Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić poručila je nakon smrti pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića da se time ne zatvara poglavlje ratova devedesetih. Posebno je upozorila na odnos dijela javnosti i mladih u Srbiji prema njegovim zločinima.

Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo i dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava, kazala je za N1 da iza suđenja Ratku Mladiću ostaje velika arhiva sudski utvrđenih činjenica i dokaznog materijala koju će proučavati buduće generacije.

"Čini mi se da nikada nećemo zatvoriti poglavlje koje se odnosi na period od devedesetih", rekla je Kandić.

Suđenje Mladiću počelo je 16. maja 2012, a izvođenje dokaza trajalo je više od četiri godine. Pretresno vijeće zasjedalo je 530 sudskih dana, saslušalo ili primilo dokaze 592 svjedoka te prihvatilo 9.914 dokaznih predmeta.

Sud je na početku postupka uzeo na znanje i približno 2.000 činjenica koje su već bile utvrđene u ranijim postupcima.

Kandić je u intervjuu govorila o "desetinama hiljada dokaznih predmeta". Ta formulacija predstavlja njenu izjavu, dok službena statistika samog suđenja evidentira 9.914 prihvaćenih dokaznih predmeta.

Presude ostaju za generacije

Kandić smatra da će upravo sudska građa ostati jedno od najvažnijih naslijeđa procesa protiv Mladića.

"Treba sve to da pročitamo, šta se sve događalo i šta sve stoji u 2.000 presuđenih činjenica, u desetinama hiljada dokaznih predmeta koji su razmatrani tokom suđenja Mladiću. To je nešto što će čitati, proučavati i tumačiti generacije", rekla je.

Mladić je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje kao zločine protiv čovječnosti te ubistva, terorisanje civila, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca kao kršenja zakona i običaja ratovanja.

Kandić je ocijenila i da je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove postupio ispravno kada nije odobrio da Mladić posljednji period života provede na liječenju u Srbiji.

Njegova odbrana je i u aprilu 2026. zatražila privremeno ili prijevremeno puštanje iz humanitarnih razloga, navodeći ozbiljno pogoršanje zdravstvenog stanja i tražeći mogućnost liječenja u Srbiji. Predsjednica Mehanizma zahtjev je odbila.

Kandić je podsjetila i da se Mladić godinama skrivao prije hapšenja.

"On se skrivao, bježao je od pravde", kazala je.

Haaški tribunal potvrđuje da je Mladić uhapšen 26. maja 2011. u Srbiji, gotovo 16 godina nakon prvih optužnica iz 1995. godine. Nakon transfera u Haag smješten je u pritvorsku jedinicu UN-a, gdje mu je zdravstveno stanje kontinuirano praćeno.

Kandić upozorava na propagandu

Posebno oštar dio intervjua Kandić je posvetila načinu na koji dio medija i javnosti u Srbiji govori o Mladiću nakon njegove smrti.

"Većina medija ga oslovljava sa 'general' – 'preminuo general', i onda počinje s informacijama o njegovoj biografiji koja, kako je prikazana, djeluje kao biografija nekog slavnog vojskovođe", rekla je Kandić.

Riječ je o njenoj ocjeni medijskog izvještavanja u Srbiji.

Kandić očekuje da će pojedini mediji Mladića predstavljati kao čovjeka koji je navodno štitio srpski narod, dok bi pravosnažno utvrđene činjenice o zločinima za koje je osuđen mogle biti potisnute u drugi plan.

Kao primjer onoga što se ne može zanemariti posebno je izdvojila kampanju snajperskog i artiljerijskog terora nad civilnim stanovništvom Sarajeva.

"To je bio snajperski teror nad civilima u Sarajevu i to su neke stvari koje ne mogu da se pokriju, ne može se sada njegovom smrću sve to staviti po strani", poručila je.

Pravosnažnom presudom potvrđena je Mladićeva odgovornost za terorisanje stanovništva Sarajeva kroz dugotrajnu kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja.

Kandić smatra da je višegodišnja politička i medijska propaganda posebno snažno utjecala na mlađe generacije u Srbiji.

"Trenutno smo svjedoci da je propaganda u posljednjih 13-14 godina djelovala užasno na mlade generacije, da je u njihovom mišljenju usađeno, i da je propaganda uspjela, da oni sada misle da je zbilja Ratko Mladić borac, da je on heroj koji je uspio da zaustavi neki genocid nad srpskim narodom", kazala je.

Takva procjena predstavlja stav Kandić o posljedicama političkog i medijskog diskursa u Srbiji.

Smatra da promjena zahtijeva drugačiju političku klimu, ali i snažniji angažman akademske zajednice i obrazovnog sistema u razvijanju kritičkog odnosa prema prošlosti.

"Institucije su potpuno zakazale", ocijenila je Kandić.

Podsjetila je da je prije petnaestak godina postojalo očekivanje da će obrazovni sistem više prostora dati sudski utvrđenim činjenicama, ali smatra da se taj prostor s vremenom smanjivao.

"Bojim se da smo još uvijek daleko i da možemo čak i dalje da odemo u tom odstupanju od stvarnih događaja u prošlosti", zaključila je Kandić.