U intervjuu za slovensku novinsku agenciju STA povodom tamošnjeg Dana državnosti (25. 6.), prvi slovenski predsjednik Milan Kučan osamostaljenje je opisao kao povijesni trenutak koji je u vrijeme raspada Jugoslavije prvi put snažno ujedinio građane oko ideje vlastite države.

Odbacio je tvrdnje desnih političkih stranaka da su isključivo one zaslužne za osamostaljenje, ističući da je i tadašnje komunističko vodstvo Slovenije postupno shvatilo da je zajednička država iscrpila svoje mogućnosti te je tražilo put prema razdruživanju.

Naglasio je da se nije protivio samostalnoj Sloveniji, već pokušajima Beograda da uvjete njezina izlaska iz Jugoslavije određuje srpska većina. Objasnio je da je bio dio političke garniture koja je nosila teret sukoba s tadašnjim saveznim političkim vodstvom, Jugoslavenskom narodnom armijom i saveznom policijom te je pred njima branila demokratske procese u Sloveniji i tražila izlaz iz krize putem razdruživanja Jugoslavije.

„To je do tada ipak bila naša zajednička država. Zajedno smo je stvarali i imali zajednički državotvorni kapital. Savezni Ustavni sud mogao je ugroziti provedbu slovenskih ustavnih amandmana. Moje opredjeljenje zato nije bilo nikakva nacionalna romantika. Morao sam pronaći rješenje koje će zaštititi kontinuitet slovenske državnosti“, rekao je.

Dodao je kako je Beograd nudio mogućnost odcjepljenja zakonom pod uvjetima koje bi nametnula srpska većina, na što je on odgovorio da će Slovenci, „kao što su u Jugoslaviju ušli svojom voljom, iz nje izaći onda kada sami tako odluče“.

Kučan vjeruje da današnja politika potkopava osjećaj zajedništva i solidarnosti te smatra da su mali narodi poput slovenskog posebno ugroženi u svijetu u kojem se slabe međunarodno pravo i institucije nastale nakon Drugog svjetskog rata.

"Slovenija je lak plijen za strane interese", upozorio je.

"Situacija s Izraelom? Neprihvatljivo"

Kritizirao je i pokušaje revizije povijesti, ističući da se ne može govoriti o nacionalnom pomirenju bez priznanja kolaboracije dijela slovenskih snaga s okupatorima tokom Drugog svjetskog rata. Istodobno je podsjetio da je komunistička strana poratne likvidacije već priznala kao zločin.

Posebno je oštar bio prema odnosu slovenske politike prema Izraelu. Ocijenio je da je neprihvatljivo izraelsku vladu nazivati prijateljskom dok, kako tvrdi, provodi genocid nad Palestincima. Podržao je predsjednicu Natašu Pirc Musar, za koju kaže da je među prvima imala hrabrosti događaje u Gazi nazvati genocidom, te upozorio da bi Slovenija mogla izgubiti međunarodni ugled ako odustane od dosljedne i načelne vanjske politike.