Piše. AMARILDO GUTIĆ

Sve je legalno, ali nije po zakonu. Oksimoron je to ilustrativan za javne nabavke u nekoliko projekata koje Vlada Kantona Sarajevo realizuje u saradnji sa Razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP).

Ukupno je petnaest zajedničkih projekata predviđeno u razdoblju od 2018. do 2010. godine. Nekoliko je okončano, veći dio u fazi je realizacije ili pripreme. Ukupna vrijednost za ovu i prošlu godinu je 27,9 miliona, od čega UNDP donira 5,7, a preostalih 22,2 miliona su iz kantonalnog budžeta. Nekoliko projekata kantonalna vlada finansira u potpunosti, no ipak je procedura javne nabavke prepuštena UNDP-u, iako bi, shodno zakonu, to morali voditi kantonalna ministarstva ili institucije.

Polovinom decembra prošle godine Vlada KS, predvođena premijerom Edinom Fortom, ovlastila je Ministarstvo saobraćaja za potpisivanje Sporazuma sa UNDP-om o nabavci deset novih minibusa. Planirano je da 1,4 miliona uloži Sarajevski kanton, a stotinu hiljada UNDP, kojem je povjerena nabavka minibusa. Upravo na dan kada je izabrana nova vlada, saopšteno je kako u Sarajevo stiže – devet novih minibusa, bez detalja o cijeni i dobavljaču. Niko iz vlade nije pitao, barem ne javno, šta je sa desetim minibusem?

„Kao najpovoljniji i tehnički prihvatljiv ponuđač u okviru tenderske procedure za nabavku i isporuku minibusa je odabrana kompanija Sejari d.o.o. Sarajevo. Ukupno je naručeno 9 minibusa, iznos jedinične cijene je 144.633,62 KM (bez PDV-a), odnosno ukupna vrijednost nabavke 9 minibusa iznosi 1.301.702,58 KM (bez PDV-a). Očekivani rok isporuke minibusa u Sarajevo je prva polovina mjeseca jula 2020. godine,“ navode iz UNDP-a nakon upita Žurnala.

Najmanje tri stručnjaka iz oblasti javnih nabavki potvdila su za Žurnal da prepuštanje obavljanja javnih nabavki, kada je cjelokupan ili znatno većinski dio novca iz budžeta, nije zakonito. Vlada Kantona Sarajevo se u odgovoru na Žurnalov upit pozvala na međunarodni Ugovor potpisan između UN-a i Bosne i Hercegovine decembra 1995. koji definiše način rada UN agencija na teritoriji Bosne i Hercegovine, a kojeg povezuju sa članom 10 stav (1) c) Zakona o javnim nabavkama BiH(!?).

„Ugovor koji se dodjeljuje u skladu s međunarodnim sporazumom prema kojem se primjenjuje posebna procedura međunarodnih, kreditnih ili donatorskih aranžmana ili ugovor o javnoj nabavci koji je zaključen u skladu s posebnim pravilima definiranim međunarodnim ugovorom između Bosne i Hercegovine i jedne ili više država za projekte koje će ugovorne strane zajednički izvoditi ili koristiti, ili na osnovu međunarodnih sporazuma o stacioniranju trupa koje zaključi Bosna i Hercegovina“, piše u tom paragrafu.

Tako, primjera radi, javne nabavke za sanaciju objekata MUP-a KS te nabavke opreme za Vodovod i kanalizaciju koje sa 1,2 miliona u potpunosti finansira kanton, vodi – UNDP! 

Nakon prethodne, i vlada premijera Marija Nenadića nastavlja istu praksu, očito želeći da prepuštanjem vođenja javnih nabavki odbaci eventualnu odgovornost za sumnjive pobjednike, potom i za neke dodatne radove ili, pak, neuspjele tendere, poput onih za završetak fasaderskih radova na objektu Akademije scenskih umjetnosti. A upravo zahvaljujući neuspjelim tenderima u ovom slučaju, pokazalo se da može i jeftinije. Umjesto “odoka” planiranih 1,5 miliona, posao je obavljen za 174.000 maraka!?

Istovremeno, ovakva metoda prepuštanja javnih nabavki UNDP-u ili bilo kome drugom po istoj metodi, može značiti da nema ni unutrašnjeg povjerenje unutar same vlade, da postoje “pozdani” i “nepouzdani” ministri kada je riječ o javnim nabavkama. Ako je tako, čemu onda Zakon o javnim nabavkama? Takvom praksom može biti i ukinut, jer gubi smisao, a osnovni je bio da institucije i nadležni rukovodioci konačno prekinu sa praksom prekomjernog trošenja javnog novca i ugovaranja poslova stranačkim favoritima.

Sumnjivi slučajevi evidentirani u vremenu pandemije korona virusa ilustrativno su pokazali značaj regularne procedure javnih nabavki.

Ukoliko se nešto ne promijeni u odnosu pravosuđa, koje sve prepušta blagim prekršajnim kaznama, zakon će ostati samo sredstvo kojim se “pokriva” više od pola milijarde maraka prekomjerno godišnje potrošenog novca.

(zurnal.info)