Iako je Bosna i Hercegovina izgubila u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva od domaćina SAD-a, reprezentacija je napustila San Francisco s više od pobjede. Rezultat 2:0 na semaforu nikada neće pokazati pravo bogatstvo koje je ova momčad podarila svojim narodima tijekom proteklih tjedana. Mala zemlja, često razapeta unutarnjim sukobima, ujedinila se na tribinama i ispred ekrana slaveći svaki dodir lopte svojih zmajeva, piše hrvatski portal Logicno.hr.

Ova ekipa, koja je u kvalifikacijama bila otpisana od strane mnogih nogometnih znalaca, izrasla je u simbol zajedništva i hrabrosti. Dolazak do šesnaestine finala za Bosnu i Hercegovinu nije samo sportski uspjeh, to je povijesni dokument koji svjedoči o karakteru jednog naroda. Svjetska javnost napokon je upoznala Bosnu na način na koji ona sama želi biti viđena, kroz strast, borbenost i dostojanstvo, a ne kroz političke rasprave koje su predugo obilježavale njezinu sliku.

Utakmica protiv Amerikanaca pokazala je svu ljepotu i okrutnost nogometa. Naši momci ušli su u dvoboj bez imalo straha, a u prvom poluvremenu bili su ravnopravan protivnik sastavu koji uživa status velesile. Emedin Demirović i Kerim Alajbegović imali su izvrsne prilike za vođstvo, no golman Freese bio je na visini zadatka. Nesretni pogodak Baloguna pred sam odmor, nakon niza grešaka u obrani, bio je težak udarac koji je promijenio tijek susreta.

Drugo poluvrijeme donijelo je još više drame i emocija, posebno kada je kapetan Edin Džeko morao napustiti teren zbog ozljede. Gubitak vođe bio je ogroman hendikep, ali upravo tada pokazala se prava snaga ove reprezentacije. Umjesto da klonu, momci su podigli razinu igre, a crveni karton Baloguna u 64. minuti otvorio im je prostor za napadački nogomet kakav se rijetko viđa na ovakvim natjecanjima.

Selektor Sergej Barbarez odlučio je riskirati sve, ubacivši dodatne napadače i žrtvujući obranu. Ta odluka pokazuje koliko je ova momčad vjerovala u svoje sposobnosti. Iako izjednačenje nije stiglo, a Tillman je zabio za konačnih 2:0, naši su do posljednjeg zvižduka prijetili i pokazali karakter dostojan najvećih svjetskih sila. Alajbegović, Mahmić i ostali napadači tresli su okvir gola u završnici, ali sreća ovoga puta nije bila na njihovoj strani.

Najveća pobjeda Bosne i Hercegovine na ovom prvenstvu dogodila se izvan terena, na tribinama i ulicama diljem svijeta. Oko šest tisuća navijača putovalo je u San Francisco, stvarajući atmosferu kakvu bi mnogi veći i bogatiji nogometni savezi pozavidjeli. Njihovi glasovi, pjesme i baklje bili su podsjetnik da nogomet ima moć ujedinjenja koja nadilazi sve podjele. Svijet je vidio Bosnu koja pleše, pjeva i navija kao jedan narod.

Nakon povijesnog uspjeha, svi igrači i stručni stožer vraćaju se kući uzdignute glave, ponoseći se titulom heroja nacije. Nitko u Bosni i Hercegovini nema pravo na kritiku jer je ova podmlađena ekipa učinila više nego što je itko mogao očekivati. Pokazali su kako se nosi dres domovine, s ponosom, borbom i ljubavlju koja nadilazi sve granice. Hvala im za besane noći i trenutke sreće koje su podarili svojim sugrađanima.

Ovo prvenstvo ostat će zapamćeno kao trenutak kada je mala zemlja iz srca Europe osvojila simpatije svijeta. Bosna i Hercegovina pokazala je da uspjeh ne mjeri samo brojem postignutih golova, već dubinom utjecaja na ljudska srca. Njihova igra bila je ogledalo nacionalnog duha, hrabrog, nesalomivog i punog nade. Zato večeras slave iako su poraženi, jer su dobili nešto što se ne može oduzeti, vječnu ljubav i poštovanje.

Sutra, Hrvatska kreće u svoj put na ovom Svjetskom prvenstvu, a mi nastavljamo navijati istom strašću koja je ispunjavala stadione diljem Amerike. Ponosni smo na svoje reprezentacije i vjerujemo da će njihova priča inspirirati sve nas da budemo bolji, složniji i hrabriji. Nogomet je više od igre, on je most koji spaja narode, a Bosna i Hercegovina je upravo izgradila najljepši most prema cijelom svijetu.