Piše: Hajrudin Hromadžić

EFIKASNOST; termin koji upućuje na učinkovitost, djelotvornost ili produktivnost s ciljem postizanja što maksimalnijeg željenog učinka, istovremeno uz što niže utroške. U poslovnom je svijetu takva računica poznata kao omjer troškova i koristi. Efikasnost je, u paketu s još nekim srodnim vrijednosnim markerima o kojima je već bilo riječi u ovoj rubrici - poput isplativosti, kompetitivnosti ili projekta - jedno od zaštitnih ekonomskih obilježja "novog vremena" i tranzicije.

Naime, stalna je dnevno-politička i poslovno-agitatorska mantra posvećena tome da svi moramo postati efikasniji, produktivniji, brži... Tranzicijskim se državama upravo po pitanju efikasnosti štošta zamjera s pozicija središta ekonomsko-političke kapitalističke moći. Spočitava im se neefikasnost i/li nedovoljan rast, što se nerijetko ideološki tumači u ključu naslijeđenog deficita, jedne od posljedica nikad dovoljno nadiđene prošlosti, to jest atavizama navodno karakterističnih za prošle socijalističke režime, a koji su prema takvim interpretacijama još uvijek prisutni. Takva naracija tipičan je proizvod ideologija neokolonijalizma i autokolonijalizma.

Kamufliraju sistemski proizvedene disbalanse u složenim zajednicama poput Europske unije koja ne samo da ne rješava, dapače proizvodi strukturne probleme u vidu razvojnih i socijalnih nejednakosti koje je premrežavaju. Diskurs koji obilježava spomenute politike i ideologije nerijetko se u političkom žargonu artikulira pomoću sintagmi kakva je "Europa dviju brzina ili dva kolosijeka".

Time se otvaraju i legitimiraju, šire perspektive i mogućnosti za unutareuropske eksploatacijske politike, razvidne kroz prakse slobodnog kruženja kapitala i iskorištavanja jeftinije radne snage, obaranja cijene rada, razdvajanja izvoznih od uvoznih nacionalnih ekonomija, zakonske prilagodbe za korporativne investicije, zamućivanja financijskih tokova i bankarskih špekulacija.

Na taj se način pojam efikasnost - koji je u kontekstu ključnih ekonomskih, političkih i socijalnih iskustava tranzicije zapravo jako općenit i pokriva nepreglednu cjelinu potencijalnih značenja s kojima ga je moguće povezivati - svodi na vrlo uske kriterije karakteristične za logiku kapitalističkog sustava, te podliježe tomu prilagođenim testnim mehanizmima.

Tako tretirana i promovirana, efikasnost se strogo i isključivo veže uz vrijednosti kapitalističke produktivnosti, odnosno uz neoliberalnu ideologiju tržišne konkurencije i kompetitivnosti, permanentnu proizvodnju viška vrijednosti, to jest oplodnju profita. Također, jedan od tipičnijih i aktualnijih kriterija za procjenu efikasnosti nadležnih državnih i javnih institucija u proteklom desetljeću tranzicije je onaj o postotku uspješnosti prilikom projektnog povlačenja financijskih sredstava iz fondova EU-a.

(Portal Novosti)