PRIPREMAJU VAS ZA RAT: Test je već odrađen

Počelo je u marketima, završava u Pentagonu

  • Svijet

  • Prije 22 min  

  • 0

U noći s 11. na 12. oktobra više od 400 francuskih supermarketa doživjelo je isti scenarij bez ijednog provalnika i bez ijednog uključenog alarma. Hladnjaci su sami pokrenuli proces odmrzavanja, a ujutro su police s voćem i povrćem bile mlake lokve. Niko nije ušao u trgovinu, a šteta u samo dva Intermarchéa dostigla je 270.000 eura bačene robe.

Parisko tužilaštvo otvorilo je istragu, a javnost je sedmicama vjerovala da je riječ o usamljenom hakeru koji se zabavlja. Tri sedmice kasnije ista metoda pogodila je više od 100 trgovina u najmanje šest drugih evropskih zemalja. Ni tada niko nije preuzeo odgovornost, niko nije imenovan krivcem, a pitanje kako je neko ušao a da nije fizički kročio u objekat ostalo je da visi u zraku.

Odgovor je gotovo uvredljivo banalan. Uređaji koji su upravljali hlađenjem bili su modeli pri kraju životnog ciklusa, a kod mnogih je korisničko ime bilo „admin“, dok je lozinka bila današnji datum. Dovoljno je bilo znati koji je dan. Dok se sedmicama raspravljalo o tome hoće li vještačka inteligencija srušiti elektroenergetski sistem, jedini stvarni napad ove jeseni nije tražio ni genija ni superinteligenciju, samo kalendar, piše Logično.

Sve ima svoj početak

No prava priča počinje šest sedmica prije francuskih supermarketa i ne odvija se u Evropi. Krajem augusta 2026. trgovine u najmanje šest američkih vojnih baza doživjele su gotovo identične poremećaje, a zvaničnici Pentagona, prema pisanju Reutersa, slučaj tretiraju kao sumnju na hakiranje. Zamislite na trenutak poziciju generala koji komanduje najmoćnijom vojskom svijeta i shvati da je neko možda dirao zamrzivač u njegovoj vlastitoj bazi.

Mjesec dana kasnije, 30. septembra, u bazi Quantico, Pete Hegseth javno predstavlja program Fortress. Njegova poruka stala je u jednu rečenicu: ako protivnik sruši mrežu hakiranjem, sabotažom ili bilo kojim drugim sredstvom, naše baze ostaju upaljene, naši avioni nastavljaju letjeti i naši komandni centri nikada se ne gase. Nedugo zatim Fox News objavljuje broj koji je obišao svijet. Svaka velika baza mora moći izdržati 90 dana potpuno sama, bez struje, vode i goriva izvana, dok je dosadašnje pravilo bilo 14 dana.

Kako se to postiže? Mini nuklearnim reaktorima u bazama, divovskim baterijama, zalihama goriva, municije i lijekova. Glasnogovornik Pentagona sažeo je sve u jednu formulaciju: danas je struja dio borbe. U Hegsethovoj rečenici nema projektila, sve počinje čovjekom koji na daljinu gasi struju. Nije to holivudski scenarij jer su američke agencije još 2024. upozorile na grupu hakera povezanu s Pekingom, poznatu kao Volt Typhoon, koja je već bila infiltrirana u mreže električne energije i vode u Sjedinjenim Državama.

I nije infiltrirana da krade podatke, nego da jednog dana, kad sukob izbije, jednostavno prekine vezu. No Fortress se ne pali sljedeće sedmice. Pentagon nije dao ni budžet ni rok, potrebe oko 500 baza tek se procjenjuju, a dostizanje cilja moglo bi trajati decenijama. Riječ je o titanskom gradilištu, ne o poslu od jučer, i to je važno zapamtiti prije nego što panika preuzme kontrolu.

U isto vrijeme u Fort Braggu u Sjevernoj Karolini američka vojska 20. i 21. oktobra 2026. izvodi vježbu Dragon Covenant. Tema je hladna: privremena evakuacija posmrtnih ostataka, a vojnici uvježbavaju ukopavanje poginulih u rovove na bojnom polju kako bi ih kasnije mogli vratiti kući. Prema samoj vojsci, takav razmjer nije viđen od Korejskog rata, a izračun iz vježbe ledi krv u žilama. Osam buldožera, četiri bagera i jedna inžinjerijska četa mogu za 24 sata ukopati 2.400 tijela.

Vojska sama objašnjava zašto sada. Tokom 20 godina u Iraku i Afganistanu Amerikanci su bili gospodari neba i svaki poginuli vojnik vraćao se avionom za nekoliko dana. Pred protivnikom njihovog ranga to više neće biti moguće. Brojka predstavlja kapacitet na papiru, a ne prognozu gubitaka, no vojska govori o testu koncepta, a sljedeća faza predviđena je za proljeće 2027.

Postoji i detalj koji na prvu zvuči gotovo smiješno. U februaru 2026. Pentagon je bez javnog tendera potpisao ugovor vrijedan 41 milion dolara sa singapurskim laboratorijem za sićušnu pločicu (vafl) s ketaminom koja se topi pod jezikom. Namjena je plemenita: vojni ljekar može ublažiti jaku bol bez igle. No 15. jula Hegseth potpisuje vojnu deklaraciju o hitnosti koja tim pločicama omogućava dolazak do vojnika prije punog odobrenja FDA. Potpisana je usred ljeta, u općoj ravnodušnosti, i mnogi će je kasnije čitati kao dokaz pripreme nuklearnog udara.

A onda je 28. oktobra magazin Newsweek objavio kartu koja je postala viralna. Trideset i tri zemlje, među njima Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, preporučuju građanima da kod kuće drže vodu, hranu, gotovinu i radioprijemnik. Njemačka govori o 10 dana, Švedska i Norveška o sedmici, Francuska i Britanija o 72 sata. Na prvi pogled cijela planeta se priprema za nešto, samo se ne zna za šta. No pažljiviji pogled otkriva da veći dio tih savjeta postoji godinama.

Japan to radi zbog zemljotresa, Švedska, Finska i baltičke zemlje zbog blizine Rusije, a Evropska unija preporučuje zalihe za 72 sata još od marta 2025. Velikim dijelom riječ je o starim informacijama oživljenim u pravom trenutku, ali ne u potpunosti. Britanija 22. oktobra pokreće kampanju Be Ready predviđenu da traje tri godine, a njen ministar odbrane piše da zemlja ima nešto više od 1.000 dana za pripremu. Francuski vodič traži istu stvar: šest litara vode po osobi, hranu bez kuhanja, radio na baterije, lijekove i gotovinu.

Nijedna od tih vlada ne tvrdi da rat dolazi. Sve govore da treba biti spreman za slučaj da dođe. Ono što upada u oči jeste da svi to govore u istom trenutku. Zato se nameće pitanje za šta se zapravo pripremamo. Prva teorija kaže da je sve skupa buka, jer sve što smo vidjeli izlazi u pet sedmica prije američkih izbora za Kongres 3. novembra. U Britaniji je nakon kampanje Be Ready prodaja baterijskih lampi skočila 284 posto u lancu Mayline, a konzervi 40 posto u jednom vikendu u Icelandu.

Ljudi su se tukli za toaletni papir i flaširanu vodu, kao 2020. Taj film već smo gledali. U jeku berlinske krize 1961. magazin Life objavio je dosje o skloništima s Kennedyjevim pismom na naslovnici, a nekoliko mjeseci kasnije, kad je napetost splasnula, više od 600 kompanija se zatvorilo jer je strah izgradio cijeli sektor i umro zajedno s njim. No pravi novac nije u konzervama, nego u Fortressu. Samo za mini reaktore u pet baza vojska je najavila do 2,2 milijarde dolara. Pripremati rat je posao, bez obzira na to hoće li ga biti.

Najbolji primjer te mašine za strah je 17. novembar, dan za koji se tvrdilo da će se sva svjetla u SAD-u ugasiti. Objava na platformi X, pregledana više od 1,5 miliona puta, pozivala se na epizodu Simpsona iz 2023. A tog 17. novembra zaista se održava test nacionalnog sistema za uzbunjivanje koji traje oko minute na televiziji i radiju. Zakon ga nalaže najmanje svake tri godine, a najavljen je još 16. septembra. Veliki blackout o kojem su svi govorili zapravo je crtani film i jednominutni test.

Ta se teorija može čak i provjeriti. Ako je panika služila tome da se glasa, trebala je splasnuti nakon glasanja. Demokrate su 3. novembra preuzele oba doma Kongresa, a sljedeći dan je VIX, indeks straha s Wall Streeta, izgubio 20 posto u jednoj sesiji. Ipak, u cijeloj toj priči postoji rupa. Algoritam ne potpisuje vojnu deklaraciju o hitnosti i ne šalje buldožere u Fort Bragg. Iza naslova stoje stvarne odluke, a utrka za klikovima ih ne objašnjava.

Druga teorija kaže da događaj nije glavna tema, nego ono što države u međuvremenu uzmu. To nosi ime efekat čegrtaljke (ratchet effect), a opisao ga je ekonomista Robert Higgs 1987. Čegrtaljka je mehaničarski ključ koji se okreće u jednom smjeru i blokira povratak. Kriza dođe, država uzme nove ovlasti, kriza prođe, a ovlasti ostanu. Savršen primjer je CRDS u Francuskoj, porez stvoren 1996. na navodnih 13 godina. Trideset godina kasnije još traje i produžen je do 2033.

Primijenite to na ovaj slučaj. Deklaracija od 15. jula već izuzima lijekove iz normalne procedure, britanska kampanja traje tri godine, a kad je baza jednom opremljena za 90 dana, oprema se ne demontira. To postaje nova normalnost. Neki idu i dalje pa vide globalnu vladu u nastajanju. No Sjedinjene Države najavile su u januaru povlačenje iz 66 međunarodnih organizacija, a samit G20 pripremao se bez dogovora. To je čudan način gradnje svjetske vlade.

Treća teorija je najmračnija i tvrdi da nas ne pripremaju za krizu općenito, nego za jednu konkretnu stvar: američki nuklearni udar na Iran. SAD i Izrael u ratu su s Iranom od 28. februara; veliki sukobi su u pauzi, ali ništa nije riješeno. Financial Times je 21. oktobra objavio da je Trump blokirao izraelsku ofanzivu kako ne bi izbio puni rat prije izbora, što Benjamin Netanyahu demantuje. Svi pamte istu stvar: ako se nastavi, bit će nakon glasanja.

Prvog novembra navečer Tucker Carlson objavljuje poruku da bi Trumpova administracija mogla biti nekoliko dana udaljena od nuklearnog udara. Meta bi bila Pickaxe Mountain, iransko postrojenje ukopano pod 90 metara granita, a datum odluke 7. novembar. Za 24 sata poruka je skupila 48 miliona pregleda, a hiljade ljudi počele su izvlačiti deklaraciju od 15. jula jer ona crno na bijelo spominje povećan rizik od hemijskog, biološkog, radiološkog ili čak nuklearnog napada na američke vojnike.

No ta se rečenica doslovno nalazi u zakonskom okviru tih ovlasti i napisana je 2017. To je pravna formulacija koju šef Pentagona mora preuzeti bez obzira na stvarnu prijetnju, a ista deklaracija spominje i vatreno oružje i eksplozive. To je kao da u ugovoru o osiguranju pročitate klauzulu o višoj sili i zaključite da vaš osiguravatelj sprema katastrofu u vašem stanu. Carlson se poziva na anonimni izvor, a američka štampa bilježi da je takve najave davao već više puta od proljeća. Trump je 15. oktobra pred kamerama odbacio upotrebu nuklearnog oružja, a 7. novembar prošao je bez ičega.

To ne znači da je nemoguće, samo da niko nije iznio nijedan javni dokaz o planu nuklearnog udara. Rizik povratka konvencionalnog rata itekako je stvaran jer su SAD 2. novembra pogodile iransko postrojenje u Hormuškom moreuzu, Trump tvrdi da nema planova za trenutni udar, a potpredsjednik gura dogovor s Katarom kao posrednikom. Dok se čeka odluka, vojska dovršava pripreme za svaki slučaj.

No neki ljudi na tome zarađuju svaki dan, i to veliki novac. Na početku je spomenut broj koji niko ne pokazuje – VIX. To je cijena osiguranja, ono što investitori plaćaju za zaštitu od berzanskog kraha. Kad se boje, osiguranje je skupo i VIX raste; kad su mirni, pada. Dugoročni prosjek mu je oko 19. Četvrtog novembra, usred sedmice nuklearnih uzbuna, zatvorio je na 16,6, a američka berza bila je na dva posto od svog rekorda. Svijet vam govori da se bojite, a oni s najviše novca na kocki plaćaju svoje osiguranje od katastrofe jeftinije nego inače.

Pogledajmo naftu jer je ona pravi termometar ovog rata. Tridesetog oktobra, na vrhuncu straha, barel Brenta dodirnuo je 118 dolara. Četvrtog novembra izgubio je više od osam posto u jednoj sesiji i pao ispod 95 dolara. Za pet dana gotovo 20 posto vrijednosti doslovno je izbrisano s tržišta. Tržište se kladi na dogovor – može pogriješiti, ali se ne kladi na apokalipsu. A zlato, imovina straha po definiciji, krajem januara dotaklo je gotovo 5.600 dolara za uncu nakon snažnog rasta, dok se početkom novembra kreće oko 4.100 dolara. Više od četvrtine vrijednosti izgubljeno je usred rata.

Kako je to moguće? Rat je podigao cijenu nafte, nafta je podigla inflaciju, a za kroćenje inflacije američka centralna banka podigla je kamatne stope. Kad kamate rastu, bezrizično ulaganje donosi više, a zlato ne donosi prinos. Rat je trebao podići zlato, a oborio ga je. A Bitcoin, digitalno zlato? Dvadeset i osmog februara, kad su pale prve bombe na Iran, bila je subota i berze su bile zatvorene. Kripto-tržište radi 24 sata i jedino je veliko otvoreno tržište na planeti, pa su svi koji su htjeli nešto prodati prodavali Bitcoin. Pao je na 63.000 dolara za nekoliko minuta.

Ta scena viđena je desetinama puta. Na dan šoka Bitcoin ne štiti, čak prvi prima udarac jer je dostupan 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Početkom novembra kreće se oko 80.000 dolara, više od 25 posto iznad tog dnevnog minimuma. Ne tvrdim da će poletjeti, tvrdim da se staro pravilo „kupi zlato i prodaj sve ostalo“ nije potvrdilo, barem ne ove godine. A ta smirenost nije slučajna.

Kuća LPL Research proučila je 26 geopolitičkih šokova od napada na Pearl Harbor. U prosjeku američka berza izgubi 4,4 posto, dotakne dno za 18 dana i sve nadoknadi za 39 dana. U ovom ratu izgubila je više od sedam posto u martu, a 6. oktobra zabilježila 28. rekord godine. No 19. februara 2020. berza je također bila na rekordu i niko nije plaćao zaštitu za Covid, a pet sedmica kasnije izgubila je 34 posto. Ista studija pokazuje da, kad šok padne usred recesije, o posljedicama ne odlučuje sam rat, nego stanje ekonomije u trenutku kad rat stigne.

Nizak VIX ne znači da rizik ne postoji, znači da niko ne plaća za zaštitu. Strah je prenapuhan, a rizik stvaran, i oboje može biti istina u isto vrijeme. Zato prije nego što podijelite uzbunu s telefona i prije nego što dirnete u svoj novac, postavite tri pitanja: Ko stvarno zarađuje ako se bojim? Je li to djelo ili samo naslov? I stavlja li iko svoj novac na to? Fortress je stvarni potez, ali gradilište koje traje decenijama. Nuklearni udar je anonimni izvor i možda pogrešno pročitan zakonski tekst.

Veliki blackout je crtani film i jednominutni test. A supermarketi su stvarni, ponovljeni u šest drugih evropskih zemalja, od strane nekoga koga još nisu identifikovali. Četiri uzbune, a samo jedna traži da nešto zaista učinite – da odete do trgovine i osigurate nekoliko dana rezerve. Dva broja vrijedi pratiti bez provedenih večeri na društvenim mrežama: Brent i prag od 100 dolara, jer ako se vrati iznad i tu se zadrži, profesionalci se pripremaju na povratak udara. I VIX s pragom od 20. Ti brojevi reći će vam više od tri sata provedenih na platformi X.

Dva su scenarija

Prvi je katarsko posredovanje koje uspijeva, nafta nastavlja padati i za šest mjeseci niko se više ne sjeća 90 dana Pentagona. To je scenarij koji tržište zasad favorizuje. Drugi je povratak udara, barel preko 100 dolara, VIX preko 20 i nekoliko vrlo nemirnih sedmica na tržištima. No u oba slučaja ono što trebate učiniti je isto: tri dana rezerve, zaliha za nepredviđeno i ne prodavati ništa zbog glasina. Ne tvrdim da se ništa neće dogoditi, treba biti u toku sa zbivanjima, ali strah je proizvod. Prodaje se naslovima i preprodaje kompletima za preživljavanje, a jedina priprema koja vrijedi jeste ona koju ste napravili hladne glave onog dana kad se ništa ne događa.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...