Izrael u kratkom periodu povlači nekoliko značajnih poteza na Balkanu: u Banjoj Luci otvorena je Izraelska privredna komora, Ljubljana je dobila prvu rezidentnu ambasadu Izraela, dok Beograd produbljuje vojno-tehničku saradnju s izraelskom odbrambenom industrijom.

Iako se radi o partnerima potpuno različite političke i ekonomske težine, sagovornici Deutsche Wellea ocjenjuju da zajedno pokazuju širu izraelsku strategiju jačanja političkog, ekonomskog i sigurnosnog prisustva u regionu.

U Banjoj Luci je 3. septembra otvorena Izraelska privredna komora, a predstavnici entiteta RS i komore potpisali su memorandum o jačanju ekonomske, investicijske i tehnološke saradnje. Lokalne vlasti taj potez predstavljaju kao otvaranje novog poglavlja u odnosima s Izraelom.

Samo nekoliko dana kasnije, 9. septembra, Izrael je u Ljubljani otvorio svoju prvu rezidentnu ambasadu u Sloveniji. Otvaranje je dio naglog približavanja dvije zemlje nakon povratka Janeza Janše na čelo slovenske vlade.

Srbija kao najvažniji partner

Od tri primjera, Srbija ima daleko najveći politički, industrijski i vojni kapacitet.

Vojna saradnja Srbije i Izraela posljednjih godina značajno je proširena. Srbija je nabavljala izraelske bespilotne letjelice Hermes 900, raketne sisteme PULS i drugu vojnu opremu, dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u aprilu najavio i zajedničku proizvodnju borbenih dronova s Izraelom.

Parlamentarni Odbor za odbranu i unutrašnje poslove Srbije u aprilu je dao saglasnost i za privremenu primjenu sporazuma Srbije i Izraela o razmjeni i međusobnoj zaštiti povjerljivih podataka u oblasti odbrane.

Prema Reutersu, Srbija je tokom 2025. sklopila poslove vrijedne gotovo dvije milijarde dolara za izraelske dronove, raketne sisteme, projektile dugog dometa i opremu za elektronsko ratovanje.

Zbog toga odnos Beograda i Izraela više nije moguće svesti samo na bilateralnu diplomatiju.

Srbija dobija pristup izraelskoj vojnoj tehnologiji i mogućnost zajedničke proizvodnje, dok Izrael dobija partnera sa značajnom odbrambenom industrijom izvan Evropske unije.

Šta Izrael traži na Balkanu

Vuk Vuksanović, predavač vanjske politike i velike strategije na King's Collegeu u Londonu, za DW izdvaja dva šira motiva izraelske politike.

Prvi je pokušaj povećanja političkog utjecaja među državama istočne Evrope i kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji, uključujući pitanja vezana za izraelsko-palestinski sukob.

Drugi je promjena izraelskog sigurnosnog razmišljanja nakon rata koji je uslijedio poslije napada Hamasa 7. oktobra 2023.

Prema Vuksanovićevoj procjeni, Izrael pokušava proširiti krug diplomatskih i sigurnosnih partnera, a Balkan mu je zanimljiv i zbog geografskog položaja između Evrope, Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

On smatra da izraelsko prisustvo u regionu ima i dimenziju konkurencije s utjecajem Turske i Irana.

Ankara već godinama razvija političku i odbrambenu saradnju na Zapadnom Balkanu, dok Izrael istovremeno dodatno jača veze s Grčkom i Kiprom u istočnom Mediteranu.

Nakon 7. oktobra mijenja se izraelska računica

Kobi Michael, viši istraživač izraelskog Instituta za studije nacionalne sigurnosti (INSS) i Instituta Misgav, smatra da je rat nakon 7. oktobra pokazao Izraelu rizik prevelike zavisnosti od tradicionalnih kanala nabavke naoružanja.

Pojedine zapadne države posljednjih godina ograničavale su ili preispitivale vojnu saradnju s Izraelom, zbog čega je za izraelsku odbrambenu industriju važna šira mreža partnera.

Michael zato Srbiju vidi kao posebno značajnu zbog kombinacije odbrambene industrije, političke autonomije i historijskih odnosa dvije države.

Prema njegovoj ocjeni, upravo je Beograd glavni oslonac izraelske strategije na Balkanu.

Gdje je Banja Luka u toj strategiji

Entitet RS nema ekonomsku ni vojnu težinu Srbije, ali njegov značaj za Izrael, prema sagovornicima DW-a, prvenstveno je politički i simbolički.

Vuksanović smatra da vlasti u Banjoj Luci odnose s Izraelom koriste i za jačanje vlastite međunarodne pozicije prema državnim institucijama Bosne i Hercegovine i zapadnim državama.

Veze nisu nove.

Još 2012. tadašnji izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman posjetio je Milorada Dodika. Iste godine Bosna i Hercegovina bila je uzdržana prilikom glasanja u Generalnoj skupštini UN-a kojim je Palestina dobila status države posmatrača koja nije članica UN-a.

Vuksanović smatra da Izrael u entitetu RS vidi i politički kanal preko kojeg može utjecati na stavove Bosne i Hercegovine.

Otvaranje privrednog predstavništva u Banjoj Luci sada toj dugogodišnjoj političkoj vezi dodaje i institucionaliziranu ekonomsku komponentu.

Slovenija napravila veliki zaokret

Slovenija predstavlja sasvim drugačiji tip partnera.

Za razliku od Srbije, ona je članica Evropske unije, pa njeni stavovi imaju neposrednu težinu unutar institucija EU.

Prethodna vlada Roberta Goloba bila je među najkritičnijim evropskim vladama prema politici Izraela. Povratkom Janeza Janše na vlast 2026. odnos se naglo promijenio.

Janšina vlada povukla je dio mjera prethodne administracije prema Izraelu, a Ljubljana i Tel Aviv ponovo su intenzivirali političke, poslovne i saobraćajne veze.

Kulminacija tog procesa bilo je otvaranje prve izraelske rezidentne ambasade u Sloveniji 9. septembra.

Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar i njegov slovenski kolega Tone Kajzer tom su prilikom potpisali i program saradnje u obrazovanju, nauci, kulturi, omladini i sportu za period od 2026. do 2030. godine.

Otvaranje ambasade pratili su protesti u Ljubljani, što pokazuje da Janšin zaokret prema Izraelu nema jedinstvenu podršku unutar Slovenije.

Izrael gradi mrežu različitih partnera

Prema analizi DW-a, odnosi s Beogradom, Banjom Lukom i Ljubljanom ne predstavljaju isti model saradnje.

Srbija Izraelu nudi ozbiljan odbrambeni i industrijski kapacitet.

Slovenija mu daje partnera unutar Evropske unije.

Entitet RS ima mnogo manju ekonomsku i sigurnosnu težinu, ali predstavlja politički savez i dodatni kanal utjecaja unutar Bosne i Hercegovine i prema dijelu američkih političkih krugova.

Izraelska saradnja u regionu nije ograničena samo na njih. DW navodi i Albaniju i Sjevernu Makedoniju kao države s kojima Izrael razvija sigurnosnu i tehnološku saradnju, uključujući oblasti obavještajnog rada i cyber sigurnosti.

Veza Banje Luke, Izraela i Washingtona

Poseban dio odnosa vlasti entiteta RS s Izraelom odnosi se na Sjedinjene Američke Države.

Milorad Dodik ove sedmice boravio je u Jerusalemu, gdje je, između ostalog, prisustvovao prijemu povodom 250. godišnjice nezavisnosti SAD-a na poziv američkog ambasadora u Izraelu Mikea Huckabeeja.

Dodik je nakon prijema tvrdio da takvi susreti pokazuju da se stavovi vlasti iz Banje Luke čuju u Washingtonu.

Istovremeno, dokumenti američkog registra stranih agenata FARA potvrđuju intenzivnu lobističku aktivnost vlasti entiteta RS u SAD-u.

U jednom od ugovora iz 2026. kao ciljevi se navode jačanje odnosa s administracijom Donalda Trumpa, preispitivanje uloge visokog predstavnika i Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma te zatvaranje OHR-a.

Kurt Bassuener iz berlinskog Vijeća za politiku demokratizacije smatra da se veze Banje Luke s Izraelom mogu posmatrati i kao jedan od kanala prema američkim političkim krugovima bliskim izraelskoj desnici.

To je, međutim, analitička procjena, a ne službeno deklarirana izraelska ili američka politika.

Tri partnera, tri različite koristi

Izraelski angažman zato nema istu svrhu u Beogradu, Banjoj Luci i Ljubljani.

U Srbiji su u centru vojna tehnologija, odbrambena industrija i sigurnosna saradnja.

U Sloveniji je posebno važna činjenica da je riječ o članici Evropske unije koja je nakon promjene vlasti značajno približila svoju politiku Izraelu.

U Banjoj Luci dominiraju politički, simbolički i lobistički odnosi, uz nastojanje da se saradnja proširi i na privredu i investicije.

Ako se traži odgovor na pitanje ko je Izraelu među njima najpotrebniji, analiza sagovornika DW-a daje prilično jasan zaključak: Srbija ima najveću stratešku težinu, dok Ljubljana i Banja Luka Izraelu nude drugačije vrste političkog utjecaja.

Izvor: Danas / Deutsche Welle, uz provjeru Reutersa, Vlade Slovenije, Narodne skupštine Srbije, FARA-e i drugih izvora