ZELE LIPOVAČA EKSKLUZIVNO ZA „SB“: Kako su nastale Divlje Jagode; Otvoreno o Tifi, Mucu, Bregoviću, prekidu snimanja albuma u „Jugotonu“ i zbog čega je Gibonni otišao iz kultnog benda…

Bend Divlje Jagode slavi 40 godina karijere, a nedavno je objavljen i album pod nazivom „Jukebox“ na kojem su radili gotovo dvije godine. O počecima karijere, jugoslavenskoj estradi toga doba, ali i burnim vremenima kroz koja je bend prolazio, za „Slobodnu Bosnu“, uoči sarajevskog koncerta govorio je legendarni gitarist Zele Lipovača

  • Kultura

  • 20. Feb. 2020  20. Feb. 2020

  • 1

Uspjeli ste okupiti dobar dio svirača i pjevača s kojima ste surađivali u protekle četiri decenije. Naslovna kompozicija na albumu posvećena je posebnoj osobi. Po čemu pamtite Mustafu Ismailovskog Muca?

Muc je bio klavijaturista iz prve, originalne postave Divljih Jagoda. Bio je izuzetno talentiran, vesele prirode i koliko se sjećam, uvijek nasmijan. Dobro se sjećam velikog stana u Palmotićevoj 45 u Zagrebu gdje je živio sa roditeljima, koji su nas „Jagodare“ prihvatili kao da smo njihovi.

Foto: Privatni arhiv

Bez obzira što su nam se nakon prvog albuma putevi razišli, ostali smo pravi prijatelji sve do trenutka kada se Muc razbolio i potpuno neočekivano nakon kratke bolesti preminuo. Od tada, pa sve do danas, Toni i ja smo razmišljali šta da napravimo, a da to ostane kao trajni pečat u sjećanje na njega.



Na što ste najviše ponosni u protekla četiri desetljeća, žalite li za nekim greškama?

Činjenica da nikad nisam išao linijom manjeg otpora, kao i to da 40 godina uspješno vodim bend na prostoru gdje rock nikad nije bio priznata umjetnost govori sama za sebe. Kako ne postoji idealna ljubav ili prijateljstvo, tako ne postoji osoba koja će savršeno i bez greške voditi jedan bend, odnosno biti idealan lider. Promašaji i greške su sastavni dio svakog, pa i najmanjeg uspjeha.


Foto: Privatni arhiv

Kakvi su bili počeci Divljih Jagoda. Gdje je sve počelo?

Moje odrastanje i sve što sam kao klinac, a kasnije i kao gimnazijalac upijao tih godina, imalo je veze sa kulturom Zapada, a posebno kad je u pitanju gitara, tako da je bilo logično da sam malo kasnije napravio Divlje Jagode po uzoru na neke svjetske rock bendove ali i gitarske heroje koji su me inspirirali.

Divlje Jagode su oformljene u Zagrebu 1977. godine i prvu postavu su činili Adonis- bubnjevi, Muc-klavijature,Toni-vokal, Nihad- bas gitara i ja na gitari.

Foto: Privatni arhiv


Nakon što smo početkom 1979. objavili prvi album "Divlje Jagode", moja odluka je bila napustiti Zagreb, tako da sam na jesen te godine preselio u Sarajevo bez ikakvog plana kako dalje. Već iduće godine potpisujem ugovor za sarajevski „Diskoton“, zovem Tonija da mi se pridruži, a umjesto Nihada i Adonisa dolaze Nasko i Ale. Snimamo drugi album "Stakleni Hotel" i od tada odiseja Divlje Jagode neprekidno se nastavlja sve do danas.

Mlađi fanovi možda ne znaju za ovaj podatak, ali jedno vrijeme se oko Divljih jagoda „motao“ jedan mali iz Splita, pjevač grupe „Osmi putnik“. Što se dogodilo pa Zlatan Stipišić nikada nije zapjevao s vama?

Vjerojatno sam jedan od rijetkih koji je krajem 80-ih u Džibi prepoznao izuzetno talentiranog tekstopisca, pjevača ali i autora. Iskreno sam vjerovao, da možemo napraviti veliki posao, ne samo u Jugoslaviji, nego i puno šire. Nakon što smo napravili dogovor, ali i plan za snimanje novog albuma Divljih Jagoda, Džibo je došao kod mene u Sarajevo, gdje smo u malom studiju, kod mog prijatelja Mande na Grbavici, proveli skoro dva mjeseca praveći demo snimke za novi album. Kada smo završili, meni je snimak zvučao obećavajuće, ali sam mislio kada uđemo u pravi studio, da će sve skupa, pa i njegov vokal zvučati puno bolje.

Potpisujemo ugovor za diskografsku kuću „Jugoton“ i nakon tog odlazimo u Zagreb gdje je bio bukiran termin u studiju. Ja sam za to snimanje pozvao tonca i producenta iz Londona koji je u to vrijeme radio u čuvenom studiju Matrix. Nakon što smo snimili nekoliko numera i nakon što ih je Džibo otpjevao, to nije bilo niti blizu mojih, a vjerujem i njegovih očekivanja. Definitivno se pokazalo da on nije onaj tip rock pjevača koji s lakoćom može otpjevati sve što bi se tražilo od njega. Ja sam prekinuo snimanje, vratio „Jugotonu“ novac i svako je krenuo svojim putem. Kad danas razmišljam, možda sam bio previše kritičan i možda smo trebali snimiti album do kraja. Mislim da sam napravio grešku.


Foto: Privatni arhiv


Zele je personifikacija Divljih Jagoda, mnogi će reći kako je to bend koji je promijenio najviše pjevača u bivšoj Jugoslaviji. Što zapravo tražite od pjevača i jeste li strog „sudac“ na audicijama?

Činjenica da je kroz bend prodefilirao velik broj pjevača ali i svirača, znači da mi nije bilo lako i da je to možda najgori scenarij, koji bilo koji lider ili kako ga god zvali, može imati u bendu. Ja sam sa većinom albuma, zbog personalnih promjena, bio tako reći na početku i iznova se morao dokazivati i izmišljati „toplu vodu“ da bi bend ostao u vrhu. Velika većina bendova koji su imali sličnu situaciju raspali su se ili su jednostavno prestali postojati, jer nije išlo. Ako govorimo o svim članovima koji su od početka, pa do danas prošli kroz bend, sigurno je da su svi oni ostavili manje ili više traga i svatko od njih je imao neke svoje fanove, koji su ih pratili dok su bili u Divljim Jagodama.

Koga biste izdvojili od njih? Po mnogima je Mladen Vojičić Tifa ostavio najdublji trag u bendu…

Kada govorimo o pjevačima, teško je biti sudac, još teže objektivan, pa mislim da je bolje da netko drugi napravi top listu umjesto mene.
Ipak, kao što se na stotine nevjerojatno dobrih flamenco gitarista u svijetu nemoguće porediti sa Paco De Luciom, tako je bilo kojeg pjevača prilično teško porediti sa Tifom, bez obzira o kome se radi. Kad to kažem, ne govorim samo o pjevačima koji su prošli kroz Divlje Jagode i koji su svi do jednog bili na visini zadatka i ostavili neizbrisiv trag, nego i mnogim drugim poznatim imenima koji su svi do jednog imali i imaju uspješne karijere. Da budem malo jasniji, Tifa je apsolutno unikatna pojava i mislim da će proći godine i decenije, a da se takav neće ponovo pojaviti.

Foto: Privatni arhiv

Album „Konji“ je možda i jedan od najboljih i najkomercijalnijih rock albuma u bivšoj Jugoslaviji, snimali ste ga u Sarajevu, a producirao ga je Peter Hinton, sjećate li se neke anegdote iz tog vremena?

Sjećam se da je za vrijeme snimanja kroz studio prodefilirao priličan broj djevojaka kako iz Sarajeva tako iz Beograda, Zagreba i da mi je Peter Hinton u jednom trenutku prišao i rekao da njemu ništa nije jasno. Ja sam pomislio da nešto nije u redu i pitao ga u čemu je problem. On mi je odgovorio da je on radio sa mnogim poznatim bendovima, ali da nikad nije vidio toliko ljepotica za vrijeme snimanja bilo kojeg albuma i da je on do tada mislio, da je to privilegija samo velikih svjetskih bendova…

U jednom trenutku u Divlje Jagode dolazi bivši pjevač Bijelog dugmeta, a u Dugme stiže pjevač Jagoda. Kako je do toga došlo? Kakav ste uopće odnos imali s Goranom
Bregovićem?

Koliko se sjećam, Goran i ja se i nismo nešto družili, ali smo ponekad znali popiti kafu i malo popričati. Vezano za Tifu i njegov dolazak u Jagode, ne postoji teorija zavjere. Ja sam jednostavno htio napraviti album sa Tifom, bez obzira na činjenicu da je Tifa skoro uvijek bio investicija visokog rizika, a pogotovo u tom
periodu. Kao što sam tad i predvidio, Tifa je nekoliko mjeseci nakon izlaska albuma i odsviranih desetak koncerata napustio bend. Ja u tome nisam vidio ništa loše i mi smo ostali prijatelji sve do danas.

Na posljednjem solo albumu „Internal Waves Of Love”, čiju je recenziju objavila „Slobodna Bosna“, svirali ste i surađivali s nekim od najvećih imena rock and rolla, planirate li neku novu suradnju?

Moja suradnja sa Tonijem Martinom (Black Sabath), ali i sa Andy La rock-om (King Diamond) će se i dalje nastaviti i to na narednom solo albumu. Da li će se kao gost na albumu pojaviti još netko od poznatijih imena, sada ne mogu potvrditi, ali pokušavamo dogovoriti gostovanje Joe Lee Turnera.


Osim po virtuoznoj svirci, veliki ste kolekcionar gitara, na čemu Zele danas svira? 

 Daleko sam od kolekcionara, ali je istina da imam priličan broj „ljepotica“ u mojoj kolekciji. U zadnjih nekoliko godina broj je porastao i to zahvaljujući Draženu Tillu koji mi je napravio nekoliko unikatnih modela, ali i Nerminu Kuriću koji mi je poklonio izuzetno vrijednu gitaru iz njegove kolekcije QRich Guitars. Ako govorimo o zadnjih 15-20 godina, kada su u pitanju koncerti, ali i snimanja u studiju, nekih značajnijih promjena nije bilo. Kako na koncertima, tako i u studiju glavnu riječ i dalje vodi Fender Stratocaster napravljen davne 1966. godine. Možda je važno napomenuti, da sam nakon dugo vremena za potrebe snimanja albuma Jukebox po prvi put koristio Les Paul Gibson '59 i odsvirao većinu ritam gitara.


Foto: Privatni arhiv


Pratite li ono što se događa danas na estradi, je li propao rock and roll?

Moram biti iskren, pojma nemam šta se događa na Balkanu kada govorimo o estradi. Ako ja i dalje radim, i to prilično uspješno, znači da još nije na pomolu Judgement Day.

(Razgovarao: M. Iličić)

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...