Predsjednik SAD-a Donald Trump doživio je težak politički poraz na američkim izborima na sredini mandata, na kojima su demokrate osvojile većinu u oba doma Kongresa. Nakon što je u aprilu, poslije 16 godina vlasti, poražen mađarski premijer Viktor Orbán, a krajem oktobra i dugogodišnji srbijanski lider Aleksandar Vučić, nastavio se niz izbornih poraza političara koji su godinama bili među najistaknutijim predstavnicima desnog populizma, piše Index.hr.

Demokrate će preuzeti uvjerljivu kontrolu nad Predstavničkim domom od republikanaca, dok su u Senatu pobijedile u brojnim državama koje su se smatrale republikanskim uporištima. Rezultati izbora, koji se održavaju na polovini predsjedničkog mandata, predstavljaju snažan izraz nezadovoljstva birača Trumpovom politikom nakon dvije godine njegove vlasti.

Ono što Trumpa povezuje s Viktorom Orbánom i Aleksandrom Vučićem jeste nezadovoljstvo građana konkretnim životnim uslovima. Uprkos razlikama između triju država, u pozadini njihovih izbornih poraza nalaze se visoki troškovi života, ekonomska stagnacija, korupcija i nepovjerenje u državne institucije.

Trumpa je pogodilo ono što ga je dovelo na vlast

Američki izbori na sredini mandata pokazali su da je nezadovoljstvo ekonomskim stanjem, koje je Trumpu pomoglo da se 2024. vrati u Bijelu kuću, sada postalo jedan od glavnih problema njegove Republikanske stranke. Trump je u predsjedničkoj kampanji obećavao smanjenje inflacije, niže cijene i poboljšanje životnog standarda Amerikanaca. Dvije godine kasnije upravo su ti problemi ostali među glavnim brigama birača. Prema izlaznoj anketi CNN-a, koju je provela agencija SSRS, čak 90 posto birača navelo je troškove života kao važan ili ključan faktor pri glasanju, dok je 75 posto ekonomsko stanje u zemlji ocijenilo lošim.

Nezadovoljstvo se odrazilo i na ocjene predsjednikovog rada. Oko 60 posto birača ne odobrava Trumpovu politiku, a među njima su i neki koji su za njega glasali 2024. godine. Uz ekonomiju, među glavnim brigama birača našlo se i stanje demokratije, dok su nezadovoljstvo izazivali i Trumpova imigraciona politika te rat s Iranom.

Amerikancima cijene rastu, realne plate padaju

Da nezadovoljstvo birača ima i konkretnu ekonomsku podlogu, pokazuju zvanični američki podaci. Prema Zavodu za statistiku rada, realne satnice u septembru bile su 0,7 posto niže nego godinu ranije, dok je inflacija dostigla 3,7 posto. Posebno su snažno porasle cijene goriva. Benzin je u godinu dana poskupio čak 34,2 posto, što je dodatno opteretilo kućne budžete Amerikanaca.

Orbánov pad nakon 16 godina vlasti

Slični razlozi doprinijeli su i porazu Viktora Orbána, koji je u aprilu izgubio vlast nakon 16 godina. Njegovu stranku Fidesz uvjerljivo je pobijedila Tisza Pétera Magyara, osvojivši dvotrećinsku većinu u parlamentu. Prema Reutersovoj analizi, među glavnim razlozima nezadovoljstva mađarskih birača bili su ekonomska stagnacija, međunarodna izolacija zemlje i bogaćenje oligarha povezanih s vladajućom strankom.

Mađarska ekonomija posljednjih je godina bilježila vrlo slab rast. Prema podacima Evropske komisije, bruto domaći proizvod 2025. porastao je samo 0,5 posto, dok je prosječna inflacija iznosila 4,4 posto. Prema Eurostatovim podacima za 2025. godinu, Mađarska je imala najnižu stvarnu individualnu potrošnju po stanovniku u EU, na nivou od 71,6 posto evropskog prosjeka. Taj pokazatelj obuhvata dobra i usluge koje domaćinstva stvarno koriste te pruža potpuniju sliku materijalnog standarda od samog BDP-a po stanovniku.

Korupcijski skandali u Orbánovom krugu

Korupcija i bogaćenje ljudi bliskih vlasti bili su još jedan važan izvor nezadovoljstva. Prema istraživanju Financial Timesa, kompanije povezane s 13 osoba iz Orbánovog političkog i poslovnog kruga dobile su od 2010. do kraja 2025. godine javne poslove vrijedne više od 28 milijardi eura. Među najpoznatijim primjerima su Orbánov prijatelj iz djetinjstva i nekadašnji instalater plina Lőrinc Mészáros, koji je postao jedan od najbogatijih Mađara.

Dokumentarac "Dinastija", koji je producirala istraživačka web stranica Direkt36, sat vremena prati kako se krug blizak Orbanu čudesno obogatio uz njegovu političku karijeru. Najočitiji je primjer njegov zet István Tiborcz koji je bogatstvo stekao kroz unosne poslove s državom. Radi se o 11. najbogatijem Mađaru. Ne čudi stoga što se Mađarska, prema Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2025. godinu, našla na posljednjem mjestu među članicama Evropske unije, koje je dijelila s Bugarskom.

Ekonomski rast, ali i ogromna korupcija u Srbiji

Još lošije rezultate prema istom indeksu bilježi Srbija, koja je 2025. zauzela 116. mjesto među 182 države, s najnižom ocjenom od 2012. godine. Premda srbijanska ekonomija bilježi rast, nezadovoljstvo korupcijom i funkcionisanjem državnih institucija postalo je središte političke krize koja je na kraju dovela do Vučićevog izbornog poraza.

Urušavanje nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu 1. novembra 2024., u kojem je poginulo 16 ljudi, postalo je simbol korupcije i netransparentnog upravljanja javnim novcem. Tragedija na nedavno obnovljenoj stanici pokrenula je masovne studentske proteste, koji su postepeno prerasli u širi pokret protiv Vučićeve vlasti. Nakon gotovo dvije godine protesta, studentska lista pobijedila je na prijevremenim parlamentarnim izborima 25. oktobra. Vučić je godinama isticao ekonomski rast, povećanje plata i penzija te velike infrastrukturne projekte kao glavne uspjehe svoje vlasti. Iako su plate realno rasle, velik dio stanovništva i dalje se suočava s finansijskim poteškoćama.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, 2025. godine čak 19,6 posto stanovnika bilo je izloženo riziku od siromaštva, 36,1 posto nije moglo podmiriti nepredviđeni finansijski trošak, a 43,5 posto smatralo je troškove stanovanja velikim finansijskim opterećenjem. Istovremeno su istraživački novinari godinama upozoravali na bogaćenje poslovnih ljudi povezanih s vladajućom Srpskom naprednom strankom. Nezadovoljstvo Vučićevom vlašću tako nije proizlazilo samo iz životnog standarda, nego i iz načina na koji se raspodjeljuje javni novac i upravlja državnim institucijama.

Populizam i granice političke moći

Zanimljivo je da su upravo ekonomsko nezadovoljstvo i nepovjerenje u političke elite bili među faktorima na kojima su Trump, Orbán i Vučić gradili svoju političku popularnost. Povezanost ekonomske nesigurnosti i podrške populizmu potvrđuje i istraživanje objavljeno 2024. u naučnom časopisu Economica. Četvero ekonomista, među kojima su istraživači s London School of Economicsa i Univerziteta Bocconi, utvrdilo je da ekonomska nesigurnost povećava sklonost glasanju za populističke stranke i smanjuje povjerenje u tradicionalne političke institucije.

Istraživanje ekonomista Juana Felipea Riaña i Francesca Trebbija, objavljeno u junu 2026. u sklopu američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja pokazalo je da su američki birači na izborima 2024. kažnjavali tadašnju vladajuću Demokratsku stranku posebno tamo gdje je padala realna vrijednost plata.

Iako se u tom slučaju nije radilo o populističkoj vlasti, nalaz upućuje na širi obrazac. Nezadovoljstvo se može godinama potiskivati političkom propagandom, klijentelističkim mrežama i sistemom u kojem su državne institucije podređene vladajućoj stranci. No koliko god takvi mehanizmi pomagali režimu, teško mogu trajno prikriti probleme s kojima se građani svakodnevno suočavaju.

Sve to sada važi i za Trumpa, Orbána i Vučića. Nakon godina provedenih na vlasti birači su ih počeli ocjenjivati i prema onome što su zaista učinili. Visoke cijene, nizak životni standard i korupcija pokazali su se problemima koji se ipak ne mogu lako prikriti.