Zastupnik SDA u Narodnoj skupštini Rs Ramiz Salkić reagirao je na posljednje slučajeve javnog veličanja ratnih zločinaca i poruke usmjerene protiv Bošnjaka, poručivši da takve pojave ne treba posmatrati kao izolovane incidente.

Salkić je ocijenio da je pogrešno čuditi se postupcima ljudi koji su, kako navodi, odgojeni u ideologiji koja je bila temelj agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida počinjenog nad Bošnjacima.

„Naš ključni problem nije to što oni pjevaju. Naš ključni problem je što nas uvjeravaju da treba gledati u budućnost, a prošlost zaboraviti“, napisao je Salkić.

Prema njegovim riječima, činjenica da je oružano nasilje prestalo ne znači da je nestala i ideologija koja ga je omogućila.

„Kao da je ta ideologija nestala samo zato što je prestala pucati po nama, našim naseljima i našim gradovima. Oni su samo iskreni u svojoj mržnji i težnji da dovrše započeto“, naveo je Salkić.

Salkić tvrdi da se u dijelu društva ratni zločinci i dalje predstavljaju kao heroji jer su, kako je napisao, takve vrijednosti prenošene kroz različite društvene institucije i porodice.

Komentirajući poruke i pjesme usmjerene protiv Alije Izetbegovića i Bošnjaka, Salkić je naveo da one, prema njegovom mišljenju, nisu usmjerene samo prema jednoj političkoj ili historijskoj ličnosti.

„Pjevajući o Aliji, oni šalju poruku svim Bošnjacima, bez obzira na to vole li Aliju ili ne, idu li u džamiju ili ne. Njima je problem svaki Bošnjak, bez obzira na njegovo političko ili vjersko opredjeljenje“, poručio je.

Salkić je kritikovao i politike aktuelnih vlasti u Srbiji i Rs, tvrdeći da one doprinose stvaranju društvene klime u kojoj se Bošnjaci dehumaniziraju, dok se počinioci genocida veličaju.

„Daleko je to društvo od lidera koji će imati snage povesti vlastiti narod putem katarze i iskrenog suočavanja s istinom da su u ime njihove politike i njihovog naroda počinjeni najteži zločini, uključujući i genocid nad Bošnjacima“, naveo je Salkić.

Zaključio je da javno veličanje ratnih zločinaca i skandiranje porukama mržnje treba posmatrati kao upozorenje i posljedicu dugotrajnog odnosa prema prošlosti, a ne kao pojavu koja bi trebala iznenaditi javnost.