Piše: Adem Zalihić (Politicki.ba)

Vidimo ovih dana javnost je  zgrožena odnosom bračnog para Zvizdić prema javnom novcu.

Nažalost, kod većine naroda, da li bio na poziciji ili ne, samo ako radi u Javnoj Ustanovi prisutan je taj rekao bih patološki odnos prema sredstvima koja su im dostupna.

Ako se ukaže prilika, jednostavno, pravilo je da se sredstva prisvoje, novčana ili materijalna. Pa makar to bio i šaraf.

Zato ovo društvo nema perspektivu. Dok ne doživi neku vrstu katarze odnosa prema državnom, javnom dobru.

Dok sam bio direktor beskomrpromisno sam se zalagao da se ne smije ni taj šaraf otuđiti iz Hitne pomoći. Zato smo postali jedina medicinska ustanova u Federaciji Bosne i Hercegovine koja je dobila pozitivno mišljenje od Ureda za reviziju, posebno kada je u pitanju utrošak javnih sredstava.

Evo nekoliko primjera:

Čovjek mi je poslao SMS poruku da zaposlim doktoricu da ću dobiti  prvo 7 pa je povećao na 9 hiljada KM. Nakon što sam ga prijavio uredu za korupciju, uslijedio je linč funkcionera trojke koji je rezultirao mojom smjenom. 

Kao direktor Hitne pomoći dobio sam kreditnu karticu sa limitom od 6 hiljada KM godišnje.

Tadašnja šefica ekonomske službe mi je  vrlo dobronamjerno, majčinski kazala: direktore pazi, nemoj karticu koristiti za sve i svašta. Pogledao sam je blijedo.

Pa kaže ima direktora koji kupuju sebi  i odijela preko ove kartice.

Uredno sam joj se zahvalio na savjetu.

Nakon cirka pola godine prilazi ona meni i kaže: pa direktore vi niste ni marke potrošili sa kartice.

Rekoh pa imam hvala Bogu za kafu sebi. I tako mjesec po mjesec, godina po godina, skoro 4, nisam potrošio sa te kartice ni feninga.

E zato sam Konakoviću, između ostalog, rekao onu famoznu riječ sa tri slova, kada me kontaktirao nakon što me je smijenio.

Jer on je sebi, kao što je poznato reprezentativne troškove, na poziciji predsjednika skupštine KS, nezakonito, povćeao sa 60 na čak 600 hiljada KM, da bi mogao kupovati glasove birača. 

To je ta matrica koju danas vidimo kod Denisa Zvizdića i njegove hanume. 

Da se razumijemo, to je prisutno kod skoro svih funkcionera, u svim političkim partijama, a puna im usta države i naroda prije izbora.

Ako kojim slučajem ne želite tako postupati, a na nekoj ste poziciji, vrlo lahko vas oni preko svojih, posebno sarajevskih, medija javno izlože linču, i tako ozakone vaše uklanjanje.

Žive u svom bolesnom svijetu da je uspjeh u životu taj neki bolesni prestiž koji se mjeri materijalnim bogatstvom.

Bez katarze, mrka kapa!