Sveta misa u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu, koja će biti služena 16. maja 2020. godine za sljedbenike ustaškog pokreta u NDH koji su stradali od snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) u Bleiburgu 1945. godine, izazvala je brojne osude.

Veliki broj javnih ličnosti, građana, antifašista, nevladinih udruženja osudio je održavanje mise, baš kao i Jevrejska zajednica u BiH, Srpska pravoslavna crkva, Ambasada SAD-a u BiH, kao i Ambasada Izraela u Tirani, koja je nadležna i za Bosnu i Hercegovinu.

Islamska zajednica u BiH kaže da je Hrvatska odgovorna za misu, jer je pokrovitelj manifestacije Sabor Republike Hrvatske, te da je misa pogrešno adresirana na Sarajevo.

S druge strane, Dragan Čović, HDZ BiH, nevladino udruženje Hrvatski narodni sabor, kao i brojni franjevci, pripadnici Katoličke crkve podržali su kardinala Vinka Puljića u organizaciji mise, kazavši da se vodi jedan javni linč Puljića i Katoličke crkve u BiH.

Iako Katolička crkva u BiH ima apsolutnu autonomiju u organizaciji mise, pa čak i ovakvog karaktera, isto tako i građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine imaju pravo iskazati svoje nezadovoljstvo i organizirati mirne proteste zbog mise ubijenim sljedbenicima Ante Pavelića.

Iz Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini (SABNOR) pozvali su građane da masovnim mimohodom u tišini 16. maja u 12 sati na Trgu BiH, na mjestu gdje je ustaška vlast pod vodstvom Maksa Luburića u martu 1945. objesila 55 antifašista, odaju poštu, kako je navedeno, "žrtvama zločinačkog ustaškog terora u Sarajevu 1941 - 1945".

Zašto je Sarajevo baš izabrano za mjesto mise, a ne neko drugo mjesto gdje su katolici u većini u BiH, pravo je pitanje. O toj temi smo razgovarali sa savjetnikom za kulturu i religiju Jevrejske zajednice u BiH Elijem Tauberom.

Slobodna Bosna: Zbog čega je, prema Vašem mišljenju, izabrano Sarajevo za služenje mise i ima li ovo teži politički, a ne samo vjerski značaj?

- Mislim da tu nije bilo tolika namjera da se sam grad Sarajevo pogodi prenošenjem mise s jednog na drugo mjesto. Mislim da je ona mogla biti održana na bilo kojem drugom mjestu, gdje živi većinsko katoličko stanovništvo. Sarajevo im se, međutim, učinilo zgodnim zato što je to glavni grad Bosne i Hercegovine i time bi oni dali veći značaj samoj toj misi. Nije isto da je misa održana u Širokom Brijegu ili u Mostaru, ali kada se održi u Sarajevu, to ima veći državni značaj, jer je to glavni grad države. Mislim da je to bila namjera da se prebaci težina događaja na Bosnu i Hercegovinu, tj. na najviši nivo. Meni je žao što je došlo do ovakvih pomjeranja. To je, prije svega, misa koja se nigdje nije trebala održati. Niko ne može razdvojiti stvarne žrtve u Drugom svjetskom ratu od nevinih iz Bleiburga, kojih je bilo u malom procentu u odnosu na stradale zločince. Sad je to stavljeno pod jedan krov, u jednu jedinu jedinstvenu priču i to je ono što nas ljuti. Nećemo da dozvolimo da nam se na neki način ova priča, o gradu Sarajevu, koja sa sobom nosi vrlo pozitivne priče, pokvari jednom takvom misom, koja nije posvećena nevinim stradalima u Bleibrugu, već onima koji su stradali u Bleiburgu. To je bitna razlika. Naravno, Katolička crkva, pa da kažem slobodnije i Hrvatska, neće da to prihvate, jer onda moraju priznati sve zločine koji su se desili u Drugom svjetskom ratu.

Slobodna Bosna: Koliko je važno što je veliki broj zvaničnika i građana u BiH i Sarajevu digao svoj glas protiv mise u BiH?

- Meni je izuzetno drago da su mnogi dobri ljudi koje poznajem, digli svoj glas i protestirali protiv prenošenja mise u Sarajevo. Među njima su i ljudi s kojima sam išao u gimnaziju u istoj generaciji i s kojima sam se družio. Tu ima i Hrvata, koji nisu htjeli dozvoliti da se Sarajevo na takav način stavlja u određenu mrežu. Veoma mi je drago što su ljudi iz umjetnosti, kulture, iz privrednog života i, na kraju, antifašisti stali na jednu te istu poziciju i osudili zašto se u Sarajevu dešava misa "za sve one kojih više nema". Međutim, da li se zaista može držati molitva baš za sve koji su živjeli na ovoj planeti, iako svojim postupcima nisu zaslužili da im se jedna dobra riječ kaže i na ovom i na onom svijetu.

Slobodna Bosna: Kakvu poruku, prema Vašem mišljenju, šalje Katolička crkva u BiH služenjem mise za fašiste u Bleiburgu, dok istovremeno niko nije spomenuo 10.000 žrtava fašističkog terora u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata?

- Pa, čitava politika se vodi da se revalorizuju ustaše i ustaški pokret. Jako dobro su uspjeli u tome. Do sada ne znam koliko puta je održana ta misa o Križnom putu. Najgora stvar je da smo mi time dozvolili da se u regionu, a ne samo u Bosni i Hercegovini, priča o Bleiburgu na jedan drugi način. To znači da se žale žrtve Bleiburga, a da se ne spominju stotine hiljada ljudi, koji su stradali od ustaškog ili četničkog terora. To je bitna stvar. Mi zataškavamo stvarnost koja se desila u Drugom svjetskom ratu i molimo se za one koji su stradali na samom njegovom kraju, koji su stradali zato što su bili zločinci.

(K. S.)