Risto Krajišnik, vojnik po ugovoru u tadašnjoj JNA 1992. godine, danas je svjedočio pred Sudom BiH kao svjedok Tužilaštva BiH o događajima tokom aprila i maja 1992. godine, konkretno o događaju vezanom za Dobrovoljačku ulicu, kada se 3. maja povlačila JNA iz Komande Druge vojne oblasti na Bistriku.

Tokom svjedočenja govorio je s prezirom o Sarajevu, iako se u ovom gradu školovao, a do 1992. godine živio je u Visokom.

"Ne volim doći u ovaj grad, niti dolazim, iako sam se tu školovao", kazat će Krajišnik.

Tako se i ovaj svjedok uklopio u ranije pokušaje Tužilaštva BiH da se optužnicom protiv Ejupa Ganića i drugih izjednače agresor i žrtva i dodatno ponize optuženi slušajući njegovo "pljuvanje" po odbrani Sarajeva.

Međutim, odbrana je svjedoku postavila pitanja na koja nije mogao dati jasne odgovore, a koja umnogome govore o tome šta se dešavalo u Sarajevu u tom periodu.

Tako je advokat Asim Crnalić tražio od svjedoka da kaže je li mu poznato da je grupa od 20 mladih vojnika ostala u Sarajevu nakon što je ostatak vojnika otišao za Lukavicu, sa željom da ih se prebaci njihovim kućama. Mahom su bili iz Beograda.

„Jeste, to je istina“, odgovorio je Krajišnik.

„Je li istina da vi znate šta je s tim vojnicima bilo?“, upitao je zatim Crnalić.

„Poslije izlaska iz FIS-a ostala je jedna grupa vojnika koja je željela otići kući. Bio sam u Crnoj Rijeci, u bazi Vojske Rs-a, kada su oni došli, jer ih ovi iz Sarajeva nisu mogli prebaciti kućama. Mi smo ih kasnije poslali. Došli su mršavi“, kazao je Krajišnik, dodajući da ne zna šta su radili u Sarajevu.

Tada je advokat Crnalić, pozivajući se na izjavu Krajišnika iz 2011. godine, predočio dio iskaza u kojem stoji:

„Znam da je jedna grupa ostala u Sarajevu. Bili su angažovani na čišćenju grada od posljedica granatiranja i borbenih dejstava.“

„Je li vi znate ko je granatirao Sarajevo?“, upitao je Crnalić.

Krajišnik je odgovorio:

„Obje strane su granatirale.“

Crnalić je potom preciznije upitao: „Dakle, i građani Sarajeva su granatirali i pucali po Sarajevu?“

„I Grbavica je dio Sarajeva, ali su je držali Srbi, tamo su njih granatirali“, odgovorio je Krajišnik.

Iako je Crnalić konstatovao da grupa vojnika JNA nije imala pristup Grbavici, te da je jasno gdje su ti vojnici čistili posljedice granatiranja i borbenih dejstava, Krajišnik nije želio reći čije su granate bile, ostajući pri odgovoru da su „obje strane granatirale Sarajevo“.

Ranije je advokatici Jesenki Rešidović kazao da je o granatiranju Sarajeva u aprilu i maju čuo samo iz štampe, kao i o zapaljenoj pošti 2. maja 1992. godine.

Također je kazao da nije mogao direktno vidjeti kako je kolona zaustavljena i ko ju je zaustavio, s obzirom na to da se svojim vozilom nalazio skoro na začelju kolone.

Tokom direktnog ispitivanja, tužiocu Mladenu Vukojičiću pričao je o 2. maju, kazavši da se tog dana desio napad na Dom JNA, te da je stradao Labudović i još neki vojnici.

Prema njegovim riječima, kao vojnik po ugovoru radio je na osiguravanju prijevoza hrane, te nije bio upoznat s odlukom iz aprila da JNA ne smije napuštati kasarnu bez prethodnog odobrenja Teritorijalne odbrane.

Govorio je i o tome kako su bili obučeni napadači, kazavši da su bili različito obučeni: neki su imali maskirne uniforme, neki samo vojničke hlače ili košulju, dok su ostali bili u civilnoj odjeći.

Više puta je odbrana suočavala ovog svjedoka s njegovim ranijim iskazima datim u CSB Bijeljina i Tužilaštvu BiH, pa je na kraju advokatica Zaima Backovića, zbog razlika u iskazima, uložila kao dokaz zapisnik o saslušanju ovog svjedoka iz 2009. godine.

On je tada rekao da je uz izjavu priložio novinske članke o dešavanjima u Dobrovoljačkoj, ali je to danas demantovao, kazavši da on nije donio te članke, već možda Đorđe ili Banduka, jer su oni zajedno saslušavani.

Nastavak suđenja zakazan je za 14. oktobar.