Piše: Fahrudin Sinanović / Politički.ba

U subotu je obilježena 31. godišnjica Genocida u Srebrenici. Srpski političari, kao i većina Srba, genocid u Srebrenici pravdaju napadom pripadnika Armije Republike BiH na Kravicu. Tom prilikom spominju i cifru od nekoliko hiljada ubijenih Srba u Kravici.

Naravno, riječ je o lažima i traženju izgovora za počinjeni genocid.

Njih najbolje demantira ratni zločinac Ratko Mladić, koji je po ulasku srpskih snaga u Srebrenicu pred kamerama rekao: "Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu... konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja".

Dakle, zločinac Mladić ne spominje Kravicu, uzimanje Srebrenice nije osveta za Kravicu, nego je osveta Turcima zbog bune dahija.

Tek kasnije, kad su i sami shvatili razmjere zločina i zvjerstava koje su počinili, krenuli su s pričom o Kravici. 

Većini Srba nije teško povjerovati u laž. Uostalom, njema se u toku rata plasirala i prodala i priča da u Sarajevu Mirza Delibašić Kindže, Davorin Popović Pjevač i Hanka Paldum zlostavljaju Srbe, otvaraju logore, "srpsku nejač bacaju lavovima u kavez u zoološkom vrtu Pionirska dolina".

Kad se povjeruje u takvu laž, najmanji problem je povjerovati da je Genocid u Srebrenici počinjen zbog Kravice.

Zanimljivo je i ovo Mladićevo "došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima".

Ova Mladićeva rečenica je teška, opasna, nesretna i, na koncu konca, neistinita. 

Mi Bošnjaci nismo Turci! Jesmo muslimani, ali nismo Turci. Kao što su Srbi pravoslavci, a nisu  Grci, Rusi, Rumuni, već su Srbi.

Razumljiv je srpski antagonizam, da ipak ne kažem - mržnja, prema Turcima pod čijom okupacijom su bili 500 godina. Ako imaju neraščišćenih problem s Turcima, eno im Stambola, neka tamo to rješavaju,  neka to rješavaju s Turcima, a ne s Boŝnjacima.

Ali ne, gdje ćeš udariti na Tursku, sila je to. Mi ćemo se za bunu dahija svetiti Bošnjacima, a Turcima, koji su nama vladali pet vijekova, ćemo pjevati pjesma, poput Ivice Dačića, njihovog predsjednika ćemo pozdravljati s "Merhaba asker!", kako to čini Dodik.

Svaki Srbin, kojem je stalo do istine, može, sebe radi, istine radi, otići u Kravicu i pitati za imena srpskih žrtava i datume njihove pogibije. Najbolje da pita njihove porodice. Onda će se suočiti s istinom da su većina s tog spiska njihovo vojnici koji su poginuli u borbama protiv Naserovih boraca u periodu 1992 - 1995. 

Prilikom napada na Kravicu jeste bilo i srpskih žrtava, ali ni blizu onoliko koliko se podmeće.

I napad na Kravica nije bio radi ubijanja Srba, već je pokrenut s ciljem da se obezbijedi hrana za narod koji je bio u okruženje. Odmah iza Naserovih boraca išao je narod, i muško i žensko, bez pušaka. Išao je svako ko je mogao ponijeti 5 ili 10 kilograma hrane.

U Bosni ne postoje, kako se to ima običaj kazati, tri istine. Istina je jedna. Istina je će se Bošnjaci i Srbi (i Hrvati) teško sloẓ̌iti šta je istina. Za to vrijeme, morale bi se poštovati odluke, presude, rezolucije međunarodnih instanci. Onaj ko negira Genocid u Srebrenici širim otvara prostor za negiranje postojanja Republike srpske. 

Nevine žrtve na sve tri strane su podjednako teške njihovim najmilijim. Žrtva je žrtva ma kako se zvala. Ali, nije isto kada sistem učestvuje u činjenju zločina i kada je zločin rezultat pojedinačnog incidenta.

Da bi se hiljade zatvorenika prevezlo, strijeljalo i zakopalo u masovne grobnice, treba obezbijediti desetine autobusa za prijevoz, desetine šofera, bagere za kopanje jama, čuvare, vojnike koje će izvršito strijeljanja. Ovo ne može bez sistema, institucija...

Tu je razlika u nastanku srpskih i boŝnjačkih žrtava. Razlika se ogleda i u gradovima koji su bili pod kontrolom Armije R BiH i gradova pod kontrolom srpskih snaga. U Sarajevu, Tuzli, Zenici... nisu rušene crkve, a u Banjaluci, Foči, Višegradu, Zvorniku, Bijeljini... sistematski su porušene sve džamije.

Organi Republike Bosne i Hercegovine su i u toku ratnih djejstava hapsili i procesuirali one koji su činili zločine, a srpska strana je godinama krila svoje ratne zločince.

Sve ovo su lahko provjerljive informacije, nisu rezultat nečijeg mišljenja, stava...

Lično je samo ovo što ću na kraju iznijeti: VRIJEME JE DA SE SREBRENICA I ŽEPA PROGLASE DISTRIKTOM. Ako je Haški tribunal presudio da su vojska i policija Rs počinile genocid u Srebrenici, pravno i moralno je nelogično da Srebrenica ostane pod ingerencijom Rs.

Akademija nauka i umjetnosti BiH, Fakultet političkih nauka i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu najpozvaniji su da aktueliziraju i pokrenu ovo pitanje.