Hipotetički - zamislite da ste postali tjelohranitelj i ortak francuskog glumca Vincenta Cassela i da ste mu prije nekoliko godina nabacili sadašnju suprugu Monicu Belucci, koja je prije toga bila vaša djevojka. Zamislite da vas je Vincent Cassel upoznao sa bračnim parom Emmanuel Macron I Brigitte Macron. I vi ste postali toliko bliski i sa Vincentom Casselom, Monicom Belucci, francuskim predsjednikom i prvom damom, da ste počeli čak da idete u krevet s njima.

I idete tako iz kreveta u krevet po Jelisjskim poljima, i nije vam dosta što gužvate posteljinu sa vrhunskim ribama i političkom elitom, već bi, umjesto da zapalite cigaretu poslije seksa, vi zapalili po zeznutim stvarima, recimo po fotoaparatu. I počnete da slikate Brigitte Macron u zagrljaju mladih frajera i ribica koje ste im vi dovukli do rezidencije. I onda poželite da ucjenjujete njenog muža. I šta očekujete od Emmanuela Macrona? Da vam pokloni karte za Roland Garos? Ili novi model "Lacoste" polo majice? Ili najnoviji "Pegeout", tek spušten sa fabričke trake?

Životne epizode dvojice Beograđana liče na film, a život Miloševića se brutalno završio u prijestonici filmske industrije - Hollywoodu. Stevica Marković bio je glavni akter ogromnog političkog skandala koji je tresao Francusku, a Miloševićeva karijera u Kaliforniji nije imala toliko stepeni Rihtera da bi srušila ona čuvena slova "Hollywood", ali je ipak dobro potresla Dolinu snova.

I sam njihov početak ima veze sa filmom. Tokom 1958. u Beograd je stigao francuski glumac i superstar Alain Delon, da bi snimio fim "Marko Polo". Tu je upoznao Stevicu Markovića i Miška Miloševića, dva zgodna i jaka frajera koji su dane provodili skačući sa Savskog mosta, jureći gradske ljepotice i već su nanizali na svoje pesnice sve što se moglo isprebijati da bi se stiglo do titule "kraljeva ulice".

Na kraju snimanja filma, Delon vodi sa sobom u Pariz svog dublera Miška Miloševića koji će mu postati tjelohranitelj i veliki prijatelj. Nekoliko mjeseci poslije toga, u ilegalnom prelasku granice, u Pariz stiže Stevica Marković koji će tokom naredne decenije postati lik koga će znati svaka francuska prodavačica kroasana.

Afera "Marković" kao i sama Stevičina smrt je imala tamnu pozadinu čiji je mrak progutao mnoštvo svjedoka i prijatelja dvojice Beograđana. Nekoliko njih bilo je ubijeno i to na različitim geografskim tačkama. U Briselu je ubijen Uroš Milićević, u Hollywoodu Krste Popčevski, a prije sedam godina na Kopaoniku Boris Ackov. Preživjeli svjedoci su zahvaljujući šutnji obezbijedili sebi život, kao Miša Slovenac koji je danas milioner u Njujorku.

U tim prvim emigrantskim danima, kada su svojim đonovima zaorali Jelisejska polja i ostale bulevare i trgove, za Markovića i Miloševića je Pariz zaista bio grad svjetlosti. Potoci šampanjca, noćna ovjeravanja čuvenih klubova u koje su stizali sa Alainom Delonom postali su rutinska stvar. Naravno, povremeno bi se podsjećali starog zanata iz Beograda pa bi na pločnike Pariza pesnicama slali tamošnje glavne snagatore, čisto da ne zaborave beogradsku praksu i da im Sena ne "potopi" Savu i Dunav.

Oduševljavali su Delona prebijanjem Arapa i ostalih opasnih njuški po francuskoj prijestonici, a znali su i da svjetske prvake u boksu ponize prebijajući ih u slučajnom susretu na ulici. I naravno, taj spektar razbijanja nisu fokusirali samo na ulične tuče, već su počeli i da lome srce i maštu prijestoničkihh ljepotica.

Na jednu od njih nabasali su u klubu. Bila je to prelijepa Fransis Kanavas, Francuskinja rođena u Alžiru. Njeno srce je u sekundi "smrskao" Miško Milošević, neodoljivi plejboj koji je je, po brojnim svjedočenjima, bio čovjek čija je harizma tjerala da pri ulazu u bilo koji klub se pogledi svih posjetilaca zalijepe na beogradskog mangupa.

Prvi utisci koje je Alain Delon isporučio Miloševiću kada ga je Beograđanin upoznao sa svojom novom djevojkom Fransis bili su "Šta će ti ova kurva"? Ipak, desio se obrt ravan filmskom. Nekoliko mjeseci kasnije Fransis Kanavas dobt iće muža i novo ime i prezime - Natalie Delon. To nije rasplakalo Miloševića, koji upoznaje američku milionerku Sintiju. Ona ga vodi u Hollywood i nije morala da svom novom ljubavniku daje papirne maramice jer mu je Delon skinuo djevojku. Umjesto maramica, kupuje mu "Bentley" i jednu kartu za Hollywood. Tačnije dvij, jer oboje odlaze u kalifornijsku dolinu, gde Sintija svom dečku "from Belgrade" prve dane u USA kreira u ne samo jurcanju "kaldrmom" Sunset bulevara u zvjerskom bentliju, već finansira njegovu filmsku karijeru.

Do toga je Miloševiću stalo. On je želio da pobedi Delona i da uspije u Hollywoodu.

I dok Miško Milošević utrenirava sebe u javu i san u američkoj dolini snova, njegov pajtos Stevica Marković postaje Delonov "one and only". Stanuje u njegovoj pariskoj palati u prizemlju. Ismijava Delonovo rano ustajanje i jurcanje na filmski set. Iako mu Delon nudi sitne uloge u svojim filmovima, Markoviću se više dopada filmski život. Spava do podne, obilazi kafiće, a noću trese pariske klubove i krevete. I ne manjka mu osionosti.

Slao Delona po novine

Da bi zadivio zemljake iz Srbije koji ustaju da bi dirinčili u fabrici, krojačkim radnjama ili pekarskom savladavanju svih krivina krosana, Marković se ne zaustavlja samo u prepričavanju svojih dogodovština sa Alainom Delonom, već i u javnom ponižavanju slavnog glumca. Tako je jednom prilikom u kafiću na Jelisejskim poljima izbacio metalne franke pred slavnog glumca i rekao mu da ode da mu kupi novine. I Delon, taj superstar i miljenik Francuske, otišao je da kupi novine Markoviću. Tu i tamo ukrade komad slave svog šefa, pa osvane u čuvenom "Pari maču" koji je donio reportažu o njemu s naslovom "Stevan Marković - najjači i najljepši čovjek u Parizu". Ipak, mnogo uspješnije od slave, sa svojim gazdom dijeli njegovu ženu - Natalie Delon. I ne zaustavlja se samo na tuđoj ženi, komada jedan.

Tukao francuskog Elvisa i tjerao ga da viče "Živio Miloš Obilić"

Ubrzo osvaja i Silvi Vartan, pjevačku zvijezdu koja je za diskografsku kuću RCA prodala manje ploča jedino od njihovog prvog ekskluzivca - Elvisa Presleya. Bogatašice su obožavale Markovićevu neoubuzdanost po tradicionalnoj mustri "žene vole razbojnike". Suprug Silvi Vartan je bio Johnny Hallyday, neprikosnovena francuska muzička zvijezda i neka vrsta Elvis Presleya u verziji "made in France". I ne samo što je Marković postao ljubavnik supruge simbola Francuske, već će uništiti jedan koncert Johnyija Hallydaya u Parizu.

Uoči spektakularnog nastupa Johnnyja Hallydaya u Parizu, Marković obećava zemljacima da će napraviti hos u Parizu. I dok je na bini Jallyday isporučivao hitove, njihao kukovima i izazivao tahikardiju ženskih srca u areni, nije slutio da je tu i jedan neobični "fan". U jednom trenutku Stevica se popeo na binu, oteo gitaru od Hallydaya i počeo da ga udara. I na samo to. Od francuskog Presleya tražio je da viče "Živeo car Lazar", "Živeo Miloš Obilić" i Hallyday je vikao to u mikrofon ne znajući šta govori, kao i većina posjetilaca.

Cijeli Pariz je brujao o tome, a sve francuske novine donijele su tekst o ovom iznenadnom gostu na koncertu koji je prebio francuskog superstara.

FOTO: YOUTUBE PRINTSCREEN

Šamaranje Sartra

I to nije bio jedini skandal. Stevica i ekipa su jednom prilikom u čuvenom kafeu "Flor", u pariskom Latinskom kvartu, išamarali najvećeg francuskog mislioca i filozofa - Jean Paul Sartra. To je bio šok. I ako su Marković i ekipa mlatili bokserske prvake, gradske mangupe i siledžije, pitanje je šta je bio razlog za šamaranje velikog francuskog mislioca. Jer sigurno da Marković nije htio da "skine" Sartra sa trona ateističkog egtistencijalizma, a sigurno ga nije naljutila ni neka njegova književna kritika. Izvjesno je i da naš zemljak nije ošamario Sarta razočaran njegovom novom knjigom. Ništa od toga. Objašnjenje Markoviće ekipe za ovo "propitivanje" velikog filozofa bilo je sljedeće. "Jean Paul Sartre je bio sve ono što mi nismo. Mator, ružan i pametan. Mi smo bili mladi, lijepi i glupi, a on je cijeli dan srao na televiziji i novinama i morali smo da ga bijemo".

Marković, Milošević i ekipa mislili su da se cijeli svet može lako išamarati i razlupati kao gitara o glavi Johna Hallydaya. Osionost i megalomanija krasila je ovu ekipu. Ipak, čitav svijet se ne može povaliti kao Natalie Delon.

Na platnu htio da naslijedi Jamesa Deanea, u krevetu Elvisa Presleya

U Hollywoodu, život Miška Miloševića juri ka uspjehu brzinom njegovog bentlija. Čini mu se da je viđen za nasljednika Jamesa Deanea. Snima film "Rusi dolaze". Jedan kolega sa snimanja opisuje Miloševića kao zanimljivog, ali otkačenog tipa koji je imao običaj da ponekad sportskim kolima iznenada pojuri ljude po ulici i natjera ih u bijeg. To je za njega bila super zabava. Miloševićeva super zabava je bila i jurcanje za ženama. Veza sa Cynthiom je propala, a njegova mentorka ga je jednom prilikom prijavila policiji za nasilje.

Ipak, sve mu ide. Slavni glumac Mickey Rooney je imao školu za talente i bio je na neki način učitelj Miloševiću.

Holivudskom superstaru Beograđanin se "zahvalio" na orginalan način. Krenuo je u flert i avanturu sa Rooneyevom suprugom Barbarom koju je muž optužio da je u tome ohrabrivala Miloševića.

Stvari po Miloševića dobro idu. Obećana mu je uloga u velikom spektaklu "Pad Rimskog carstva" u kojem jednu od glavnih uloga tumačila Sofija Loren. Počinje ljubavnu aferu sa Natalie Wood, prelijepom glumicom koja je igrala u filmu "Buntovnik bez razloga" u kojem je glavna zvijezda bio James Dean, koga je htio da naslijedi Milošević. Zbog toga mu je imponovala veza sa Natalie Wood, koja je u ljubavnoj biografiji imala već uknjižene veze sa Warrenom Beattyem i Elvisom Presleyem.

Sumnjivo samoubistvo

Krajem januara, tačnije 30. januara 1966. godine Milošević dolazi u porodičnu vilu Roonyjevih u Holivudu. Oko osam sati uveče odlazi sa Barbarom u spavaću sobu. Par je poslije nekoliko sati pronađen mrtav na podu kupatila, a zvanična istraga je u finalu rekla da je Milošević ubio Barbaru i to pištoljem koji je Mickey Rooney kupio 1964. godine.

Zatim je izvršio samoubistvo. Ipak, po nekim verzijama Milošević je ubijen, a prije toga je bio zvjerski pretučen. Njegovo tijelo dopremljeno je u Beograd u avionu "Pan ama", a prevoz posmrtnih ostataka kao i sahranu na Novom groblju platio je Alain Delon.

Četiri godine kasnije Cinthija, bivša supruga Miloša Miloševića, koja ga je dovela u Hollywood, optužila je za ubistvo čuvenog glumca Caryja Granta, što je zvijezda Hitchkokovog filma "Sjever-sjeverozapad" odbacila kao glupost i laž. Cinthyja je skončala misiteriozno i tragično poput svoje velike ljubavi Miloša Miloševića. Njeno beživotno tijelo je pronađeno 1973, u prtljažniku automobila. Bila je vezana i pretučena do smrti, a njeno ubistvo ostalo je nerazjašnjeno.

Orgije kod Pompiduovih

Stevica Marković živi holivudski u Parizu. Ne izvlači nikakve zaključke iz smrti svog prijatelja. Tokom 1968. u Francuskoj i širom Evrope bukte studentski nemiri. Čak se i predsjednik i general Charles De Gaule uplašio revolucije koja će preokrenuti Francusku. Postoje svjedočenja da je kao veliki prijatelj tadašnjeg fracuskog premijera Georgesa Pompidoua, Alain Delon angažovao Stevicu Markovića da učestvuje u tuči studenata. On im govori: "Eto, vi ste pobjegli iz Beograda od komunizma, a sad je on došao pred Pariz."

Ipak, Markovića i porodicu Pompidoua nije vezivao samo eventualni angažman srpskog bodigarda u prebijanju studenata. Marković je preko Delona postao i sam na neki način prijatelj porodice Pompidou. A za mnoge je to prijateljstvo značilo učešće na orgijama. Na tim zabavama je Marković napravio nekoliko fotografija na kojima je i Claude Pompidou, buduća prva dama Francuske.

Tu je i njegova veza sa domovinom i Maršalom. Josip Broz Tito je imao opsesivnu želju da posjeti Pariz. Da u grad, u kojem je bio partijski ilegalac dođe poslije nekoliko decenija kao šef države. Ipak, De Gaul nikada nije htio da u zvaničnu posjetu pozove Broza, između ostaloga i što se Tito oglušio na zahtjev francuskog generala i nekadašnjeg vođe pokreta otpora da se ne strijelja Draža Mihailović.

I svaki novi jugoslovenski ambasador u Parizu imao je zadatak da ispegla odnose i da isposluje Titovu posjetu. Ubrzo pošto je Georges Pompidou izabran za predsjednika Francuske, u posjetu ambasadi Jugoslavije iznenada je došao šef kabineta Georgea Pompidoua. Jugoslovenski ambasador je već vidio trijumf i poziv novog predsjednika Pompidoua da Broz posjeti Francusku. Ali, umjesto poziva Brozu, smrknuti šef kabineta  Pompidoa upitao je jugoslovenskog ambasadora Ivu Vejvodu "Gospodine, predsjednik Francuske hoće da zna da li ste vi te fotografije, koja je snimila ta vaša vucibatina, već prodali Rusima ili možete da ih prodate nama".

Pompidou je mislio da je Stevica Marković tajni agent jugoslovenske policije UDBE i da je fotografije poslao u Beograd, a da su one prodate Rusima koji će da krenu sa ucjenjivanjem francuskog predsjednika. Tito je već imao jednu takvu operaciju kada je Kurta Waldheima našao na listi zločinaca koji je bio na Kozari. Nije mogao Tito da ucjenjuje Kurta Waldheima, nego je njegov dosije proslijeđen Rusima. Waldheim je kao generalni sekretar UN učinio velike usluge Rusima i Jugoslaviji.

"Šta radi gospodar kad ga ujede pas. Ubije psa"

Tokom 1968. Marković je već dobro zagrizao na sopstvenoj životnoj nizbrdici. Otkačio ga je Alain Delon, a hvaljenje učešćem na orgijama sa visokim političkim ličnostima logično je preraslo u prijetnju protiv njega. Pošto je vidio da je u opasnosti, Marković je želio da skupi 50.000 maraka, da se vrati u Beograd i otvori u njemu prvi privatni servis za pranje automobila. Čak je uspio u tome, ali je onda poželio da sumu udvostruči u kockarnici. Brzinom većom od kuglice za rulet izgubio je sav novac u kockarnici.

Onda je riješio da krene sa ucjenama. Na pariskom đubrištu Elankur je prvog oktobra 1968. klošar Žan Aro pronašao leš upakovan u najlonsku kesu. Bio je to raksomadano tijelo Stevice Markoviće u čijim ustima se nalazio sopstveni penis.

Alain Delon i njegov kum i šef korzikanske mafije Francois Marcantoni bili su glavni osumnjičeni za ovo ubistvo. Alain Delon je na suđenju odbacivao optužbe pravdajući se svojim prijateljstvom sa ubijenim kome je nerbrojeno puta pomagao. Ipak, glumac je tokom suđenja dao jednu nesmotrenu izjavu medijima, a ona je glasila. "Šta radi gospodar kad ga ujede pas. Ubije psa".

Francois Marcantoni je praktično zbog suđenja u aferi "Marković" bio glavni osumnjičeni i proveo je u zatvoru u više navrta oko 5-6 godina. Korzikanski kum je napisao tri knjige memoara sa obiljem kontadiktornosti oko slučaja "Marković". U prvoj knjizi negira poznastvo, da bi na sredini iste napisao da ih je upoznao Delon. U trećoj knjizi navodi jednu večeru sa Pompidouom i njegovom ženom na kojoj je bio i Marković.

Francois Marcantoni nije običan gangster. On je odigrao historijsku ulogu u Francuskoj. Kao što je Laki Lucano sa sicilijanskom mafijom omogućio iskrcavanje saveznika na Siciliji, tako je i Marcantoni pomogao Pokretu otpora Carlea de Gaula da se iskrca na jug Francuske i da krene u trijumfalni pohod na Pariz. U prilog tome govori činjenica da je tri mjeseca pre njegove smrti 2010. godine francuski predsednik Nikola Sarkozy odlikovao Francois Marcantonija Legijom časti zasluga za narod.

Stevica Marković je posljednjih mjeseci života, kad ga je otkačio Delon i kad je bio potpuno izgubljen, potražio pomoć od Francois Marcantonija, očekujući da će mu korzikanski don pomoći u ucjeni Pompidoua i njegove žene. Posljednji svedok koji je video Markovića bio je Uroš Milićević koji je ubijen u Briselu 1976. godine. Milićević je izjavio u istrazi da je sjedio u kafiću sa Markovićem kada mu je ovaj rekao da ima sastanak sa moćnim čovjekom koji će mu pomoći da istjera stvar i uzme novac. Stevica je ušao u kola u kojima ga je čekao Marcantoni.

Istraga je pokušavala da dokaže da je najlonska kesa u kojoj je nađen leš Markovića bila kesa od nekog dušeka koji je kupio Francois Marcantoni za svoju kuću. Čak je to i dokazano preko registarskog broja na dušeku, ali je Marcantoni, kao i Delon, oslobođen krivice uslijed nedostatka dokaza. Inače, porodicu Marković je na suđenju zastupao čuveni advokat Rolan Dima, koji će kasnije postati ministar inostranih poslova u vladi Francois Mitterranda.

"Nikavog Stevana Markovića nikada nismo vidjeli"

Politički aspekt afere "Marković" nastaje poslije ubistva samog Stevice Markovića. Premijer George Pompidou je gašenjem studentskih demonstracija postao "gospodar situacije" i osoba koja je prijetila da pomrači zvijezdu čuvenog predsjednika Charles De Gaullea.

Spremaju se izbori za predsejdnika u Francuskoj. De Gaull hoće da postavi svog nasljednika, ali ne nekadašnjeg miljenika Pompidoua jer on prijeti da postane veći i popularniji od svog mentora. De Gaulla je Pompidou podsjećao na epizodu sa studentskim nemirima i činjenicom da je slavni general pobjegao pred studenstkim nemirima u američku vojnu bazu u Njemačkoj. Zato De Gaull i ekipa žele da se otvori zavjera protiv Pompidoua. Policija pronalazi svjedoke pred kojima se Stevica Marković hvalio da je učestvovao u orgijama gospođe Pompidoua i da je to fotografisao.

U istrazi poslije Markovićevog ubistva, jedan Srbin je tvrdio da je sa Stevicom išao na orgije u palate u okolini Pariza i da je Marković na njima fotografisao. Degolisti su smatrali da je ovo odličan materijal za političku likvidaciju Pompidoua i da će ga to zaustaviti na izborima. To se nije desilo. Pompidou se kandidovao pored afere "Marković", pobijedio, i kao predsjednik obeležio novu epohu u historiji Francuske posle De Gaulla.

Poslije smrti Georgesa Pompidoua, njegova supruga Claude i sin objavili su knjigu njegovih sjećanja gdje bivši premijer i predsjednik Francuske opisuje političku pozadinu afere "Marković" kao borbu za naslijeđe De Gaulla i da su u tu aferu umiješani vodeći funkcioneri degolističke partije kao i sam genaral de Gaulle. U knjizi se nalazi dio u kome piše da su Georges i Claude Pompidou poznavali Alaina Delona kao najveću zvijezdu Francuske i da su se družili s njim, ali da nikavog Stevana Markovića nisu nikada vidjeli.