Slobodna Republika Liberland sa čamca ne izgleda kao ništa posebno. Teško je pretpostaviti da je ova ravna, blatnjava poplavna ravnica na rijeci Dunav, prekrivena johama, šatorima i kućicama na drveću, povezana s nekim od najbogatijih ljudi na svijetu – uključujući najvećeg početnog investitora u kripto biznis porodice Trump.

Za razliku od toga, virtuelna verzija Liberlanda koja mi se trenutno prikazuje, a koju je dizajnirala arhitektonska firma ZHA pokojne Zahe Hadid, obiluje blistavim tornjevima, plutajućim javnim parkovima i vodenim instalacijama koje kao da prkose zakonima gravitacije, piše BBC.

Osoba koja mi to pokazuje jeste Vít Jedlička, predsjednik Liberlanda. On je osnovao mikronaciju na spornom komadu teritorije između Srbije i Hrvatske s ciljem da stvori istinski libertarijansku, digitalnu državu koja funkcioniše na istoj tehnologiji kao kriptovalute.

Liberland sam posjećivao tokom protekle godine u okviru rada na dokumentarcu BBC Two pod nazivom The Tech Billionaire Takeover. Liberland možda djeluje i zvuči kao šala, ali ga finansiraju neki od najbogatijih ljudi u svijetu kriptovaluta, a funkcioniše na ideji koju oni pokušavaju izvesti u svijet: da se sama vlada može zamijeniti.

U državu stižemo čamcem, jer su hrvatske vlasti spriječile ljude da tamo dolaze kopnenim putem. Nekoliko doseljenika u vjetrovkama izlazi na obalu da nam mahne, a predsjednik Jedlička, obraćajući se putem megafona, jednom od njih uručuje zvaničnu medalju.

U većini savremenih demokratija svako ima jednak glas, ali u Liberlandu je drugačije zahvaljujući kripto-tokenu koji se može kupiti, a zove se Liberland Merits. Predsjednik Jedlička kaže mi da se rukovodstvo bira putem Merits tokena. "Dakle, ljudi koji imaju više Meritsa imaju veći uticaj na to ko će biti na čelu države", kaže on. To u praksi znači da svojim novcem možete direktno glasati.

Liberland je, osim toga, potpuno oslobođen poreza, što mi objašnjava ministar unutrašnjih poslova zemlje, Ivan Pernar, kontroverzni hrvatski bivši zastupnik izbačen iz parlamenta zbog širenja teorija zavjere.

"Obično su ljudi koji vjeruju u slobodu, decentralizirane finansije i slično skloni tome da pripadaju višim slojevima društva", kaže mi Pernar. "Ako ne postavite nikakve kriterije i kažete da je dobrodošao svako ko dođe čamcem, završit ćemo kao Ujedinjeno Kraljevstvo. Mi to ne želimo."

"Znači, riječ je o slobodi, ali... neki ljudi imaju više slobode od drugih?", pitam ga. Predlažem da je novac jedan od glavnih načina da se u Liberlandu stekne moć i uticaj.

"Naravno", odgovara Pernar. Kaže da bi, kada bi u državi postojala "hrpa beskućnika bez ičega", drugi morali plaćati za njihove naknade. Zatim siromašne poredi sa životinjama: "Ne hranite životinje, jer ako to učinite, naviknut će se na to i izgubiti sposobnost da se same hrane. Isto vrijedi i za ljude."

Za bogate donatore Liberlanda pomoć siromašnima – kao i bilo kakav oblik oporezivanja ili centralizirane preraspodjele bogatstva – predstavlja napad na njihovu ličnu slobodu. Ovakav stav dijele, ne iznenađujuće, i ljudi u ovom svijetu koji imaju daleko više novca i uticaja od Pernara.

Milijarder s bananom

Tokom protekle godine družio sam se s premijerom Liberlanda, kineskim kripto-magnatom Justinom Sunom. Uz podršku Suna – i, kako tvrde, još oko 30 drugih tehnoloških milijardera – Liberlanđani sada možda zaista imaju novac potreban da počnu graditi verziju svoje mikronacije sa blistavim tornjevima.

Bogatstvo Suna procjenjuje se na 8,5 milijardi dolara (6,4 milijarde funti). Najpoznatiji je po tome što je za 6,2 miliona dolara kupio umjetničko djelo – bananu zalijepljenu ljepljivom trakom za zid – a potom je i pojeo. Američki regulatori su ga optužili za prevaru i manipulaciju tržištem. Sun te optužbe odbacuje, a nedavno je postigao nagodbu vrijednu 10 miliona dolara kako bi ih riješio.

Njegova kompanija, Tron, predstavlja blockchain – globalnu softversku mrežu putem koje se mogu kupovati i prodavati kriptovalute. Za razliku od banke, njome ne upravlja jedna centralna institucija – decentralizirana je i postoji na hiljadama računara širom svijeta, što je čini težom za oporezivanje i regulaciju.

Ista ova blockchain tehnologija koristi se za vođenje vlade Liberlanda, a jednog dana bi, ukoliko Sun ostvari svoj naum, mogla voditi i naše vlade. Građani glasaju o zakonima i referendumima putem digitalnih tokena, a sami glasovi se automatski broje i sprovode putem koda, a ne ljudi koji ih prebrojavaju. U stvarnosti je, međutim, ova tehnologija još u ranoj fazi razvoja, pa su ljudski zvaničnici i dalje neophodni za primjenu zakona.

Prema analitičkoj kompaniji za blockchain TRM Labs, Tron je jedna od najvećih platformi za prenos nezakonitih kriptosredstava – navodno uključujući i sredstva povezana s Hamasom i Hezbolahom, kao i sa narko-kartelima i mafijaškim mrežama. Sun tvrdi da je Tron uveo novu saradnju s organima reda u borbi protiv nezakonitih transakcija na platformi, što je dovelo do znatnog pada obima nezakonitog prometa.

Porodica Trump dočekala ga je kao vodećeg investitora u vlastiti kripto biznis, kompaniju World Liberty Financial. Sun je u tu kompaniju uložio više od 75 miliona dolara, a još nekoliko miliona uložio je i u memkoin Donalda Trumpa, što mu je donijelo večeru s američkim predsjednikom.

Predsjednik Trump zvanično se povukao iz kompanije nakon stupanja na dužnost, no porodični fond i dalje je njen vlasnik i ostvaruje profit prodajom kriptovalute pod nazivom USD1. Trump je u posljednjih godinu dana od kriptovaluta zaradio više od 1,4 milijarde dolara, a očekuje se da će zaraditi i mnogo više.

Planeta bez granica

Slobodno se može reći da je porodica Trump ostvarila ogromnu korist iz odnosa sa Sunom. Ali šta on i drugi kripto-preduzetnici koji su se zbližili s Trumpovima žele zauzvrat? Liberland možda pruža nagovještaj odgovora.

Uživo je Sun topao i prijateljski nastrojen. Kao i kod drugih milijardera koje sam upoznao, stekao sam utisak da Sun rijetko ima priliku družiti se s ljudima koji ne rade za njega ili ne žude za njegovim novcem. Najveći dio naših razgovora vrtio se oko naučne fantastike i video-igara.

Prošlog ljeta, netom nakon slijetanja iz svemira – za taj let platio je 29 miliona dolara kompaniji Blue Origin Jeffa Bezosa – Sun me nazvao da mi ispriča o tom iskustvu. Zapanjila ga je ideja da je "planeta sama po sebi bez granica" te da "u samom početku ne postoji ni pojam države". Uvjerenje da je koncept nacionalne države zastario i da bi ga trebalo zamijeniti blockchain tehnologijom jedan je od razloga zbog kojih se odlučio kandidovati za premijera Liberlanda.

Liberland nije izuzetak – riječ je o jednom od nekoliko prototipova sličnih mikronacija, područja koja sebe proglašavaju nezavisnim državama, iako pravno nisu priznata. Prospera u Hondurasu, Seasteading Institute Petera Thiela te Draper Nation Tima Drapera – potpuno digitalna država čija je valuta bitkoin – dio su iste ideje.

Tima Drapera, i samog tehnološkog milijardera i investitora, upoznajem u Draper University u Silicijumskoj dolini, njegovom kampu za mlade tehnološke osnivače, gdje se studenti obavezuju da će "po svaku cijenu promovirati slobodu". Draper mi kaže da smatra da vlada pruža "loš servis po visokoj cijeni" te da će je blockchain jednostavno zamijeniti: "Samo je pitanje vremena."

Mnoge od ovih ideja mogu se pratiti do kontroverznog mislioca i tehnološkog osnivača Curtisa Yarvina, kojeg nazivaju "ocem Dark Enlightenmenta" (Mračnog prosvjetiteljstva). Njegovu filozofiju hvale pojedine figure američke desnice, uključujući tehnološkog milijardera Petera Thiela i pojedine članove aktuelne administracije predsjednika Trumpa, među njima i potpredsjednika JD Vancea. Yarvinova filozofija je notorno konfuzna, ali u suštini predstavlja kritiku demokratije – za koju tvrdi da je propala jer je imigracija i dalje previsoka – i zaključuje da bismo je trebali zamijeniti autoritarnom strukturom koja se nalazi negdje između korporacije, monarhije i mikronacije kojom upravlja blockchain.

Iako medije smatra jednom polovinom takozvane "Katedrale" – njegovog termina za represivnu ideološku moć koju, po njegovom uvjerenju, čine novinari i akademici koji tajno upravljaju zapadnim društvom – Yarvin pristaje da se sa mnom sastane u Berkeleyju, u Kaliforniji. Zajedno idemo na kratki pohod, dok on, izgledom nalik ostarjelom pank-rokeru, govori u zaobilaznim, dugim pričama koje se pozivaju na ezoterične tekstove i historijska razdoblja kako bi potkrijepio svoje teze.

U razgovoru mi predstavlja svoj koncept "Patchwork" (Krpljenje), prema kojem bi tradicionalne nacionalne države bile zamijenjene globalnom mrežom suverenih mini-država u vlasništvu dioničara, koje bi se za građane nadmetale poput preduzeća koja se nadmeću za kupce. Vjeruje da se blockchain tehnologija može iskoristiti da se takav svijet ostvari te da bi rezultat bile "korporativne monarhije" kojima vladaju "kraljevi-izvršni direktori". Ti korporativni monarsi odgovarali bi skrivenom odboru dioničara, koji bi, kako kaže, mogli čak kontrolisati i vojsku i policiju putem takozvanog "kripto-dingusa" – uređaja koji bi im omogućio da praktično onesposobe sve vatreno oružje.

Mnogi od ovih tehnoloških milijardera Trumpa i njegovu funkciju smatraju zastarjelim – nečim što će jednog dana zamijeniti njihova superiornija tehnologija. Tokom svih susreta s tehnološkim milijarderima sve više sam stjecao utisak da sebe doživljavaju kao stvarne nosioce moći.

Kripto-lobi je nadmašio industriju fosilnih goriva i postao najmoćniji lobi u SAD-u, uloživši 238 miliona dolara u posljednji izborni ciklus, prema analizi Fox Businessa. Yarvin, Sun, Draper i Liberland pružaju nagovještaj budućnosti kakvu neki od njih zamišljaju za nas.

Od Justina Suna, preko Liberlanda do Tima Drapera – svi su mi govorili kako blockchain tehnologija i kriptovalute mogu osloboditi nas, i naš novac, od kontrole vlade. Ali kome bismo tu kontrolu zapravo predali? Iz svega što sam vidio, moć i bogatstvo na kraju uvijek pripadnu onima koji kontrolišu tehnologiju.