Neugodne grlobolje uglavnom se povezuju s početkom jeseni i zime. Nažalost puno su neugodnije i ozbiljnije tzv. ljetne grlobolje koje se povezuju s različitim virusima. To nije jedina zamka, naime, zbog ljetne grlobolje ne insistira se na testu za streptokok i uglavnom se propisuju antibiotici, što može biti pogrešno.

Ljudi najčešće respiratorne infekcije, bilo u donjem ili gornjem respiratornom sistemu, povezuju s hladnijim periodima. No, ne smiju se zanemariti takve infekcije i ljeti.

Ljeti su najviše prisutne enteroviroze, ali dolazi i do respiratornih infekcija. Najčešće su to grlobolja, blago povišena tjelesna temperatura i kašalj.

Često su pridruženi i simptomi koji se vežu uz akutni infektivni proljev, te zna dolaziti do zabune, koji su najčešći uzroci. No, uzroci su najčešći enterovirusi.

Ljudi u odrasloj dobi kada odlaze na godišnji odmor, dolaze do faze opuštanja i pada imuniteta. U fazi naglog opuštanja, dolazi do pada imuniteta, pa je podložnosti i razvoj infekcija veća.

U ljetnom periodu, ne smije se zanemariti, da su prisutne i bakterijske infekcije. Streptokoknu infekciju također ne treba isključiti.

Osobama koje imaju grlobolju za vrijeme visokih temperatura, neće se odmah prepisati korištenje antibiotika.

Uz sebe treba imati simptomatsku terapiju, lijekove za spuštanje tjelesne temperature, terapiju za iskašljavanje. No, treba se hidrirati, spuštati tjelesnu temperaturu, treba posjetiti doktora i napraviti osnovnu laboratoriju obradu. Na temelju te obrade treba vidjeti radi li se o virusnoj ili bakterijskoj infekciji.
Treba istaknuti da su virusne infekcije dominantne u ljetnom periodu, a one se ne liječe antibioticima. 

Streptokokne infekcije mogu izazvati streptokoknu sepsu, te tu infekciju treba što ranije otkriti.

Na temelju kliničke slike kada imamo najčešći oblik streptokokne angine, koja se prezentira povećanim krajnicima i drugim čepićima, odmah se kreće s ciljanom antibiotskom terapijom. Ne čekajući samu analizu.

Ni bakteriju Legionellu ne treba zaboraviti.

Češće je prisutna kod ljudi koji su imunokompromitirani, ali i ostali dio populacije može biti izloženo toj bakteriji.

Najčešće se dobiva od neočišćenih i neprovjerenih rashladnih ventilacijskih sistema, a može se zadržavati u aerosolu, boravka u nekakvim vodama, najčešće riječne vode - stajaćice.

Legionella opstaje u temperaturama između 20 i 50 Celzijevih. Legionella je najčešće prezentira u blažem obliku bolesti.

Ako dolazi do povišene tjelesne temperature iznad 39, pojavljuju se kašalj i otežano disanje, te proljevaste stolice, a može doći i do težih oblika i to do zatajenja organa.

Obavezno treba pratiti kliničku sliku i posjetiti doktora. Bakterija se može detektirati u urinu i liječiti antibioticima.