Fikret Abdić, oslovljavaju ga kao predratng bosanskog privrednika i političara iz Velike Kladuše, a on je prije svega osuđeni ratni zločinac.

Danas je uhapšen u akciji FUP-a, a Općina Velika Kladuša je zbog njega blokirana od jutros zbog toga što je on načelnik u ovoj općini.

Radi se o akciji kodnog naziva “Mreža” koja je usmjerena na više zaposlenika Općine zbog sumnje u zloupotrebu položaja, a među njima je, svakako i Abdić.

Iz Tužilaštva USK je potvrđeno da se radi o sumnji u zloupotrebi položaja i povreda ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti. Akcija se osim zgrade Općine provodi i na još nekoliko lokacija u Velikoj Kladuši.

Policija je u potpunosti blokirala zgradu Općine te niko ne može ni ući niti izaći iz zgrade.

Prema riječima Irene Marjanović Čavkić, portparolke kantonalnog Tužilaštva, javnost bi sa detaljima današnje akcije trebala biti upoznata u toku dana.

Šta se drugo moglo očekivati od ratnog zločinca???

Fikret Abdić rođen je 1939. godine kao treće od trinaestoro djece Hašima i Zlate Abdić. Opće i porodično siromaštvo, pojačano ratnim godinama, obilježavaju razdoblje odrastanja i ključne godine socijalizacije. Budući da mu se otac u kasnijoj fazi rata dobrovoljno pridružio partizanima Abdić je odrastao kao klasično dijete jugoslavenskog socijalizma. Okružen je čvrstom vjerom u bolju budućnost, bratstvo i jedinstvo, strahom od žala prošlosti, opterećen predrasudama o negativnoj ulozi tradicije i vjere.

Kao mlad, ambiciozan i veoma marljiv diplomirani inžinjer agronomije, Abdić na funkciji direktora Poljoprivredne zadruge u Velikoj Kladuši realizira svoju životnu i poslovnu viziju. Pomogao je da se iz siromaštva Cazinske krajine izgradi jedan od najmoćnijih poljoprivrednih i poslovnih imperija na prostoru cijele socijalističke Jugoslavije – kombinat “Agrokomerc”, poseban i veoma prepoznatljiv brand sa naših prostora.

Bio je Fikret i tranije hapšen zbog nelegalnih radnji u Agrokomercu.

Naknadno se ispostavilo kako je montirani proces “Agrokomercu”, koji će trajati pune tri godine tokom 1980-ih godina, politički bio usmjeren protiv Hamdije Pozderca i njegovog položaja šefa komisije za reviziju Ustava SFRJ. Fikret Abdić kao direktor Agrokomerca bio je uhapšen i optužen za djelo kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog uređenja SFRJ po članku 114. Krivičnog zakona SFRJ. Glavna optužba bila je da je izdao mjenice bez financijskog pokrića u vrijednosti od oko 400 miliona dolara.

Boravak u zatvoru, širenje velikosrpske ideologije i sve slabiji temelji socijalizma stvorili su od Fikreta Abdića u razdoblju od 1987. do 1990. godine muslimanskog i općeg medijskog “junaka”. Njegova politička slava dostigla je vrhunac kada je napustio zatvor te posebno kada je 15. septembra 1991. organizirao najveći muslimanski narodni zbor u Velikoj Kladuši, objavivši svoje pristupanje Stranci demokratske akcije (SDA). Na izborima za Predsjedništvo BiH, kao predstavnik Bošnjaka, Fikret Abdić dobija najveći broj glasova. Svoje mjesto potencijalnog predsjednika Predsjedništva, koje mu po broju dobivenih glasova pripada, ipak prepušta Aliji Izetbegoviću.[3] On se umjesto najviše političke funkcije odlučio vratiti u Cazinsku krajinu te pokušati sačuvati sve krhkiji mir te osigurati oživljavanje “Agrokomerca”.

Dana 29. septembra 1993., Fikret Abdić Babo preuzeo je vlast u Velikoj Kladuši (sa namjerom da isto učini i u Bihaću), i uspostavio tzv. “Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu”  po ugledu na tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO) iz 1991. To je uradio u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom, kojima je u tom trenutku veoma odgovarao unutarbošnjački sukob. Čin proglašenja pokrajine je bio neustavni i protivzakonit čin, koji se suprotstavljao Ustavu Republike Bosne i Hercegovine.

S druge strane, Abdićev ratni privredni model bio je vrlo jednostavan: za sredstvo plaćanja odabrao je njemačku marku. Sklopio je sporazume s Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom, kao dio prethodnog dogovora sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. U Zagrebu je 21. oktobra 1993. godine, u prisustvu Franje Tuđmana, Fikret Abdić potpisao sa Matom Bobanom “Zajedničku izjavu”. Tim dokumentom oni su dijelili BiH po osobnim nahođenjima. Mate Boban je poslije izjavio da su se jedinice HVO-a bihaćkog okruga pridružile snagama Narodne odbrane tj. vojsci Fikreta Abdića. Dan kasnije, dana 22. oktobra 1993.,  poslije potpisivanja sporazuma sa Bobanom, Fikret Abdić je otputovao u Beograd i sa Radovanom Karadžićem, u prisustvu Slobodana Miloševića, potpisao Deklaraciju koja obje strane obavezuje na mir.

Kao potvrda ovih dogovora i nastavak uspješne saradnje, uslijedio je u novembru 1993. godine sastanak premijera triju paradržava u Velikoj Kladuši: Jadranko Prlić, Vladimir Lukić i Zlatko Jušić.

Od hrvatskih vlasti dobio je status povlaštenog partnera i pravo na upotrebu bescarinske zone u Rijeci. Robni promet s Hrvatskom i inostranstvom obavljao je po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke “Voće”. Iza rata se izjašnjavao kao Hrvat, nakon čega je dobio državljanstvo Republike Hrvatske i zaštitu Franje Tuđmana nakon zahtjeva Bosne i Hercegovine za njegovim izručenjem.

Vrlo brzo kreće u otvaranje logora za Bošnjake protivnike autonomije, lojalne regularnoj vladi u Sarajevu. Vojsku Fikreta Abdića organizuju srbijanske tajne službe i državna sigurnost. Na suđenju Slobodanu Miloševiću, nakon objavljivanja snimka na kojem “Škorpioni” ubijaju svezane dječake i mladiće, objavljen je i snimak na kojem se jasno vidi srbijanska umiješanost u komandovanje Fikretovom vojskom.

Fikretova vojska pod mentorstvom Srbije u vidu zloglasne jedinice “Škorpioni” počinila je zločine nad Bošnjacima odani Republici Bosni i Hercegovini. Zbog tih zločina Fikret Abdić je proglašen krivim i dobija najveću moguću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj pred sudom u Karlovcu, koja je potvrđena i pred Vrhovnim sudom Hrvatske, te nakon žalbe ponovo potvrđena s jedinstvenom i konačnom kaznom od 15 godina zatvora.

Operacija “Pauk”

Vojska Fikreta Abdića učestvuje u saradnji sa srbijanskIm specijalnim jedinicama pod komandom DB-a u operaciji koja je imala kodno ime “Pauk”, i bila je vezana za područje Cazinske krajine. Za borbu protiv Atifa Dudakovića, komandanta V Korpusa Armije BiH u Bihaću, Abdiću je sa svih okupiranih srpskih teritorija stizala značajna pomoć u oružju, municiji, nafti i ostalim strateškim sirovinama, ali i u ljudstvu.

Koliko je za Srbiju bilo značajno uspostavljanje Abdićeve državice vidi se po tome što je na području RSK, uz samu granicu sa APZB (preko rijeke Une), u selu Šamarice bio oformljen poseban štab za podršku Abdiću. Načelnik tog štaba bio je Jovica Stanišić, zamjenik je bio Frenki, ali je sa njima bio i general srpske vojske Krajine Mile Novaković. Pomoć Fikretu Abdiću su obezbjeđivali Simatović i Stanišić dovlačeći potrebnu robu za rat, od Arkanovih “Tigrova”, preko “Pantera” Ljubiše Savića Mauzera, do “Škorpiona”.

Logori

Po nalogu Fikreta Abdića otvaraju se logori za Bošnjake vjerne Ustavu RBiH. U Drmeljevu je bio logor kroz koji je za dva mjeseca prošlo 520 ljudi. U jednom dopisu Abdićevih autonomaša, od 12. januara 1995, piše da je u “vojnom zatvoru Miljkovići 1.567 zatvorenika”. Ukupan broj ljudi koji su prošli logore iznosi 5000. Logore u Kladuši je obišao i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izaslanik za ljudska prava, i nakon toga pisao Fikretu Abdiću upozoravajući ga da se ljudi drže bespravno, da su uslovi loši, te da su im ugrožena sva prava (premlaćivanje i zlostavljanje itd.), na što Abdić nije reagovao.

Slom autonomije

Sporazum o Federaciji BiH i savezništvu Bošnjaka i Hrvata doveli su Abdićevu ideju o stvaranju AP Zapadne Bosne u krizu. Kada su jedinice Petog korpusa Armije BiH, pod komandom generala Atifa Dudakovića, sredinom augusta 1994. umarširale u Veliku Kladušu Fikret Abdić prelazi u Hrvatsku. Ipak Abdić se nakratko vratio i uz pomoć Martićevih srpskih pobunjenika preuzeo Veliku Kladušu, nakon čega je proglasio tzv. Republiku Zapadnu Bosnu. Nakon akcije “Oluja” hrvatske vojske 1995, kada se ruši srpska paradržava u Hrvatskoj, Armija BiH istovremeno potiskuje Abdića iz Cazinske krajine.

Poslijeratne djelatnosti i presuda

Ubrzo nakon rata Abdić se nastanio u Opatiji i posvetio vođenju preduzeća, čije je središte u hotelu “Kontinental”, u samom središtu Rijeke. U Bihaću je u međuvremenu Abdić optužen za smrt 121 civila i trojice ratnih zarobljenika, te za ranjavanje više od 400 civila na bihaćkom, cazinskom, bužimskom i velikokladuškom području 1993. i 1994. godine. U julu 2002. godine Sudsko vijeće Županijskog suda u Karlovcu osudilo ga je nepravomoćnom prvostupanjskom presudom na kaznu od 20 godina zatvora, što je najteža moguća zatvorska kazna u Republici Hrvatskoj. Karlovački Županijski sud osudio je Abdića da je protivno Ustavu BiH proglasio tzv. Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu (APZB) i kao vrhovni zapovjednik tzv. Narodne odbrane Zapadne Bosne naredio, planirao i organizirao otvaranje logora i prihvatnih centara u velikokladuškoj općini u koje su zatvarani protivnici uspostave APZB-a.

Petočlano vijeće Vrhovnog suda Hrvatske razmatralo je 8. februara 2005. godine, žalbu Fikreta Abdića na odluku tog suda kojom mu je potvrđena dvadesetogodišnja zatvorska kazna Županijskog suda u Karlovcu zbog ratnog zločina počinjenog u takozvanoj autonomnoj pokrajini zapadna Bosna od 1993. do 1995. godine. Dana 3. marta 2005. Vrhovni sud Hrvatske donio je konačnu presudu za ratni zločin, Fikretu Abdiću nakon podnesene žalbe, kojom se Fikret Abdić proglašava krivim, te je određena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 15 godina. Abdić je 9. marta 2012. pušten na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

Na općinskim izborima 2016. godine Fikret Abdić postaje načelnik općine Velika Kladuša sa podrškom 48.1 posto birača koji su izašli izbore. Laburistička stranka, kojom predsjedava Abdićeva kćerka Elvira, a koja je nastala 2011. odcjepljenjem od bivše Abdićeve stranke DNZ, osvojila je većinu u općinskom vijeću.

Nakon pobjede na izborima Fikret Abdić se prvi put obratio javnosti nakon što je preuzeo dužnost načelnika Velike Kladuše, ali ne u svojstvu prvog čovjeka Općine, već autora knjige „Od idola do ratnog zločinca“.

Abdić je u knjizi opisao sve šta se dešavalo od njegovo odlaska iz Sarajeva u augustu 1992. godine, do toga kako je završio u zatvoru zbog počinjenog ratnog zločina. On je naravno ispričao svoju i „na svoj način“ verziju priče.

A nama ostaje da se zapitamo: „Kako ratni zločinci i dalje mogu slobodno marširati, pa još i činiti nelegalne radnje“?

(Edina Bakić)