O grozotama koje je počinio belgijski kralj Leopold II. uglavnom se malo zna.

Taj je vladar zbog nezapamćenih zločina dobio nadimak „bijeli kralj crne smrti“, a odgovoran je za smrt više od deset miliona ljudi, te za stotine hiljada osakaćenih muškaraca i žena.

Jedno od najkrvavijih poglavlja u povijesti Konga počelo se ispisivati na drugoj strani svijeta, u Berlinu. Na konferenciji na kojoj se odlučivalo o sudbini kolonijalne Afrike, teritorij tamošnje druge najveće države 1885. je dodijeljen belgijskom kralju u privatni posjed.

Leopold II. nije bio jedini europski državnik svoga vremena koji je smatrao da je nacionalna veličina proporcionalna resursima “iscijeđenim” iz kolonija, ali je metoda kojom je to činio bila bez presedana.

Prirodni resursi Konga, države sedamdeset šest puta veće od Belgije, bili su ogromni.

Zemlja je bogata bakrom, bjelokosti, sirovom gumom, zlatom i dijamantima, a Leoplod je htio sve za sebe.

Ako mu robovi ne bi isporučili dnevno propisanu dozu kaučuka, jedinice “Force Publique”, kraljeve privatne vojske, kažnjavali su ih bičevanjem odnosno, a nakon toga i odsijecanjem ruke, stopala ili penisa.

U slučaju da bi neki radnik pobjegao, bez udova su ostajala i njegova djeca. Onima koji su bili dovoljno ludi da se pobune, glave bi završile pribijene na ogradama, a jednom su vojnici, svi odreda kršćani, čitavu obitelj prikucali za drvenu ogradu, i to na način da njihova trupla čine oblik križa.

Ponekad bi, iz čiste zabave, Belgijanci spaljivali čitava sela, a žene su trpjele nezamislive vrste seksualnog nasilja, čiji kraj mnoge ne bi žive dočekale. Masovno su nicali dječji radni logori. Jedan od vojnih zapovjednika, Van Kerckhoven, imao je vrt ukrašen s dvadeset jednom domorodačkom glavom. Bolesni umovi iz Europe pretvorili su Kongo u pakao na zemlji.

Prve vijesti o genocidu donio je u svijet američki vojnik James Washington Williams, opisujući sve u pismu predsjedniku SAD-a, kada je prvi upotrijebio izraz “zločin protiv čovječnosti”. Kralju psihopati Kongo je oduzet 1908. godine, pod pritiskom međunarodne zajednice, no za zločine koje je počinio nikad nije odgovarao pred zakonom. Umro u dobi od sedamdeset četiri godine.

(SB)