U Haagu postoje dva velika međunarodna suda koja se često mogu zamijeniti. S jedne strane tu je Međunarodni sud pravde (MSP, na engleskom International Court of Justice - ICJ) Ujedinjenih nacija, koji rješava sporove između država i smješten je u istorijskoj Palati mira.

S druge strane nalazi se Međunarodni krivični sud (MKS, odnosno International Criminal Court, ICC, na engleskom), koji od 2002. godine privodi pravdi pojedince odgovorne za ratne zločine i djeluje u znatno modernijoj zgradi od stakla i betona.

U njemu nisu zastupljene sve 193 članice UN-a, nego samo 125 država koje su pristupile sudu i priznale njegovu nadležnost - među zemljama koje nisu članice nalaze se SAD, Rusija i Kina, kao i neke države iz Azije i Sjeverne Afrike.

Kada je američki državni sekretar Marko Rubio nedavno zaprijetio da će sud "rastaviti ciglu po ciglu", bilo je jasno da misli na Međunarodni krivični sud. Njegovo ministarstvo u saopštenju je navelo instrumente koje SAD razmatra u svojoj kampanji protiv suda. Između ostalog, SAD bi mogao uvesti zabrane ulaska zaposlenicima ICC-a ili pooštriti sankcije protiv suda i povezanih organizacija. Spominje se čak i pojačani nadzor nad državama "koje odbijaju odbaciti lažni autoritet ICC-a, a istovremeno koriste američku pomoć", piše Deutsche Welle.

SAD je i ranije više puta pritiskao ICC, ali novi pristup privukao je pažnju stručnjaka za međunarodno pravo širom svijeta.

SAD pojačava pritisak na Haag

"SAD i Marko Rubio sada su u biti javno obznanili nešto što traje već više od godinu dana - naime da SAD diplomatskim pritiskom i različitim sredstvima pokušava uticati na druge države kako bi promijenile svoje stavove, a djelimično i način glasanja kada je riječ o ICC-u", smatra Andreas Šiler (Schüller), zamjenik voditelja programa za međunarodne zločine i pravnu odgovornost pri Evropskom centru za ustavna i ljudska prava (ECCHR) u Berlinu.

"Činjenica da se to sada proglašava kampanjom dodatno pokazuje da je riječ o strateški promišljenom pristupu, da je obuhvat širi te da se i druge države koje nisu članice ICC-a nastoje uključiti kako bi vršile pritisak", rekao je Šiler u razgovoru za DW.

SAD nije zemlja članica Međunarodnog krivičnog suda, pa se djela počinjena na njenoj teritoriji ne mogu procesuirati u Haagu. Međutim, ICC je nadležan kada se nekome na teret stavljaju zločini počinjeni na području neke države članice. Na toj osnovi izdati su, na primjer, nalozi za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.

Postojanje ICC-a može se objasniti lekcijama iz istorije. Nakon Drugog svjetskog rata Nirnberški procesi protiv dijela nacističkog vodstva predstavljali su svojevrsno rođenje međunarodnog krivičnog prava. Kada su 1990-ih, nakon rata u bivšoj Jugoslaviji i genocida u Ruandi, etablirani tribunali za ratne zločine, sve više je jačao poziv za stvaranje stalne institucije.

Prema riječima Kaja Ambosa, stručnjaka za međunarodno pravo sa Univerziteta u Getingenu, riječ je o "temeljnom pitanju preuzimanja odgovornosti", bilo da se radi o Ukrajini, Iranu ili Gazi. "Ne može biti prihvatljivo da se takvi teški zločini počine, bez obzira na sukob, a da glavni odgovorni, prije svega šefovi država i druge vodeće osobe, ostanu nekažnjeni. Jednostavno se ništa ne događa. To je neprihvatljivo za žrtve, ali zapravo i za sve nas", rekao je Ambos za DW.

Trebaju li američki državljani sjesti na optuženičku klupu?

U kratkom video obraćanju Marko Rubio izjavio je da sud ugrožava cjelokupni pravni sistem SAD-a: "Službenici granične zaštite koji iz naše zemlje uklanjaju nasilne kriminalce. Američki marinci koji rizikuju svoje živote u odbrani naše zemlje. (...) Ako ostanemo pasivni, svi bi oni bili prepušteni na milost i nemilost stranim sudijama udaljenim hiljadama kilometara", rekao je američki državni sekretar.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom trenutno se ne vodi nijedan postupak protiv američkih državljana. Aktivnosti graničnih službenika ICE-a uglavnom se odvijaju unutar SAD-a, gdje ICC ionako nema nadležnost. Drugačija je situacija kada je riječ o ciljanim likvidacijama navodnih krijumčara droge na Karibima. Bivši glavni tužilac ICC-a Luis Moreno Okampo (Ocampo) još je u novembru ocijenio da bi se moglo raditi o mogućem zločinu protiv čovječnosti.

Kako se sud može oduprijeti pritisku?

Kai Ambos sada strahuje da bi se takozvani "chilling effect" mogao dodatno pojačati, odnosno da bi, na primjer, tužioci Međunarodnog krivičnog suda mogli pokazivati veću popustljivost prema američkim osumnjičenicima. "Imamo i problem pretjeranog poštivanja sankcija (over-compliance), pa tako i kompanije izvan SAD-a kažu: više ne sarađujemo s tom institucijom jer bi to moglo ugroziti naše poslovanje u Americi."

Još prošle godine američko Ministarstvo vanjskih poslova uvelo je niz sankcija protiv ICC-a i pojedinih sudija. Kao odgovor na to, sud je dodatno smanjio svoju zavisnost od SAD-a te je, na primjer, uredske aplikacije firme Microsofta zamijenio njemačkim open-source proizvodom.

Stručnjak ECCHR-a smatra da države članice imaju brojne manje mogućnosti za pružanje podrške sudu. "Ako se srednje velike sile i manje države udruže protiv SAD-a te postanu oslonac međunarodnim institucijama i pruže otpor, to je najvažnije."

Evropska unija stala je uz ICC odmah nakon Rubiovih prijetnji. Podršku sudu dao je i njemački ministar vanjskih poslova Johan Vadeful (Johann Wadephul), koji je poručio da taj sud svijet čini "sigurnijim i pravednijim".

Zanimljivo je da je 2022. godine, u svjetlu ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, sličan stav zauzeo i američki Senat. U rezoluciji je ICC opisan kao "međunarodni tribunal koji želi održati vladavinu prava", a istrage protiv Rusije bile su pozdravljene. Jedan od supokrovitelja teksta, koji je predložio nedavno preminuli republikanski senator Lindzi Grem (Lindsay Graham), bio je upravo današnji američki državni sekretar Marko Rubio.