Cjenkanje predstavlja drevnu vještinu pregovaranja, kojom kupci i prodavači dolaze do dogovora o nižoj cijeni putem međusobnog razgovora. Ova praksa se najčešće sreće na sajmovima, otvorenim pijacama i uličnim štandovima, gdje su cijene podložnije promjenama u odnosu na one u klasičnim prodavnicama. Da bi pregovaranje bilo uspješno, potrebni su strpljenje, taktičnost, ljubaznost i sposobnost procjene stvarne vrijednosti proizvoda. Uobičajeno je da kupac započne s ponudom nižom od tražene cijene, dok prodavač nastoji postići što povoljniji ishod za sebe, ali se kroz konstruktivnu komunikaciju često dolazi do obostrano prihvatljivog rješenja.

Osim što pruža mogućnost jeftinije kupovine, cjenkanje doprinosi stvaranju posebnog odnosa između prodavača i kupca. Taj lični kontakt obogaćuje iskustvo kupovine, posebno u zajednicama gdje je ova praksa duboko ukorijenjena u kulturu i svakodnevni život. A Elvir Osmanović iz Travnika je kralj pijace. Ovaj Rom ima “doktorat” iz cjenkanja, a svoje bogato znanje o biznisu na pijacama nedavno je podijelio u videu koji je postao hit na društvenim mrežama.

“Znaš kako mi znamo ko ima para, a ko nema. Kad vidimo mušteriju da je slab s kešom, za njega je marka. Ako vidimo da je malo bolje stojeć, za njega je 10–20 maraka, ono što je za drugog bila marka. Ako hoćemo nešto da uvalimo, kažemo da je ispravno, a prodamo pokvareno. Ali cjenkaju se, ovdje se ne zna ko je veći cigo”, rekao je Elvir. “Najskuplja stvar na ovoj pijaci košta do 100 maraka. Znači, nema ovdje skupljih stvari”, rekao je.

Traži partnericu

Kaže i da je trenutno u potrazi za ženom koja ima volju za radom:

“Eto, vidite kakav sam, imam 60 kila s krevetom. Tražim sebi ženu koja hoće da radi, da hoće da priča. Imam puno robe, sve ovo je moja roba. Trebaju mi 2–3 žene, eto, ne može jedna ovdje, treba više žena da radi. Znači, trebaju mi žene koje vole da pričaju i da rade. Ja imam robe 68 metara štanda. Mi Romi ne želimo da radimo za male plate u firmama, pa radije prodajemo na pijaci”, rekao je.

“Ali treba i za ženidbu, je l’ tako?”, upitao je snimatelj uz smijeh, a Elvir je odgovorio:

“Jest, jest, treba mi za ženidbu. Imam kravu kod kuće koju treba musti. I radimo na bijelo, mislim, po danu na crno, naveče na bijelo”, rekao je Elvir u šali.

“Pa ima svega ovdje, šta sve ovdje prodaješ?”, upitao je snimatelj, a Elvir mu je odgovorio:

“Ima automobila, registrovanih i neregistrovanih. Ima svega. Ja imam šest štandova. Onu sam curu tamo našao u onom pasatu, sviđa mi se, znaš kako radi, ali ima opasnog čovjeka tamo”, rekao je u šali.

“Nema gdje me ne znaju. Znači, onaj zmaj iz Šipova, on je mala maca za mene. Ja sam zmaj iz Turbeta. Javite se žene raspuštenice. Ovo sve slabo radi, vidi, pogledaj ovamo, slobodno snimi. Ovo slabo radi, a ja sam to doveo. Ja radim sam, one se tu šminkaju i to treba otjerati. Mi Romi smo najpozitivniji narod na svijetu. Dajemo i džaba onome ko nema para. Dolaze i kupuju ovako sebi ovo što mogu”, rekao je Elvir.