Izraelski stručnjak za međunarodnu politiku, upravljanje krizama i stratešku komunikaciju Shay Gal u autorskom tekstu za izraelski list Israel Hayom upozorava da tursko insistiranje na svojim vojnim, političkim i nuklearnim ambicijama, što je potvrdio i predsjednik Recep Tayyip Erdogan, pozicionira Tursku kao „novi Iran“.

Gal tvrdi da se Turska prvi put od pada Osmanskog Carstva 1922. godine otvoreno zalaže za „regionalnu hegemoniju“.

Autor je optužio Ankaru da pruža političku i logističku podršku „terorističkim“ organizacijama, posebno Hamasu, uporedivši to sa strategijom Irana, što dodatno destabilizira regiju i prijeti sigurnosti Izraela, kako je to rekao, prenosi Al Jazeera Balkans.

Međunarodni stručnjak u svom članku naglašava da ovaj strateški stav u velikoj mjeri odražava dugogodišnju težnju Irana za regionalnim utjecajem putem vojnog „zastrašivanja“ i politike nuklearnog obračuna na rubu sukoba.

U tom smislu, istaknuo je da je Erdogan nedavno najavio brzi napredak u turskom programu balističkih raketa, nakon uspješnog testiranja rakete Typhoon, koja je sposobna pogoditi ciljeve na udaljenostima do 560 kilometara.

Erdogan je izričito upozorio da bi, ako Grčka ne zadrži „mir“, sama Atina mogla postati meta. Turska je, također, počela masovnu proizvodnju domaćeg borbenog aviona Kaan s tehnologijom smanjenog radarskog odraza (stealth), za koji se očekuje da će ući u upotrebu do 2029. Turski predsjednik naglasio je da njegova zemlja „ne može priuštiti zaostajanje za Iranom i Izraelom“.

Insistiranje Ankare na samostalnom obogaćivanju uranija

Prema pisanju Gala, Turska napreduje i sa svojim nuklearnim projektom u Akkuyu, pokrajini Mersin, na južnoj mediteranskoj obali, za koji se očekuje da će postati operativan ove godine.

Prema njegovim riječima, uporno insistiranje Ankare na samostalnom obogaćivanju uranija upućuje na brz prelazak na vojne nuklearne sposobnosti. Smatra da Turska time riskira da krene istim putem kao Iran, oslanjajući se na međunarodnu mrežu obostrano korisnih odnosa s Pakistanom, koji je prethodno pomagao Iranu i Libiji; Nigerom, koji opskrbljuje Iran sirovinama za nuklearni program; i Somalijom, koja je domaćin tajnih turskih vojnih baza za obuku, koje djeluju izvan nadzora Zapada.

Stručnjak za upravljanje krizama tvrdi da Erdogan koristi opasnu taktiku „postepenog rezanja“, sličnu strategiji koju Peking primjenjuje u Južnom kineskom moru i obrascu ponašanja Irana. Riječ je o politici koja se temelji na malim, postupnim kršenjima teritorijalnih voda i zračnog prostora.

Nastavio je optuživati Tursku, tvrdeći da ona zloupotrebljava imunitet koji uživa kroz članstvo u NATO-u kako bi podrivala savez iznutra, što je privilegija koju Iran nikada nije uživao, uprkos tome što su politike Ankare u suprotnosti s interesima Saveza.

Shay Gal je pozvao NATO da preispita odnos prema Turskoj, za koju tvrdi da zloupotrebljava član 5. povelje NATO-a, te da uvjetuje pružanje odbrambenih garancija Ankari obustavom „prijetnji članicama saveza i regionalnim partnerima“, kako je to nazvao.

Napomenuo je da politika Evropske unije prema Turskoj ostaje opasno nedosljedna, upozoravajući da „nedosljedne“ politike Sjedinjenih Američkih Država i Evrope zahtijevaju nezavisan strateški izraelski odgovor. Također je dodao da tursko vojno prisustvo i gomilanje snaga na sjeveru Sirije pruža Ankari polaznu tačku za prijetnje Izraelu.