnivačice, strahuju da bi dalje proširenje moglo da oslabi funkcionisanje EU i zato ga žele povezati sa širom raspravom o Evropi više brzina, pa čak i sa mogućim ograničenjima prava glasa za nove članice- kaže Le Quiniou u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE).

To bi, dodaje, predstavljalo veliku transformaciju evropskog projekta i nosilo jasan politički rizik - da bi zemlje kandidatkinje mogle da pristupe Uniji koja se značajno razlikuje od one kojoj su prvobitno težile da se pridruže.

Crna Gora - izuzetak ili žrtva?

Moguće i jedno i drugo.

Na kraju prošlonedjeljnog samita u Tivtu, predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović je nagovijestio je da se francusko-njemački prijedlog, pod uslovom da bude primjenjen, ne bi odnosio na njegovu državu, budući da je crnogorski slučaj, prema njegovim riječima, "donekle jedinstven".

To je nagovijestio i predsjednik Evropskog savjeta António Costa, rekavši da francusko-njemački prijedlog, nije toliko važan za Crnu Goru koliko je važan za druge kandidate.

Crna Gora se trenutno smatra najizglednijom narednom članicom Evropske unije. Prijem do kraja ove decenije ocjenjuje se kao dostižan cilj, a EU je već odlučila da započne izradu Sporazuma o pristupanju.

Crnoj Gori je i ranije predočeno da njen sporazum sa EU neće biti identičan prethodnim sporazumima te da će imati zaštitne klauzule.

Ulazak Crne Gore označio bi kraj gotovo dvodecenijskog zastoja u procesu proširenja, što predstavlja najduži period u historiji EU bez prijema nove članice. Hrvatska već 13 godina nosi status najmlađe članice Unije.

Za Bertu López Domènech, političku analitičarku iz Centra za evropske politike, kada su u pitanju zemlje predvodnice, poput Crne Gore i Albanije, razgovor bi trebalo da bude usmjeren na završetak reformi potrebnih za zatvaranje pregovora i ostvarivanje punopravnog članstva u narednim godinama, prije kraja ovog mandata institucija EU.

Međutim, Crna Gora koja je pregovore o članstvu vodila polazeći od pretpostavke da će po ulasku u EU imati ista prava i obaveze, mogla bi biti izuzetak i ako bi se primjenila ideja najnovijeg dokumenta pet država članica EU, jer bi se upavo ta država mogla među prvima da se suoči sa ograničenjima.

Šta predlažu Francuska i Njemačka?

Dvije najmoćnije države EU predlažu postepenu integraciju Zapadnog Balkana i Moldavije u programe, politike i institucije Unije.

Cilj inicijative je ubrzavanje procesa pristupanja kroz dodatne podsticaje za reforme i pojednostavljenje pregovaračkog procesa.

Praktično, to znači da bi zemlje uživale određene benefite članstva prije formalnog prijema u EU. Prijedlog se zasniva na principu da napredak ostaje uslovljen rezultatima reformi, ali uz manje proceduralnih prepreka i brže uključivanje kandidata u evropske strukture.

Time bi se, prema ovom dokumentu, omogućile konkretne koristi, uključujući privilegovan pristup jedinstvenom evropskom tržištu po modelu proširenog Evropskog ekonomskog prostora, kao i učešće predstavnika zemalja kandidata na pojedinim sastancima evropskih institucija u svojstvu posmatrača.

Šta je smisao francusko-njemačkog prijedloga?

Francusko-njemački prijedlog i dalje ima status non-pejpera, odnosno neformalnog dokumenta koji se koristi u evropskim diplomatskim krugovima za iznošenje novih ideja, testiranje stavova ili predlaganje rješenja bez preuzimanja formalnih obaveza.

Međutim ova inicijativa polako počinje da zauzima mjesto i u evropskom političkom narativu.

-Evropski savjet ostaje posvećen unaprijeđenju postepene integracije između Evropske unije i regiona tokom samog procesa proširenja, na način zasnovan na zaslugama i reverzibilan, stoji u nacrtu zaključaka samita koji će biti održan 18. i 19. juna u Briselu a u koji RSE ima uvid.

Upravo naglasak na "postepenoj integraciji", kako stoji u nacrtu, odnosi se, doduše ne eksplicitno, na prijedlog koji su izradili kabineti njemačkog kancelara i francuskog predsjednika.

Proširenje ostaje prioritet EU, Zapadni Balkan napreduje različitim tempom

Iz Evropske komisije (EK) ocjenjuju da se ideje iznijete u ovom dokumentu podudaraju sa stavovima ove institucije. Guillaume Mercier, portparol Evropske komisije, pozdravlja činjenicu da se ova diskusija odvija među državama članicama.

-To pokazuje da postoji snažna posvećenost i od strane država članica. Vidimo mnogo podudarnosti sa našim sopstvenim stavovima o postepenoj integraciji sadržanim u ovom neformalnom dokumentu. Svi dijelimo isti cilj: moramo ostvariti završetak Unije sa svim partnerima iz procesa proširenja koji već dugi niz godina rade na pristupanju- izjavio je za RSE portparol Mercier.

Kome je prijedlog Berlina i Pariza najprivlačniji?

Prijedlozi za produbljivanje integracije prije članstva mogu pomoći u unošenju dinamike u procese pristupanja zemalja koje zaostaju, ali ne i za zemlje predvodnice u procesu, smatra Berta López Domènech, politička analitičarka u briselskom tink-tenku Centar za evropske politike (EPC).

Ona podsjeća da Evropska komisija podržava ambiciju da Crna Gora i Albanije zaključe pregovore krajem ove, odnosno krajem naredne godine.

-U tom kontekstu, razgovor o statusu posmatrača i pristupu jedinstvenom tržištu ne doprinosi pružanju podsticaja za reforme, već povećava skepticizam u pogledu stvarne posvećenosti država članica proširenju- kaže López Domènech za RSE.

Zašto sada ideja o novom pristupu?

Autori nezvaničnog dokumenta smatraju da je politici proširenja potreban novi politički impuls, da je proces spor i da su mu potrebni nova dinamika i smanjenje proceduralnih prepreka.

Međutim, skeptičnije na to gleda francuski analitičar Romain Le Quiniou.

-Rizik je u spremnosti nekih evropskih prijestonica, onih manje voljnih, da se sakriju iza ovog novog ubrzanog procesa kako bi pravo proširenje stavile u drugi plan- upozorava on.

Podsticaj za novi prijedlog, prema njemu, proizlazi iz saglasnosti da je proširenje hitan geopolitički proces koji jača Evropsku uniju i njeno susjedstvo, ali i iz svijesti da je pristupanje EU složen i politički zahtjevan proces, kako za zemlje kandidate tako i za države članice koje na kraju moraju da ratifikuju prijem novih članica.