DRAGO PILSEL / MOJ STAV: Nemam problem s muslimanima - u svakom trenutku mogu kazati "Allahu ekber"!

Ne jednom smo čuli optužbe na račun islama da je “militantna religija” i da “vodi svoje sljedbenike na rat prema nemuslimanima”. To je devijacija!

  • 11. Jan. 2020  11. Jan. 2020

  • 0

Religija u javnom prostoru je tema koja će dugoročno zadavati mnogo problema. Ne prođe tjedan a da me netko ne pozove da pojasnim nešto vezano uz fenomenologiju religije. Najčešće, kada se, kao što je slučaj sa događanjima u Crnoj Gori, isprepliču političko i religijsko.

Nije na odmet preporučiti zaista važnu knjigu ogleda umirovljenog pape Benedikta XVI. “Osloboditi slobodu” na temu “vjera i politika” (Verbum, Split, 2019.), a osobito jer, kako piše papa Franjo u predgovoru knjige, nama nedostaju političari (ali i novinari!) koji će razumijeti religiju, i koji će otvarati put razumnoj politici i razumu kao takvom.

Nama ne treba državna vlast koja falsificira religiju i osiromašuje čovjeka jer, kada je takva, ona “svojom totalitarnom laži postaje demonskom i tiranskom” (papa Franjo).

Ne jednom smo čuli optužbe na račun islama da je “militantna religija” i da “vodi svoje sljedbenike na rat prema nemuslimanima”. To je devijacija!

Islam znači pokornost Božjoj volji, predanost Bogu. U časnom Kur’anu nema poziva na nasilje. Kao što ni u Bibliji nećete pronaći da Isus gura svoje učenike da krenu mačem na druge. Ali, zar nije naša povijest krcata primjerima kada su kršćani baš išli “mačem na druge”? Itekako! Tako nije mali broj i onih koji krivotvore svetu knjigu islama.

Je li tema aktualna? Apsolutno! Puno se ljudi upravo pita tko je naredio rušenje ukrajinskog zrakoplova koji je pogođen raketom zemlja-zrak nedugo nakon poljetanja iz Teherana. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao je u petak da vojni savez vjeruje zemljama članicama koje tvrde da je ukrajinski zrakoplov u srijedu srušen iranskom raketom zemlja-zrak.

Ja ovoga trena ne bih nikoga teretio. Nije poanta mog osvrta. Jer želim nešto kazati o naravi abrahamskih religija.

Pišem kao kršćanski teolog. Crkva (Kristova, dakle i katolička, i pravoslavna, kao i protestanske denominacije koje nisu fundamentalistički ustrojene) gleda s poštovanjem i muslimane koji se klanjaju jedinome Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, koji je govorio ljudima. Naime, muslimani se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Bogu podložio praotac Abraham na kojega se islamska vjera rado poziva.

Muslimani su pak, kao i kršćani, pozvani na čudoredni život, a Boga, svemogućeg Allaha, štuju napose molitvom, milostinjom i postom.

Dobri moji prijatelji: bivši i sadašnji muftija IZ u Hrvatskoj Ševko ef. Omerbašić i Aziz ef. Hasanović su me naučili da valja ispravno tumačiti pojmove u islamu. I ne etiketirati! Neupućeni ne znaju da džihad u islamu znači sveukupno duhovno i materijalno pregnuće u ostvarivanju Allahovih zakona. Džihad doslovce označava svaku vrstu napora usmjerenu prema određenu cilju, u užem smislu ima religijsko značenje kao nastojanje da svuda zavladaju Allahovi zakoni.

U mnogim europskim jezicima arapska riječ džihad prevodi se obično kao sveti rat (u historiografiji i običnu govoru) koji se vodi radi obrane islamske zajednice ili radi proširenja islama. Džihad je ograničen dvama bitnim uvjetima: zabranom prekoračenja granica u vojnim borbama i mogućnošću ratovanja samo s onima koji napadaju. Stoga je džihad, kada se pojavljuje u obliku oružane borbe, bliži europskom i kršćanskom shvaćanju pravednoga rata – bellum iustum – nego pojmu svetoga rata.

Ne odbacujem ništa što u islamu (i u drugim religijama) ima istinitog i svetog. S iskrenim poštovanjem promatram svako djelovanje i življenje koje odražava onu zraku Istine koja prosvjetljuje sve ljude.

I vjerujte mi kada vam kažem da u svakom trenutku mogu kliknuti “Allahu ekber!”: uvijek stanem i zazivam Božje ime kada idem Sarajevom, sada vrlo često, i čujem tekbir.

U religiji, svakoj, postoje patologije koje su vrlo opasne. Ali, polako, imamo i patologije razuma. Zato, zajedno s Benediktom XVI., govorim o nužnoj korelaciji vjere i razuma, razuma i religije. Potrebno nam je uzajamno pročišćavanje, iscjeljivanje, slušanje i uvažavanje.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...