Nakon što su jevrejska udruženja (domaća i svjetska), antifašistička udruženja, najviši zvaničnici vlasti, skoro sve političke stranke u BiH i međunarodni mediji osudili održavanje mise za "žrtve Bleiburga" u Sarajevu, uslijedila je prepiska između HKD Napredak i BZK Preporod u posve drugačijim tonovima.

Naprije je HKD Napredak objavio saopćenje u kojem tvrdi da najavljena misa nema veze sa rehabilitacijom ustaškog režima.

"Nema nikakve logike i neprihvatljivo je bilo kakvo povezivanje duhovnoga nadpastira Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini sa zločinačkim pothvatima na osnovu njegova duhovnog pijeteta prema ubijenima i njihovim obiteljima. Stoga u svakom protivljenju takvomu sjećanju na preminule vidimo sustavno kršenje temeljnih vjerskih sloboda katolika", poručuju iz HNK Napredak.

Drugim riječima, jevrejska udruženja, Predsjedništvo BiH i strane ambasade ne samo da nisu u pravu, već "sistemski napadaju vjerske slobode katolika"!?

Tu tezu iz saopćenja HKD Napredak potpuno preuzima predsjednik BZK Preporod Sanjin Kodrić, koji svoje pismo predsjedniku HKD Nikoli Čiči započinje sljedećim riječima: "Vaše saopćenje shvatamo kao prilog smanjivanju nastalih tenzija, uz uvažavanje slobode kao temeljne vrijednosti savremenog svijeta, uključujući i slobodu vjere i vjerskog izražavanja, te uz osudu svake vrste totalitarnih režima i praksi".

Zatim nastavlja sa pravdanjem, ne spominjući nijednom riječju činjenicu na koju su ukazali svi navedeni subjekti, a to da je misa posvećena svim ubijenim na Bleiburgu što uključuje i ustaške zločince.

To da misa uistinu obuhvata ne samo nedužne žrtve, već i one dužne, potvrdilo je i saopćenje Biskupske konferencije u kojem se kaže da "moliti za neku osobu ili za neku skupinu ne znači niti odavati počast toj osobi ili skupini, niti poistovjećivati se s njima, niti prihvaćati njihova politička uvjerenja".

Drugim riječima, misa u organizaciji Biskupske konferencije uistinu se odnosi i na ustaše (čak iako to ne znači da se Crkva slaže sa njihovim političkim uvjerenjima).

Predsjednik BZK Preporod nijednom rečenicom ne ulazi u ovu dimenziju problema, te potpuno ignoriše to zbog čega je misa sporna, i u svome pismu daju podršku interpretaciji po kojoj je sve ova bura jednostavno ničim izazvani pokušaj institucija vlasti BiH, jevrejskih i drugih udruženja da ugroze vjerske slobode katolika.

Dobro, reći će neko, Kodrić možda sve to i zna, ali želi da se solidariše sa manjinskom etničkom skupinom koja se (svojom greškom) našla pod pritiskom.

Čak i da je to tačno, Kodrićeva reakcija je i dalje bedasta. Jer nisu ovdje "povrijeđena osjećanja" samo Hrvatima kao manjinskoj etničkoj grupi u Sarajevu. Daleko više imaju pravo biti uznemireni sarajevski Jevreji kao još veća manjina, jer ubicama njihovih 10.000 roditelja i rođaka priređuje misa u Sarajevu, kakva je ranije zabranjena u Austriji. Ili Kodrić Jevreje smatra manje vrijednim jer ne pripadaju skupini konstitutivnih naroda!?

Da bi slikovito bilo objašnjeno, to je kao da je Srpska pravoslavna crkva napravila molitvu u Sarajevu za sve "nepravedno osuđene" haške osuđenike, što bi uključivalo i krvnike poput Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Ljubiše Beare, koji su izvršili genocid nad narodom kojem i sam Kodrić pripada.

Da li bi Kodrić reagirao kao što su reagirali i Jakob Finci i Boris Kožemjakin, te Svjetski jevrejski kongres?

Ili bi pak, dosljedno svojim sadašnjim stavovima, rekao da je to samo upražnjavanje vjerskih sloboda, te da bi osude toga bile ugrožavanje vjerskih sloboda manjinskih Srba u Sarajevu?

Teško je govoriti šta bi Kodrić uradio, ali lako je govoriti o tome šta jeste i šta nije dosad uradio. Nije naprimjer napisao nijedno pismo solidarnosti "La Benevolenciji", niti Jevrejskoj zajednici, a Napretku je već uputio dva.

Kodrić je počasnom predsjedniku Napretka Franji Topiću napisao da "ne gubi vjeru u naše Sarajevo i našu BiH", dok Jakobu Finciju nije ništa napisao, valjda puštajući ga da gubi vjeru u "naše Sarajevo". Kodrić se sjetio uloge Napretka u pružanju pomoći građanima opkoljenog Sarajeva, ali se nije sjetio iste takve uloge "La Benevolencije".

No da stvar bude gora, Kodrić je u svojim pismima iznio i jednu upitnu političku ocjenu. Pored ostalog, on u svom prvom pismu Nikoli Čiči, piše i sljedeće: "Uzimajući u obzir ono što je demografska realnost, posebna je zadaća upravo Bošnjaka da skrbe o ravnopravnosti svih naroda i građana u BiH, a mi tu svoju obavezu s punom odgovornošću nastojimo ispuniti."

Nastupajući kao portparol Bošnjaka, iako nema nikakav izborni legitimitet za to, Kodrić navedneom rečenicom faktički reproducira mitove HDZ-ove propagande o tome da su Hrvati uistinu ugroženi, te da odgovornost za neravnopravan položaj (ili bolje reći osjećaj neravnopravnog položaja) svih ostalih moraju nositi isključivo Bošnjaci (samo zbog toga što su najbrojniji), čime se skida odgovornost sa srpske i hrvatske politike.

Samo je nekoliko koraka od te teze do one predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da Bošnjaci prave istu grešku kao Srbi u Jugoslaviji, čime on zapravo prijeti razbijanjem države BiH unaprijed određujući Bošnjake kao krivce samo zato jer su najbrojniji.

Pitanje je koliko je Kodrić uopće svjestan implikacija političke pozicije koju je, možda i vođen dobrim namjerama, zauzeo u kontekstu mise za Bleiburg u Sarajevu.

(S. B.)