Bosna i Hercegovina u periodu između 1878. i 1918. bila je novoosnovani austrougarski kondominijum nastao vojnom okupacijom teritorija Osmanlijskog carstva 1878. na osnovu dogovora velikih sila na Berlinskom kongresu iste godine, a zatim kolonija uspostavljena aneksijom koja je izazvala dalekosežnu krizu.

U periodu 1878–1908, od okupacije do aneksije, Bosna i Hercegovina je formalno bila osmanska provincija, ali je stvarna vlast u njoj pripadala Austro-ugarskoj. Po Berlinskom sporazumu i Carigradskoj konvenciji suverenitet nad BiH pripadao je sultanu, ali je u stvarnosti to njegovo pravo bilo nudum ius, jer je stvarno vršenje vlasti bilo u rukama Austro-ugarske monarhije. Nakon aneksije BiH je i formalno postala habsburška pokrajina, ali je ona i u okviru Monarhije zadržala osoben položaj. Bosna i Hercegovina je smatrana za krunsku zemlju Habsburgovaca, kojom po ovlaštenjima vladara zajednički upravljaju vlade Austrije i Ugarske.

Sa stanovišta unutrašnjeg pravnog poretka BiH je bila treća država unutar Monarhije, pošto se njen pravni sistem razlikovao i od austrijskog i od ugarskog pravnog poretka. Stanovnici BiH nisu pravno bili ni austrijski niti ugarski državljani, nego su tretirani kao bosanskohercegovački zemaljski pripadnici. Kao corpus separatum, unutar Monarhije, BiH nije bila ravnopravna sa njene druge dvije države. BiH nije imala nikakvih samoupravnih prava, niti je mogla učestvovati u tzv. zajedničkim poslovima u Monarhiji, pa se u političkom pogledu nalazila u potpuno zavisnom položaju u odnosu na Austriju i Ugarsku.

Austrougarski zvaničnici aktivno su promovirali Bosnu i Hercegovinu kao novu i cvjetajuću zemlju u njihovoj vladarskoj kruni. Habsburški zvaničnici objavili su brojne eksponate o bosanskoj historiji, folkloru i arheologiji, s umjetnicima poput Alphonsa Muche koji su predstavili bosanski paviljon na izložbi u Parizu 1900. godine.

Nacionalizam je do 1905. bio integralni faktor bosanskohercegovačke politike, pri čemu su nacionalne političke stranke odgovarale trima grupama koje su dominirale izborima.

U Bosni i Hercegovini, svaki od tri naroda je po pitanju politike bio predstavljen svojom političkom partijom. Bošnjake su zastupali Muslimanska narodna organizacija, Srbe Srpska narodna organizacija, dok su Hrvate predstavljale dvije političke stranke, Hrvatska narodna zajednica i Hrvatska katolička udruga. Bosanski sabor, kao najviši administrativni organ, je uspostavljen ustavom iz 1910. godine.

Parlamentarne stranke su bile:

Muslimanska narodna organizacija

Hrvatska narodna zajednica

Hrvatska katolička udruga i

Srpska narodna organizacija.

Neparlamentarne stranke

Ostale stranke koje su djelovale u političkom životu Bosne i Hercegovine ali koje nisu bile parlamentarne:

Muslimanska napredna stranka

Muslimanska demokracija

Srpska narodna nezavisna stranka i

Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine

(SB)