Piše: Dr. MILAN BLAGOJEVIĆ

Tokom predizborne kampanje za tek završene opšte izbore u Bosni i Hercegovini mao sam priliku da se neposredno u više navrata uvjerim u to ko je u stvarnosti Branko Blanuša, kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) za predsjednika Republike Srpske.

Zbog toga ne mogu, a da ne iznesem te moje utiske o njemu, jer zbog njih nisam mogao niti bih ikada glasao za njega. Takva osoba nikako ne zaslužuje niti treba da bude predsjednik Republike Srpske.

Zbog toga sam na ovogodišnjim izborima taj moj glasački listić ostavio praznim i kao takvog ga unio u skener.

Da bih objasnio moje neposredne utiske o Blanuši, treba krenuti od onoga što se dogodilo neki dan, kada je Blanuša isključio Ljubišu Petrovića iz članstva u SDS-u.

Nikako mi nije namjera da ovim što slijedi stajem na stranu Ljubiše Petrovića. Umjesto toga, želim da ukažem na nedosljednosti Branka Blanuše u toj odluci, koju je donio suprotno Statutu SDS-a, bez da je prethodno omogućio Petroviću da se izjasni o onome što mu Blanuša (i oni koji stoje iza Blanuše) stavljaju na teret, pa da onda, pošto se Petrović izjasni o tome ili ne htjedne da to učini u ostavljenom roku, tek tada donese odluku.

Sve to je izostalo pa je zato ova Blanušina odluka suprotna Statutu SDS-a, iz kojeg (član 16) proizlazi da isključenju iz stranke mora da prethodi disciplinski postupak, a taj postupak po prirodi stvari podrazumijeva da se optuženom mora reći šta mu se stavlja na teret i ostaviti mu rok da se izjasni o optužbi.

Bez toga niti je Blanušina odluka o isključenju Petrovića u skladu sa Statutom SDS-a niti je SDS demokratska stranka, budući da nijedna politička stranka nije demokratska ako se odluke kakva je Blanušina odluka o Petroviću donose po prijekom, a ne po disciplinskom postupku.

No, osim toga ima u toj odluci i jedan detalj koji razobličuje Blanušu. To je detalj u kojem piše da Blanuša svoju odluku donosi zbog Petrovićeve:

 "javne podrške kandidatima drugih političkih stranaka na provedenim izborima 04.10.2026. godine".

E baš tu, u tom detalju se razobličuje Blanušina priroda.

Kako?

Jednostavno tako što se upravo Blanuša ponašao na takav način, sve vrijeme predizborne kampanje i malo prije toga, a što sam bio u prilici da neposredno zapazim kao nosilac liste SDS-a za Predstavnički dom Parlamenta BiH u Izbornoj jedinici 1.

Statut SDS-a propisuje (član 109) da je dužnost predsjednika SDS-a da prilikom učešća SDS-a na izborima sazove konvenciju stranke radi javne promocije programa i kandidata SDS-a na izborima.

Ništa od toga SDS nije učinio u Banjaluci tokom ovogodišnje predizborne kampanje. SDS u Banjaluci nije održao nijednu tribinu na kojoj bi glasačima predstavio svoj program i kandidate na izborima, čime je Blanuša kao predsjednik stranke prekršio član 109. Statuta SDS-a.

Umjesto toga Blanuša se sve vrijeme bavio svojim i samo svojim učešćem na predizbornim skupovima Draška Stanivikovića i Draškovog PSS-a. Na tim tribinama Blanuša je javno podržavao Draška i samo Draška za premijera Republike Srpske, čime je davao i podršku kandidatima Draškovog PSS-a za poslanike u Parlamentu BiH i Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Eto zašto SDS nije imao nijednu svoju tribinu u Banjaluci, jer kako će je imati kad bi se njeno održavanje kosilo sa tribinama Draška i njegovog PSS-a kojima je Blanuša podredio sebe, a time i SDS.

A učinio je to iz ličnog interesa, računajući na to da njemu Draškovi glasači time donesu glasove za predsjednika Republike. U takvoj računici SDS i njegovi parlamentarni kandidati iz Banjaluke su bili nevažni pa zbog toga Blanuša nije ništa učinio da se u Banjaluci održi barem jedna izborna tribina SDS-a.

Sve u svemu, Blanuša se na takav način ponašao suprotno Statutu SDS-a, dajući javnu podršku Drašku Stanivukoviću za premijera, a time i Draškovim kandidatima za poslanike, čime je Blanuša slao jasnu poruku glasačima da SDS nije kadar za to.

U konačnom, Blanuša je svim tim radio na štetu interesa SDS-a, što sam uočio već na početku predizborne kampanje i to jasno rekao većem broju ljudi iz SDS-a, poručivši im da je takvo Blanušino ponašanje prevara glasača SDS-a zarad svojih ličnih interesa. Niko od tih ljudi nije izrazio neslaganje sa mnom, a i kako bi kada je ova Blanušina i Draškova prljava igra bila toliko providna.

Na kraju se takvo neetično ponašanje nije isplatilo Blanuši, jer uprkos ovom njegovom makijavelizmu, koji je ujedno i razlog strmoglavog pada SDS-a, Blanuša nije prošao za predsjednika Republike. I dobro je da nije, jer takve osobe to nikako ne zaslužuju.

Eto zašto nisam niti bih glasao za Blanušu.