'U početku su ulice bile okupirane mladim buntovnicima, ali sada su u prvom planu obiteljski ljudi ili, recimo, studenti. To je pouzdan znak da bi se iz prosvjeda ipak mogla izroditi promjena', smatra ovaj novinar s višedecenijskim iskustvom, godinama stacioniran u Washingtonu. 

'Bijela kuća potpuno je blokirana sa svih strana različitim čeličnim pločama, željeznim ogradama, betonskim barikadama i svim mogućim preprekama, a blokada se proširila i na obližnji Lafayette park, nikad nisam svjedočio nečemu sličnome. Prosvjedi i dalje traju u najmanje 140 velikih gradova i radi se o urbanoj gradskoj priči. Osobno me to malo podsjeća na šezdesete godine prošlog stoljeća, a siguran sam da će se nakon svega dogoditi reforme sustava - prije svega u zakonodavstvu, sudskoj praksi i kaznenoj politici', predviđa Puljić.

U Americi je, kaže, doista na djelu golema neravnopravnost u različitim aspektima života, a populacija Afroamerikanaca to svakodnevno osjeti na svojoj koži. Za ista krivična djela crnci se osuđuju na višestruko veće kazne, a tamnopute Amerikance policija na ulicama konstantno zaustavlja bez povoda pa ih maltretira. 

'Nacisti i rasisti su u dijelu javnosti sada naprosto OK'

'Bijeloj djeci to se ne čini. I premda je neravnopravnost oduvijek postojala, premda je i ranije bilježena velika policijska brutalnost koju su pratili masovni prosvjedi, ovaj put ključan sastojak bio je Donald Trump. Bijeli rasisti i suprematisti uvijek su postojali, ali bili su skriveni, jer im je bilo neugodno izlaziti u javnost. Trump im je širom otvorio vrata javnog prostora i na neki način im dao legitimitet, to je jedna od najpogubnijih posljedica njegova predsjednikovanja. Nacisti i rasisti su u dijelu javnosti sada naprosto OK', pojašnjava Puljić.

'Do njegove pojave, Amerikanci, zapravo, nisu znali značenje riječi 'nacionalizam', u to sam se uvjerio u svojih dvadeset pet godina življenja ovdje. Da, oni su oduvijek bili domoljubi i patrioti, ali u posljednjih nekoliko godina probudio im se refleks da moraju biti bolji, jači, nadmoćniji od drugih. Sva sreća da ova okupljanja ne privlače rasiste, u pravilu naoružane, nego upravo suprotno - mahom miroljubive ljude, kojih je, po mojoj procjeni, preko 99 posto. Rasisti imaju neka druga okupljanja i sva sreća da se nisu odazvali pozivima na izlazak na ulice, jer bi bilo krvi do koljena', kaže sagovornik Tportala.

On nimalo ne sumnja u to da je Amerika društvo nejednakih šansi, posebno za crnačku populaciju, a koja ima veoma malo izgleda za uspjeh u životu: sve počinje od loših dostupnih škola i nekvalitetnog obrazovanja, preko diskriminacije u mladosti, do nemogućnosti napredovanja u karijeri. Mnogo ih, naprosto, ostaje živjeti na ulici.

'Ljudi su bili frustrirani zbog situacije s koronavirusom, preko 40 milijuna ih je ostalo bez posla i klizi prema siromaštvu pa su se, umorni i frustrirani, suočili s problemom rasizma i diskriminacije. Povrh svega, tu je Trump koji konstantno dolijeva ulje na vatru i dijeli naciju te koji bi probleme rješavao silom i slanjem vojske na građane. To je apsolutno nezapamćeno', govori nam Puljić.

'99,9 posto ljudi stoji sa strane i gleda'

S vedrije strane, on potvrđuje da su protesti u svim većim gradovima, zapravo, ograničeni na sam centar, odnosno najčešće na jednu ulicu, trg ili instituciju, dok je već dvije ili tri ulice dalje moguće vidjeti ljude kako mirno sjede u restoranima i kafićima. Ni neredi najčešće nisu organizirani nego se dogodi da grupica ljudi okruži kakav policijski automobil pa policajci zovu pojačanje, pa sve to brzo eskalira…

'A mi onda snimamo tu frku, što je logično, dok ostalih 99,9 posto ljudi stoji sa strane i gleda. Eto, tako uglavnom izgledaju prosvjedi', kaže Puljić, ne isključujući to da će nezadovoljstvo Amerikanaca Donaldom Trumpom dodatno eskalirati uoči izbora u novembru ove godine.