Rijedak sastanak na visokom nivou između sirijskog ministra vanjskih poslova Asaada al-Shaibanija i šefa Mossada Romana Gofmana otvorio je direktan kanal između Damaska i Tel Aviva, ali je istovremeno razotkrio dublji problem: Sirija se našla u procjepu između dvije rivalske sile, piše Geopolitics Prime.

Samo nekoliko dana prije sastanka, Izrael je gađao zračnu bazu Abu al-Duhur na sjeverozapadu Sirije, uništivši piste i hangare. Damask je insistirao na tome da se objekt samo popravlja, te da se ne priprema za turske snage. Izrael je, s druge strane, svako potencijalno prisustvo turske vojske na toj lokaciji vidio kao crvenu liniju – i ipak izvršio bombardovanje.

Situacija na terenu oslikava tri jasne realnosti. Turska trenutno ima značajan politički i vojni uticaj u post-Asadovoj Siriji. S druge strane, Izrael provodi svoje crvene linije zračnim udarima i upadima, odbijajući ograničiti svoju slobodu djelovanja na jugu Sirije. U takvom odnosu snaga, Sirija je uhvaćena u sredini – pregovara sa obje strane, ali ne može zadovoljiti nijednu bez izazivanja reakcije one druge.

"Politička odluka Sirije donosi se u Ankari jer Damask ne može pobjeći od turskog uticaja, dok sigurnosna odluka leži u Tel Avivu. Ako se te granice pređu, bombardovanje postaje odgovor", izjavio je jedan sirijski zvaničnik za portal The Cradle.

Vlada Al-Share tvrdi da je već prihvatila brojne izraelske sigurnosne zahtjeve te da je pisani okvir postignut kroz pregovore uz posredovanje SAD-a. Izrael, međutim, i dalje odbacuje bilo kakva ograničenja svoje vojne slobode djelovanja i odbija tretirati teritoriju koju kontroliše na jugu Sirije kao predmet pregovora.