Pelješki most u oktobru ulazi u sanaciju zbog pukotina na svih šest betonskih pilona. Hrvatske ceste tvrde da stabilnost konstrukcije nije ugrožena, dok splitski građevinar Predrag Bilbija smatra da se ozbiljnost problema u javnosti umanjuje i traži znatno obimniju sanaciju.

Pelješki most otvoren je za saobraćaj u julu 2022. godine, a pukotine na betonskim dijelovima pilona postale su predmet stručne i javne rasprave svega nekoliko godina kasnije.

Hrvatske ceste potvrdile su da će sanacija početi u oktobru 2026. godine i obuhvatiti svih šest pilona.

Radovi će se izvoditi fazno, bez potpunog zatvaranja mosta za saobraćaj, a troškove bi trebao snositi izvođač jer se most još nalazi u garantnom roku.

Prema podacima Hrvatskih cesta, utvrđene pukotine duboke su približno od 3,5 do šest centimetara.

Iz te kompanije navode da oštećenja ne ugrožavaju nosivost ni sigurnost mosta, ali da ih je potrebno sanirati kako bi se zaštitila njegova projektovana trajnost.

Glavni projektant mosta Marjan Pipenbaher također je poručio da nema razloga za paniku.

On tvrdi da se približno 80 posto uočenih pukotina nalazi u površinskom zaštitnom sloju i da je riječ o pojavama koje se mogu sanirati.

Preostalih oko 20 posto, prema njegovoj procjeni, predstavljaju dublje i šire pukotine koje treba popraviti kako bi most ostvario projektovani vijek od 100 godina.

Bilbija traži mnogo širu sanaciju

S takvim tumačenjem ne slaže se splitski građevinar Predrag Bilbija.

U osvrtu objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji optužio je Pipenbahera da umanjuje ozbiljnost problema i ocijenio da predložena sanacija nije dovoljna.

Bilbija tvrdi da je zaštitni sloj betona na pilonima u svega nekoliko godina ozbiljno degradiran i smatra da je korozija vjerovatno zahvatila i armaturu.

"Ne trebate obmanjivati javnost", poručio je projektantu, tvrdeći da bi trebalo zamijeniti cjelokupni zaštitni sloj betona na svim pilonima.

Ipak, njegovu tvrdnju da je konstruktivna armatura "zasigurno" zahvaćena korozijom zasad treba tretirati kao stručnu procjenu, a ne kao javno potvrđen nalaz.

U dostupnim informacijama Hrvatskih cesta nema objavljenog laboratorijskog ili dijagnostičkog izvještaja koji bi potvrdio da je glavna armatura svih pilona korodirala.

Hrvatske ceste i dalje tvrde da na mostu nisu utvrđena konstruktivna oštećenja.

Važno je pritom razumjeti zašto je zaštitni sloj betona toliko značajan.

Službena monografija Pelješkog mosta navodi da upravo taj sloj predstavlja glavnu zaštitu armaturnog čelika od korozije.

Na pojedinim dijelovima mosta projektovan je u debljini od pet do deset centimetara, a u zaštitnom sloju pilona ugrađena je i dodatna armatura od nehrđajućeg čelika.

Zbog toga pukotine koje prodiru duboko u taj sloj jesu pitanje trajnosti koje treba ozbiljno pratiti, posebno u agresivnoj morskoj sredini.

To, međutim, nije isto što i dokaz da je nosiva armatura već teško oštećena.

Upozorenja još tokom gradnje

Dodatna pitanja otvorila su se krajem jula kada je Index objavio da je stručni nadzor tokom gradnje navodno pisanim putem upozorio Hrvatske ceste da receptura betona za zaštitni sloj nije odgovarajuća.

Prema tom izvještaju, Hrvatske ceste odgovorile su da se projekt i propisana betonska mješavina ne mogu mijenjati te da se radovi moraju izvoditi prema projektnoj dokumentaciji.

Ako se ta dokumentacija u cijelosti potvrdi, pitanje odgovornosti više se ne bi odnosilo samo na izvođenje radova nego i na projektantske odluke, stručni nadzor i način na koji je investitor reagovao na upozorenja.

Pipenbaher je javno priznao da su tokom izvedbe napravljene određene greške.

Kao moguće faktore spominjao je vremenske uslove, visoke temperature, vjetar i zaštitu svježeg betona tokom gradnje, ali je odbacio tvrdnje da je riječ o problemu koji ugrožava sigurnost konstrukcije.

Bilbija, međutim, smatra da parcijalno uklanjanje degradiranog betona nije dovoljno.

On predlaže čišćenje i zaštitu armature, dubinsko tretiranje betona inhibitorima korozije, nanošenje veznog premaza i novu izvedbu zaštitnog sloja reparaturnim mortom.

To je njegov predloženi koncept sanacije i zasad nije potvrđeno da su ga Hrvatske ceste prihvatile.

Bilbija je osporio i procjenu prema kojoj približno 20 posto pukotina zahtijeva ozbiljniju intervenciju.

Smatra da će se, ako je korozijski proces već aktiviran, udio oštećenih područja s vremenom povećavati.

Takav zaključak tehnički je moguć kod armiranobetonskih konstrukcija izloženih hloridima iz morske sredine, ali za Pelješki most konkretan stepen prodora hlorida i stanje konstruktivne armature mogu se pouzdano odrediti tek pregledima, uzorkovanjem i laboratorijskim analizama.

U tome se dvije strane zapravo slažu oko jednog: pukotine ne treba ignorisati i sanacija je potrebna.

Spor je oko obima oštećenja, njegovog uzroka i dubine zahvata koji treba izvesti.

Bilbija je kritikovao i Pipenbaherovu izjavu da "graditeljstvo nije apoteka".

Poručio je da ozbiljna sanacija armiranobetonske konstrukcije upravo mora počivati na pregledu, dijagnostici, uzorcima i laboratorijskim analizama, nakon čega se bira odgovarajuća tehnologija popravke.

Službena dokumentacija Hrvatskih cesta i sama predviđa kontinuirani nadzor Pelješkog mosta tokom njegovog životnog vijeka te navodi da su pitanja pristupa, pregleda i održavanja ugrađena u projekt od početka.

Zato je u ovom trenutku najpreciznije reći da Pelješki most ima potvrđen problem s pukotinama zaštitnog betonskog sloja koji zahtijeva višemjesečnu sanaciju, ali da nema javno potvrđenih dokaza da mu je ugrožena stabilnost.

Istovremeno, upozorenja stručnjaka poput Bilbije i informacije da je nadzor još tokom gradnje problematizirao sastav betona opravdavaju zahtjev da se javnosti objave potpuni nalazi pregleda i laboratorijskih analiza.

Izvor: tportal / Slobodna Dalmacija / Hrvatske ceste / HRT / Jutarnji list / Index