Gotovo dva mjeseca nakon smrti 35-godišnjeg Mirze Čengića iz Sarajeva, njegova porodica i dalje traži odgovore na pitanja koja, kako kažu, niko ne želi dati.

Mirza Čengić preminuo je 17. aprila ove godine, svega 20 minuta nakon što je u Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije pregledan i pušten kući uz procjenu da nije vitalno ugrožen i da ne zahtijeva hitno bolničko zbrinjavanje. Od tada njegova porodica pokušava saznati šta se dogodilo tog dana i zbog čega nisu urađene dodatne pretrage.

O životu nakon gubitka sina, potrazi za odgovorima i tišini institucija za N1 je govorila njegova majka Aida Čengić.

„Još uvijek ne vjerujem da se to desilo“

Aida Čengić kaže da porodica ni danas ne može prihvatiti da Mirze više nema.

„Ja još uvijek ne vjerujem. Mi svake nedjelje odemo na groblje i kao da nije Mirza uopšte tu. Jednostavno nije još nikom došlo u glavu da se to desilo, da se neće više pojaviti“, kazala je.

Dodaje da joj je jedina želja saznati šta se dogodilo.

 

„Ja nikog ne krivim. Samo želim da znam šta se desilo“, rekla je.

Mjeseci čekanja bez odgovora

Porodica se, kaže, obraćala brojnim institucijama u Hrvatskoj, ali odgovore još nisu dobili.

 

„Obratili smo se Zavodu za hitnu medicinsku pomoć. Od vršioca dužnosti direktora dobili smo odgovor da je uviđaj u toku. Obratili smo se Vladi, predsjedniku i ministrici zdravstva Hrvatske i naravno niko ne odgovara. Isto kao da to dijete nije postojalo, nije tamo živjelo, nije tamo radilo, nije tamo preminulo“, ispričala je.

Posebno je boli, kaže, izostanak bilo kakvog službenog kontakta.

„Njega više ne može vratiti ništa, ali samo da znam šta je bilo. Da nazovu, pošalju mail, kako god, samo da kažu šta se desilo.“

„Pregledan četiri minute, pa poslan kući“

Govoreći o dokumentaciji koju porodica posjeduje, Aida Čengić navodi da ima informacije o tome koliko je trajao pregled.

„Ja imam da je on bio pregledan čitavih četiri minute. Imam da je imao visok pritisak. Imam da su ga poslali kući i rekli da se u slučaju potrebe javi na 194. Bez ikakve terapije i bez dodatnih pretraga. Za dvadeset minuta dijete je preminulo“, rekla je.

Dodaje da porodica već gotovo dva mjeseca čeka nalaz obdukcije.

 

„Ne mogu da vjerujem da se obdukcija dva mjeseca radi. Sad su godišnji odmori, sad će pogotovo biti čekanja. Samo bi me smirilo da kažu šta je bilo.“

„Ne želim vjerovati da se nešto zataškava“

Na pitanje zabrinjava li je činjenica da gotovo dva mjeseca niko od nadležnih nije službeno kontaktirao porodicu, kaže da joj je takvo ponašanje teško razumjeti.

„Ne želim ni da razmišljam da nešto pokušavaju zataškati. Ali kako se ponašaju, sve me vodi ka tome da pokušavaju nešto zataškati“, rekla je.

Ističe da ne traži ničiju osudu.

„Okej, doktor je pogriješio. Svi griješimo. Neće mu niko glavu skinuti. Reci 'pogriješio sam, izvinjavam se' i kraj.“

„Nećemo odustati“

Iako ne očekuje mnogo od istrage koja je u toku, porodica, kaže, neće prestati tražiti odgovore.

„Ako za dva mjeseca nisu bili u stanju uraditi nalaz obdukcije, ja ne očekujem ništa. Ali neće se zaboraviti. Mi ćemo ustrajati koliko god mogli, samo da vidim šta je bilo. Njega ništa vratiti neće, ali hoću da znam.“

Dodaje da je posebno boli činjenica da niko od institucija nije direktno kontaktirao porodicu.

„Kako su svi novinari iz Hrvatske i Bosne došli do nas, tako su i oni mogli poslati službeni mail.“

„Volio je taj grad i ljudi su ga voljeli“

Govoreći o sinu, Aida Čengić kaže da je Mirza volio mjesto u kojem je radio i ljude s kojima je živio.

„Dijete je otišlo da zaradi sebi. Mogao je i ovdje zaraditi neke pare, ali on je toliko tamo volio biti. Njegovi poslodavci napravili su mu ploču sa slikom koja stoji na šanku. Njega svi vole, od najstarijeg do najmlađeg. On je takav bio“, kazala je.

Zbog toga planira sa suprugom ponovo otići u Hrvatsku kako bi se zahvalila ljudima koji su bili uz njihovog sina.

„Zahvalna sam im dok sam živa koliko su ga voljeli i kako su ga pazili. A i on njih.“

„Samo želim da se ovo više nikome ne desi“

Na kraju razgovora poručila je da njena borba nije samo za odgovore o smrti njenog sina.

„Samo neka kažu šta se desilo i da se više nikom ne desi ovako. Bez obzira odakle dolazi i ko je. Ti si učio školu, položio Hipokratovu zakletvu, uradi nešto. Ne može momak od 35 godina doći, imati povišen pritisak i biti poslan kući.“

Prisjećajući se Mirze, kaže da je uvijek bio nasmijan i vedar.

„On je uvijek bio nasmijan. Ne mogu vam opisati kakvo je to dijete bilo.“

Porodica Čengić i dalje čeka nalaze obdukcije i rezultate istraga, uvjerena da jedino potpuni odgovori mogu donijeti barem dio mira nakon gubitka sina.