Dok se američka vojska suočava s kritičnim manjkom projektila dugog dometa, bivša kongresmenka Marjorie Taylor Greene tvrdi da se u Trumpovoj administraciji ozbiljno raspravlja o upotrebi nuklearnog oružja protiv Irana, prenosi Logično.

Greene je u nedjelju navečer na društvenim mrežama objavila da se nuklearni udar razmatra na strateškim sastancima, nazvavši to „čistim zlom”. Bivša saveznica Donalda Trumpa pozvala je Amerikance da se glasno suprotstave eskalaciji rata koji traje od 28. februara i koji je već odnio hiljade života iranskih civila.

Njena objava dolazi u trenutku kada se Pentagon suočava s ozbiljnim problemima u opskrbi. Reuters izvještava da su američke snage potrošile „praktično sve” projektile dugog dometa, dok je intenzivna upotreba protuzračnih sistema Patriot i THAAD oslabila spremnost SAD-a na drugim područjima svijeta.

Nuklearna opcija kao rješenje za iscrpljenost?

NBC News ovog mjeseca otkriva da Pentagon priprema strategiju koja bi taktičkom nuklearnom oružju kratkog dometa dala veću ulogu u regionalnim sukobima. „Naš stav je da trebamo vjerodostojne nuklearne opcije”, rekao je visoki zvaničnik ministarstva odbrane za NBC.

Marjorie Taylor Greene upozorava da bi dalja eskalacija mogla dovesti do globalnog „nuklearnog holokausta”, ekonomske depresije i žrtava kakvih nije bilo generacijama. „Amerika nije nedodirljiva”, poručila je.

Ono što Greene ističe posebno je zanimljivo s obzirom na okolnosti početka rata. Tvrdi da je američka administracija bila informisana od vlastitih obavještajnih službi da Iran nije ni blizu stvaranja nuklearnog oružja, ali da je Izrael ponovio decenijama staru frazu: „Iran je samo nekoliko sedmica udaljen”.

Čiji je interes zapravo eskalacija?

Postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: ako je Iran zaista toliko daleko od nuklearnog oružja, čijem interesu onda služi priča o nužnosti rata? I zašto se američka administracija, koja tvrdi da je „osvojila rat 40 puta” i da kontroliše Hormuški moreuz, uopće mora pozivati na nuklearnu opciju?

Ovo nije prvi put da se SAD poziva na nuklearno oružje u novijoj historiji. Jedina je zemlja koja ga je ikada upotrijebila u ratu, razorivši Hirošimu i Nagasaki 1945. godine. Historija pokazuje da se ta opcija uvijek pojavljuje kada konvencionalna sredstva zakažu, a politička volja za priznanje poraza ne postoji.

Pitanje koje američki građani moraju postaviti nije samo da li je nuklearni udar moralan, nego i zašto se zemlja uopće našla u ratu koji je pokrenut na temelju sumnjivih obavještajnih procjena. Greene je u pravu kada kaže da ljudi moraju glasno govoriti, ali pitanje je hoće li njihov glas uopće biti čujan iznad bubnjeva rata.