Dalmatinci imaju jednu odličnu izreku – “upao je u kašetu brokava”. Upravo to najbolje opisuje situaciju u kojoj se našao Slaven Bilić. Čovjek dolazi na užarenu klupu Hrvatske, a teret koji preuzima nije samo taktički, već historijski. Naslijediti Zlatka Dalića, najuspješnijeg selektora u historiji "Vatrenih", ravno je penjanju na Himalaju bez kisika, piše Dnevno.hr

Kliješta javnosti su već spremna. Ako Bilić ne krene "kao podmazan", pritisak će biti neizdrživ. Ali, budimo realni – Slaven Bilić nije početnik. On zna šta znači voditi Hrvatsku, sjetimo se samo onog Eura 2008. i one ekipe koja je "ginula" na terenu. Ipak, danas je situacija bitno drugačija. Modrićeva generacija lagano spušta zavjesu, a neko novi mora preuzeti odgovornost.

Najveća zamka za Bilića neće biti taktika protivnika u Ligi nacija. Njegova najveća borba će se voditi protiv duhova prošlosti. Svaki remi bit će "skandal", svaki poraz "tragedija", a svaka odluka će se vagati kroz ono famozno pitanje: "Bi li to Dalić uradio drugačije?"

Smjena generacija: Biti ili ne biti

Upravo ovdje leži ključni test. Bilić će morati biti hirurški precizan: dovoljno mudar da poštuje veterane, ali i dovoljno hrabar da ključeve tima preda u ruke mladim lavovima. U svijetu gdje rezultat diktira sve, sentimentalnost ne stanuje. Kod nas se uspjeh podrazumijeva, a period prilagodbe je luksuz koji niko nema.

Bilić je postao simbol, a u našim krajevima, gdje je fudbal više od igre, selektor je sve – od glasnogovornika nacije do glavnog krivca za sve neuspjehe. Paradoks je u tome što je Dalić podigao ljestvicu toliko visoko da će se čak i solidni rezultati tumačiti kao nazadovanje. Ljudi se brzo naviknu na medalje, a odvikavanje od istih je bolno.

Treba li kopija ili original?

Bilićeva jedina šansa leži u jednoj riječi – originalnost. Ako pokuša biti "drugi Dalić", unaprijed je izgubio. Hrvatska reprezentacija ne treba blijedu kopiju prošlosti; treba trenera snažne energije, jasne vizije i, prije svega, vlastite filozofije.

Slaven Bilić mora biti onaj stari, autentični Bilić. Mora imati petlju da napiše novo poglavlje, čak i ako to znači rizikovati. Na kraju dana, samo hrabri pišu historiju. Onaj ko samo ponavlja tuđu, brzo padne u zaborav.