'SB' INTERVJU; FARUK HADŽIĆ EKONOMIST: "BiH treba šok terapiju: smanjenje doprinosa na 25%, ukidanje poreza na plate do 1.000 KM, lakšu registraciju poslova..."

S ekonomistom Farukom Hadžićem razgovarali smo o najavljenom povećanju PDV-a, ekonomskoj perspektivi BiH, ključnim problemima s kojima se naš ekonomski sistem funkcioniše, kao i dugoročnim posljedicama do kojih će dovesti trend iseljavanja iz naše zemlje.

  • Ekonomija

  • 21. Jan. 2020  22. Jan. 2020

  • 0

Razgovarao: DANIJAL HADŽOVIĆ

Zoran Tegeltija, novi predsjedavajući Vijeća ministara BiH, kao jedan od glavnih ciljeva u svom mandatu naveo je povećanje stope PDV-a. Među koalicionim partnerima SNSD-a iz FBiH nismo vidjeli otpor ovoj ideji, iako se ovaj entitetima učestalo hvali rekordnim prihodima od poreza, a uprkos tome još nije urađeno ništa konkretno na rasterećenju privrede. Uzimajući sve u obzir, u čemu vi uopšte vidite motiv da se poveća PDV i kakve bi to u konačnici donijelo posljedice po bh. ekonomiju?

Interesantno je, da kada god se krene u javnosti pričati o nekoj temi poput povećanja poreskog opterećenja, do toga na kraju ipak dođe. Mnoge kolege ekonomsti, progresivni dio struke, sa kojima gotovo na dnevnoj osnovi razgovaram o raznim ekonomskim temama, smatraju da nema ekonomske opravdanosti za povećanje stope PDV-a. Veća poreska opterećenja se obično uvode kada se ekonomija pregrijava, tj. kada imamo visok nivo ekonomske aktivnosti, visok nivo potrošnje i kada bi daljnji rast mogao izazvati rast cijena – inflaciju. U takvim slučajevima se pokušava ekonomija „obuzdati“ većim poreskim opterećenjima. Međutim, naša ekonomija je gotovo pa zaleđena, njoj treba stimulacija da bi se odledila, a to je moguće kroz smanjivanje oporezivanja rada i potrošnje, koji su već sada poreski preopterećeni. Upravo rekordne naplate poreza, kako direktnih, tako i indirektnih trebale su biti iskorištene za rasterećenje privrede. Zamislite da je rast od 1,5 milijardi KM u FBiH direktnih poreza u posljednjih nekoliko godina iskorišten za smanjivanje doprinosa. Pa po tom osnovu smo mogli bez problema smanjiti zbirnu stopu doprinosa na 25% bruto plate, a da smanjenje dijelom ide na povećanje plata radnika, a dijelom na uštede poslodavcima. Imali bi zbog rasta potrošnje 6% stopu ekonomskog rasta bez ikakvih problema. Međutim, mi smo, kao i bezbroj puta do sada izabrali rast javne potrošnje, čime smo propustili historijsku priliku. Rast poreskih opterećenja smanjuje potrošnju, realne plate radnika, poskupljuje troškove života, otežava poslovanje i dovodi do smanjenja konkurentnosti. Ako se stopa PDV-a zaista poveća, možemo sve ovo očekivati. Ne treba zaboraviti da je povećanje putarina prije dvije godine, ili akciza kako se kod nas u javnosti to popularno zove, imalo efekt kao da je stopa PDV-a povećana za 1%. Ako uzmemo i činjenicu da se kroz akcize na gorivo, duhan, alkohol, kafu i sokove prikupi još 1,5 milijarda KM godišnje, onda je stopa indirektnog oporezivanja blizu 27%, a ne 17% kako se obično smatra zbog PDV-a. Upravo zbog toga što je naša potrošnja, kao i rad, poreski preopterećena, treba razmišljati o smanjivanju, umjesto povećanju stope PDV-a. Bilo je ideja da se uvede diferencirana stopa PDV-a, npr. 0% na hljeb i životne namirnice, a da se osnovna stopa poveća na 19%. U takvom scenariju, cijena hljeba bi bila možda i veća, jer u proizvodnji se koriste razne sirovine, koje bi sada poskupile zbog rasta jedinstvene stope, a isto tako došlo bi do rasta nivoa cijena, troškova rada i generalno pogoršanja konkurentnosti i ekonomske aktivnosti.

U svojim analizama često upozoravate na opasnost koja prijeti BiH od masovnog iseljavanja. Kakve su reperkusije toga po ekonomiju i da li taj trend uopšte moguće zaustaviti i na koji način?

Bojim se da smo već došli u fazu „slobodnog pada“. Problem je što mi ništa ne radimo da probamo usporiti pad. Posljednjih nekoliko godina broj koji odlaze se ubrzano povećava. Eurostat je objavio podatke za BiH, gdje je u periodu 2014. – 2018. 155.000 osoba napustilo državu, a od toga 53.000 samo u 2018. godini. O ovom problemu rijetki govore i tu bih izdvojio kolegu Adnana Fehratbegovića, koji je radio precizne analize i projekcije, koje su se nažalost do sada pokazale ispravnim. Iseljavanje je problem broj jedan u državi i trebali smo davno proglasiti vanredno stanje. U posljednjih pet godina imamo 21.700 manje upisanih studenata, ili pad od blizu 20%, 26.100 učenika u srednjim ili pad od 18% i 17.300 učenika u osnovnim školama ili pad od 5,8%. Ukupno je manje 893 odjeljenja u osnovnim i srednjim školama za pet godina. Pare se mogu pronaći, ali gubitak ljudskog kapitala je nenadoknadiv. Prije su također postojale migracije u Njemačku, ali razlika je što su tada radnici išli da rade i vraćali se, a danas idu cijele porodice da žive i to je ogromna razlika. Ko će nas sutra liječiti, ko će puniti fondove, jer mladih je sve manje, a penzionera sve više, tako da će to predstavljati dodatni teret na one koji ostaju u BiH. Problem više nije ekonomske prirode, koliko činjenice da je ljudima ubijena nada u bolje sutra svakodnevnim postupcima političara, od postavljanja i kadroviranja raznih osoba sumnjivih sposobnosti, do raspodjele javnih resursa kao stranačkog plijena. Ljudi to više ne žele gledati, jer niko nema dva života, a vrijeme brzo leti.

Kakvo je stvarno stanje ekonomije u BiH te kakvi su nam dugoročni trendovi? Slušajući političke funkcionere, posebno one entitetske, čovjek bi mogao steći utisak da BiH doživljava svojevrsni ekonomski preporod: raste BDP, raste standard, smanjuje se nezaposlenost, budžeti se pune...

Istina, svi parametri rastu, ali to nije ni približno dovoljno da sustignemo region, a da ne govorimo o razvijenim zemljama EU. To vam je kao matematika, mi smo rasli 3% na osnovicu od 100 KM, a neka druga zemlja 1%, ali na osnovicu od 1.000 KM. Šta je veće, naših 3% ili 1% te druge zemlje. Oni su rasli 10 KM, a mi 3 KM. To vam oslikava stanje naše ekonomije. I na takvu nisku osnovicu, mi nismo uspjeli mnogo napraviti prošle godine, a sličan rast od 2% se očekuje i u ovoj godini. Ne treba zaboraviti da je prošle godine zaustavljen rad Aluminija, GIKIL ima problema u poslovanju, kao i rafinerija nafte u Bosanskom Brodu. To je uticalo da se naš izvoz značajno smanji i time dodatno pogorša vanjskotrgovinska razmjena i poveća deficit u razmjeni, što nam smanjuje i BDP. Prihvatili smo osrednjost kao vrhunac vrijednosti. Radna snaga nam je pala ispod milion radnika, tako da ćemo ubrzo imati gotovo izjednačen broj radnika i radne snage, jer ovo što imamo registrovano na službama za zapošljavanje, pitanje je koliko je zaista realno stanje. Ono što mene zaista brine kao ekonomistu jeste ubrzani ulazak penzionera u sistem. U septembru 2018. godine sam uradio analizu koja je pokazala da će u narednih pet do šest godina u sistem doći 80.000 novih penzionera, dakle neto povećanje. Od tada do sada dobili smo preko 15.000 novih korisnika. Za pet godina, ukoliko se ovi trendovi nastave, morat ćemo izdvojiti milijardu KM više za penzije na godišnjem nivou, nego danas. Gdje ćemo naći taj novac, kada mladi odlaze, a 40% radnika nam je starije od 50 godina?

Možete li u najkraćim crtama kazati što je ono najgore od najgoreg kada govorimo o bh. ekonomiji?

Lakše je pitanje da nabrojimo šta nije. Po mišljenju većeg dijela struke to su visoka poreska opterećenja i rada i potrošnje, neefikasni i preglomazni javni sektor od kojeg građani ne dobijaju dovoljno kvalitetne usluge koje se plaćaju kroz poreze, te velike birokratske prepreke za registraciju firmi, a još komplikovanije za zatvaranje. Dodajte tu još 3.400 raznih parafiskalnih nameta, što je knjiga od preko 600 stranica sitno kucanog teksta, tako da je vrlo jasno zbog čega nas zaobilaze razne investicije.

 

A da zamislimo da Faruk Hadžić dobije odriješene ruke urediti ekonomski sistem u BiH po svojoj viziji, koje bi to bile prve reforme koje biste napravili?

Prvo što bih uradio jeste uveo moratorij na teme poput izmjena Dejtonskog sporazuma na barem na jedan mandatni četverogodišnji period. Previše smo energije potrošili na teme za koje u startu znamo da se ne možemo dogovoriti. Nekada pozitivna očekivanja u ekonomiji imaju daleko veće ekonomske efekte, nego neka poreska reforma. Onda bih krenuo u hitno rasterećenje privrede kroz šok terapiju. Nemamo nažalost više vremena za umjerene reforme. Došli do faze kada moramo odmah hitno smanjiti doprinose na 25% bruto plate, ukinuti porez na dohodak na plate do 1.000 KM, sve u cilju stimulisanja potrošnje, a time i ekonomske aktivnosti, omogućiti bržu i lakšu registraciju pravnih lica kroz online platformu za registraciju pravnih lica. U konačnici, cilj je što više smanjiti i opterećenja rada, ali i potrošnje, jer su sada već poreski preopterećeni, ali i napraviti ambijent gdje će biti ugodno poslovati i živjeti

Prema analizi MMF iz 2018. godine u BiH danas egzistira 548 u većinski državnom vlasništvu koje zajedno akumuliraju astronomski dug od preko 8 milijardi KM. Jasno je da su ovakve kompanije jedan od velikih utega bh. društvu. Kako su one uopšte dospjele u ovakvo stanje i koje je rješenje uopšte za ovaj problem?

To je pitanje koje treba postaviti politici, a ne struci. Preduzeća u većinski državnom vlasništvu bi trebala da budu nosioci razvoja ekonomije, a ustvari su nosioci raznih utega. Problem se javlja što su ta preduzeća dio dogovora političkih stranaka u raspodjeli vlasti. Umjesto programskog djelovanja i upravljanja preduzećima, ona služe uglavnom za zapošljavanje podobnih kadrova koji su pomagali u kampanji stranci kojoj pripadaju. Stranke se tako ne mješaju jedni drugima u kadroviranju i zato imamo situaciju gdje su ta preduzeća generisala milijarde KM duga, koje će na kraju opet platiti građani kroz poreze. Dobra stvar je što poprilično precizno znamo u kakvom su stanju preduzeća, što je dobra osnova da se napravi analiza koja preduzeća trebaju, zbog prirode poslovanja, ostati u državnom vlasništvu, koja treba restruktuirati i povećati efikasnost, koja privatizirati, a koja likvidirati.

  

Postoji li neka zemlja na koju bi se u provođenju reformi i uređenju ekonomskih odnosa BiH trebala ugledati i zbog čega?

Možda bi posebnu pažnju trebali posvetiti baltičkim zemljama, posebno Estonija, koja je napravila fantastične iskorake u e-poslovanju. Danas živimo u vremenu interneta i informacionih tehnologija, gdje u roku od par sekundi možete slati novac sa jednog kraja svijeta na drugi, bez ikakvih problema, ili preko mobitela registrovati firmu. Kada bi to uveli u BiH, za mnoga izmišljena radna mjesta u administraciji više ne bi bilo potrebe i tu postoje veliki otpori. Zbog toga se u nekim sredinama firma registruje 80 dana, potrebno je ispuniti 13 procedura i gotovo za svaku kopirati i ovjeravati dokumentaciju za svaki naredni korak. Duboko sam ubjeđen, da BiH može biti lider u ovom dijelu Evrope u razvoju novih tehnologija, istraživanju i razvoju, proizvodnji ideja i novih znanja, koje jedino dugoročno ima rastući prinos na ekonomski rast. Potrebno je doduše, uraditi revoluciju u načinu razmišljanja, što je najteži korak.

Vi ste jedna od rijetkih osoba koja svakodnevno na društvenim mrežama piše o ekonomskim temama u BiH i na taj način doprinosi ekonomskom obrazovanju prosječnog građanina. Međutim, vrlo je mali broj općenito stručnjaka i intelektualaca u BiH koji uopšte pokazuju bilo kakvu želju za ovakvom vrstom javnog angažmana, a što, mogu slobodno reći, uveliko doprinosi opštoj neiformisanosti stanovništva i činjenici da mi danas u BiH nemamo kvalitetno tržište ideja. U čemu Vi vidite uzrok te apatije onih koji su najpozvaniji da o datim temama govore?

Postoji strah, ali i borba za očuvanje svojih položaja. Svakodnevno dobivam desetine poruka od običnih ljudi, koji me i zaustavljaju na ulici i govore pohvalno o ovome što pišem. Međutim struka, osim rijetkih kolega koje čine, kako to volim nazivati progresivni dio struke, ima strah od javnog komentarisanja i davanja prijedloga šta treba uraditi, jer se boje za svoje pozicije koje imaju. Dosta njih mi to i kaže u razgovorima. To je jedan od razloga zbog čega gotovo svakodnevno na društvenim mrežama pišem o temama i pokušavam neku problematiku što jednostavnije prikazati jezikom običnog građanina, sve u cilju da nam svima bude bolje, da napokon kao zemlja krenemo naprijed. Nekada dnevno odvojim i po nekoliko sati da bih napravio određenu infografiku kojom želim kroz sliku, ali i komentar prikazati ono što nas se sve tiče. Trebamo pitati kako se troše naše pare koje dajemo državi. Nije problem što mi izdvajamo pare kroz poreze i doprinose, ali je problem gdje te pare idu i kako se troše. A svi smo nezadovoljni uslugama koje nam se pružaju. Često znam u javnost iznijeti određenu ideju, ne na način da mislim da sam 100% upravu, već da se potakne rasprava kako bi došli što boljih prijedloga. Ali rijetki su koji žele argumentovano diskutovati. Za vas ću po prvi put javno objaviti da će ubrzo izaći moja knjiga „Povratak u sutrašnjost“, kojom sam htio napraviti rezime mojih glavnih objava na društvenim mrežama i razgovora za medijske kuće u protekle tri – četiri godine. Na kraju se ispostavilo da će to biti knjiga od oko 500 stranica i koja će biti besplatna, ali odličan rezime ideja, komentara, analiza i prijedloga kako unaprijediti ekonomiju BiH.

Kroz kultno djelo George Orwella „1984“ glavni lik ponavlja rečenicu „Akouopšte ima nade, ona mora biti u prolima. U kome leži nada za BiH?

Nada leži u progresivnim, mladim, stručnim osobama koje još uvijek nisu napustili državu. Mi mladi moramo vratiti nadu da su pozitivne promjene moguće. Veliki izazov predstavlja što nas je svakim danom sve manje, nas koji možemo nešto novo ponuditi ljudima, jer naši ljudi i dalje na ulici raspravljaju „je li ANP ili nije ANP“, „koliko kojih zastava ima u Predsjedništvu BiH i gdje su postavljene“ i slične teme, a prazni su im frižderi u stanu. Nada postoji, struka je tu ako treba i volonterski da se uključi i da bude na strani rješenja, ali politika je ta koja mora napraviti prvi korak i pružiti ruku struci.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...